Vi ste aktualni kapetan SD Croatia Berlin. Koliko dugo se bavite nogometom odnosno kada ste počeli igrati?
Počeo sam nogomet igrati u 5.godini. Bilo je to 1990.godine. Moj prvi klub bio je Berliner Sport-Verein 1892 e.V. Tu sam igrao do moje 16.godine, odakle sam otišao u  SV Babelsberg 03 u B Jugend tamo sam igrao tri godine u Juniorima pa sem prešao u pvu momčad. Igrao sam poslije toga u Oberligi i Regionalligi. Da bi danas karijeru nastavio u SD Croatia Berlin. Bilo je još nekih među postaja.
U SV Babelsberg 03 bili ste oko 10 godina. Gdje ste išli nakon toga?
Prije je Regionalliga bila 3. liga. Igrali smo profesionalno, trenirali smo 2x na dan. Bili smo super plaćeni. U Regionalnoj ligi nisam puno igrao. Odigrao sam 4 utakmice, Više sam igrao u Oberligi. Šteta što nisam ostao duže, nismo se mogli dogovoriti oko ugovora. Potom sam tražio novi klub u Hrvatskoj. Nisam uspio naći novi klub u Hrvatskoj. Potom sam nastavio igrati za TSG Neustrelitz, gdje sam igrao tri godine i stekao puno prijatelja i lijepih iskustava. Bilo mi je drago tamo igrati. Bila je to Oberliga. Potom je u klub došao trener iz  SV Babelsberg 03 koji mi je već prije bio trener i nismo se razumjeli ni u TSG Neustrelitz, pa sam otišao iz toga kluba. Promjenio sam klub i otišao u klub SV Altlüdersdorf. To mi je možda bila najveća greška koju sam napravio. Igrali smo u jednom selu. Putovali smo uvijek 45 minuta iz Berlina i nije bilo baš plaćeno kako se trebalo platiti.

Kažete da ste pokušali nastaviti karijeru u jednom razdoblju i u Hrvatskoj. Gdje ste bili?
Bio sam u Interu Zaprešić, Croatia Sesvete i Lokomotiva Zagreb. Tamo sam išao na probu. U  Croatia Sesvete trener mi je bio Zlatko Cico Kranjčar. On me je želio uzeti ali dan kada sam trebao potpisati ugovor trener Kranjčar je pao niz stepenice, završio u bolnici, nije došao na razgovor i nije došlo do potpisivanja ugovora.
Onda mi je menadžer rekao, ništa od toga.

Nakon toga ste ponovo nastavili nogometu karijeru u Berlinu?
Došao sam na probu u TeBe Berlin, slomio sam nogu i ništa nije bilo od angažmana. Potom sam otišao u TSG Neustrelitz.

Koliko dugo ste igrali za  TeBe Berlin?
Kada sam ja došao u TeBe Berlin, klub je igrao dosta loše, igrali smo za opstanak u Berlinligi. Plaće igrača nisu bile dobre. Ja sam se zadržao godinu dana. TeBe Berlin ima danas visoke ambicije. Imaju dosta navijača na utakmicama igraju petkom i dobro su organizirani. Nakon toga imao sam dobru priliku, razgovarao sam s menadžerom SD Croatia Berlin Igorom Čaktašem da dođem u SD Croatia Berlin i s Antom Galešićem da preuzmem café bar Chicago Sportsbar. Tako da sam te obadvije mogućnsoti preuzeo i evo već 5 godina igram za SD Croatia Berlin. Aktualno sam kapetan momčadi i imam vremena i da vodim  café bar Chicago Sportsbar.

Od 2013. godine  igrate za berlinsku SD Croatia Berlin i nosite kapetansku vrpcu.
Je li teško biti kapetan kluba i što znači biti kapetan kluba?
Nije baš teško! Ja sam kao produžena ruka trenera. Ako netko od igrača ima neke probleme razgovaram s njim i dalje ja popričam s trenerom. Ako bude nekih problema oko koncepcije igre momčadi razgovaram s mlađim igračima ako im mogu pomoći. Nije to meni problem, jako mi je značajno što sam kapetan močadi i da kao Hrvat vodim momčad na terenu. Želim da budemo uspješni u ovoj ligi i da ovu sezonu okončamo na nekom visokom mjestu na ljestvici, kao i prošle godine.

