Vi ste novi krčki biskup. Dolazite iz reda fratara, ljudi su naučili da biskupi dolaze iz nekog drugog svećeničkog reda?
Naučili su kod nas. Što danas u svijetu nije neobično. Ja ne mogu reći da sam ja probio led. Imamo biskupa Pozaića pomoćnog zagrebačkog biskupa koji je Isusovac, potom sam došao ja a evo iza mene je biskup Križić koji je Karmelinćanin. Je, našim ljudima možda malo neobično ali nije ništa neobično što se tiče službe i ponašanja katoličke crkve.

Imali ste puno službi diljem Hrvatske. Na Krk ste došli iz Đakova. Koje je polje djelovanja Vaše Krčke biskupije?

Ja kao redovnik bio sam i na kopnu i na moru. Od Osijeka do Dubrovnika. Bio sam na raznim svećeničkim dužnostima. Nakon ređenja od rujna 1990. do kolovoza 1991. Bio sam prefekt sjemeništaraca u Centru za zvanja u Varaždinu; od ljeta 1991. do ljeta 1995. bolnički kapelan u KBC Firule, Split i župni vikar u župi Gospe od Pojišana, Split; od jeseni 1995. do ožujka 2002. postdiplomski studij u Rimu, Gregorijana (magistarska i doktorska radnja o generalu kapucinskog reda iz 18. st., Dubrovčaninu Mikelanđelu Božidareviću, suvremeniku sv. Veronike Giuliani). Od 2002. do 2005. magistar bogoslova u samostanu sv. Mihaela, Zagreb – Dubrava; od 2005. do 2011. provincijalni ministar HKP sv. Leopolda B. Madića u župi Sv. Leopolda u Zagrebu; od 2011. do 2014. župnik u župi Gospe Lurdske u Rijeci te od kolovoza 2014. gvardijan kapucinskog samostana u Osijeku.
Krčka biskupija je potpuno otočka biskupija i djeluje na kvarnerskim otocima, Krku, Cresu, Lošinju, Rabu i dijelu Paga te na manjim otocima. Meni pripada i Goli otok. Svi znamo što je Goli otok. Pripada mi i sveti Grgur gdje je bio zatvor za žene.
U katedrali Uznesenja Marijina u Krku za novoga krčkog biskupa moj glavni zareditelj bio je zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić, a su zareditelji apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, nadbiskup Alessandro D’Errico te dosadašnji krčki biskup i apostolski administrator Valter Župan.

Vaše geslo krčkog biskupa zaređenja fra Ivice Petanjaka je "Prepusti Gospodinu putove svoje". Što to biskupe danas znači?
Ja sam to geslo uzeo iz moga prijašenjega djelovanja kada sam bio provincijal i kada sam se na početku moje službe nalazio u nekim problemima i nisam znao kako to riješiti. I tako idući jedno jutro na molitvu rekao sam onako sam u sebi „Isuse daj molim te da ovo što sada budem molio, čitao, neka se nađe jedna rečenica jedna misao koja će meni dati neku nadu, neko ohrabrenje. I prva rečenica službe čitanja bila je „Prepusti Gospodinu putove svoje (i on će sve voditi)“. Ja sam to nekako doživio, ja sam tražio utjehu a Bog je rekao prepusti meni. Kako je iznenada za mene došlo, to biskupsko ređenje, odnosno imenovanje, ja sam uzeo to geslo.

Vi ste magistar i doktor crkvene povijesti. Kako gledate na novosti koje je Papa Franjo uveo u katoličku crkvu?
Svaki Papa, osobito Pape u 20. stoljeću ako uzmete Pape nakon 2. Vatikanskog koncila, već s Ivanom XXIII išlo se za tim osuvramenjem. Uhvatiti korak s vremenom u kojem živimo u kojem se nalazimo. Svaki od njih je na svoj način jako gledao kako odgovoriti potrebama vremena. Nije moguće danas donijeti neke zakone, pravila ili norme koja mogu vrijediti 100 godina. Današnji Papa dolazi iz Latinske Amerike iz siromašnih zemalja. On je čovjek da ono što mu je na srcu da prenese na cijelu Crkvu. On je stavio naglasak na crkvu siromašnih. Papa prije njega je stavio naglasak na vjeru i razum. Papa Franjo je čovjek praktičan i konkretan. Koliko ga mi čujemo, čujemo ga, ali koliko ga i poslušamo to je drugo pitanje.

U Berlin ste mladima poručili nemojte se porediti jedni s drugima neka vam Otac nebeski bude uzor?

To je jedna od rečenica koja također mene nosi. To je mjera i to je cilj do kojega bi čovjek trebao doći. To znači nemojte se uspoređivati s ljudima. Jer ljudi su samo ljudi. Danas ti je netko prijatelj pa ti se prometne u neprijatelja. To svi jako dobro znademo. Znademo također da i naše nažalost krvne veze, roditelji, djeca također, često puta su na klimavim nogama, na slabim nogama. Dakle ako se uspoređuješ sa čovjekom, ili ako stavite sebi čovjeka, on može biti donekle uzor a nikada vrhovno pravilo, nego samo Bog Otac.   

Hrvati kao vjernici koji se izjašnjavaju kao većinski katolički narod, sve više se približavaju nekim drugim putevima?
Očito da suvremeni svijet utječe i na nas. Nije samo ići u crkvu mjerilo kršćanstva, najveće mjerilo je kako živimo u svijetu. Koliko je vjera moje uvjerenje. Pokojni Papa Ivan Pavao II je govorio ako vjera ne preraste u kulturu onda ona samo može biti običaj ili tradicija. Vjera mora biti moje uvjerenje. Ja ne znam drugačije živjeti nego kao kršćanin. Jesmo li mi takvi vjernici? Ima nade u ovom svijetu.
Nije sve tako crno. Treba ljude usmjeriti na pravi put da ostanu normalni kršćani. Nikada nije dobro pretjerivanje ni na ovu ni na onu stranu.
 
Vjernicima u Berlinu bilo je drago da su imali priliku susretsti se s Vama u Berlinu.
Kako se Vama dojmio susret s Hrvatimau Berlinu?
Drago mi je da sam ih vidio u tako velikom broju i žao mi je što sam ih vidio u toliko velikom broju. Drago mi je da se nisu izgubili u tuđemu svijetu. Vjerujem da su neki došli a da nisu morali doći. Neka se pokušaju vratiti a ako se ne vrate neka nikada ne zaborave svoju domovinu.

Video vijesti

Najave i termini