Ostali ste posljednjih pet godina vjerni SD Croatia Berlin. Razmišljate li o prestanku  odnosno završetku karijere?
Ja imam 32 godine i razmišljam koliko još da igram. No, jedno je sigurno nigdje više ne želim ići iz SD Croatia. Kada završim karijeru u prvoj momčadi igrat ću za Seniore tamo se igra također dobar nogomet, već sam probao, malo je tempo lakši ali dobra su ekipa. Igrat ću još 2-3 sezone za prvu momčad ako bude sve u redu s zdravljem i obitelji i onda odlazim u Seniore SD Croatia Berlin?

Spomenuli ste menadžera Čaktaša, On i predsjednik Begić stabilizirali su klub zajedno s upravom SD Croatia i dali mu prepoznatljivu sliku. Nema više puno priča izvan nogometnog terena?
Mogu Vam reći Josip Begić  i Igor Čaktaš vode klub super. Ja mislim da nema više onih problema što se prije čulo oko SD Croatia Berlin. Svi igrači su ispoštovani po dogovorima kako su pristupili našem klubu. Mi smo plaćeni zasluženo za ovu ligu i nemamamo kao igrači nikakvih negativnih potraživanja.  Financijski je sve u redu. SD Croatia organizira i godišnje zajedničke susrete  i mogu reći da je stanje u SD Croatia dosta stabilno. Sve momčadi u društvu se međusobno razumiju i respektiraju. Sudjelujemo u zajedničkim organizacijama kao što je i prepoznatljivi turnir za Duhove koji će se ove godine nadam se održati u dvorani. U dvorani je više publike i za SD Croatiu je bolje. Nadam se da će SD Croatia jednog dana biti i prvak u Berlinu i mislim da to s ovom upravom može postići.

Spomenuli ste također plaćanja igrača. Nekada se u ovim nižim ligama igralo besplatno. Što se promjenilo?
To je po meni otišli malo daleko. Postoje neki klubovi koji žele ulazak u Oberligu ili Regionalligu. Plaćaju po igraču i do 1000 euro mjesečno. To kvari kvalitetu nogometa u našoj ligi. SD Croatia plaća igrače solidno ali ovi što ulažu velike novce u igrače u ovoj ligi, ja misli da to nije dobro za nas amaterske igrače. Spomenuo bih momčad Blau-Weiss od kojih ja mislim od 24 igrača ni jedan ne radi, treniraju ja mislim utorkom dva puta, to je za mene više profesionalni a manje amaterski nogomet. Takvi klubovi koji  toliko investiraju u ove niže lige kvare ljepotu nogometa u Berlinu.

Danas u SD Croatia Berlin igra veliki broj stranih igrača, što znači da je SD Croatia postala jedno prepoznatljivo ime i da strani igrači rado igraju za SD Croatia Berlin i ako naši igrači odlaze, možda baš zbog novaca ili?
Nije malo novaca! Mi smo danas jedan multi-kulti “Verein”. Slažemo se dobo i ako imamo Arape, Turke, Hrvate, Srbe  idruge u klubu. Ja bih volio da nas ima više Hrvata u našoj SD Croatia. Otišlo je dosta Hrvata iz SD Croatia koji igraju sada u Landesligi ili Bezirksligi. Ali mislim da su ostali i da su još u SD Croatia da bi i grali u prvoj momčadi. Ne znam što su otišli je li razlog bio financijski što ne mislim. Misli da je više bilo igrati ili ne igrati ali o tome trener odlučuje. Svaki igrač odlučuje sam o svojoj sudbini koliko dolazi na treninge i koliko se zalaže na treningu. Tko igra, to trener odlučuje.

Možete li nam nabrojati neke igrače s kojima bi Vi kao kapetan SD Croatia danas rado igrali odnosno koji bi mogli pomoći SD Croatia Berlin?
Mogu vam reći da bi nam dosta značio mali Rico Pejčić. On je igrao cijeli život u SD Croatia. Mogao je ostati u SD Croatia, nije želio, dobar je igrač, probao je nešto drugo. Ima također Vuković koji je također otišao, ima dosta igrača. Ima i starijih kao Zvonimir Milanović ili Branimir Milanović koji ne igra nikako više. Ima Robert Zeljko koji radi u Dubaiu, ali ako bi se vratio u Berlin opet bi igrao za SD Croatia. Ima dosta igrača koji bi mogli pomoć SD Croatia i šteta da su otišli iz kluba. Šta da im kažem, dođite vratite se i probajte.

Spominjete igrača koji bi još danas mogli igrački  pomoći SD Croatia. No, što Vam se čini danas kao kapetanu momčadi SD Croatia tko je u povijesti od bivših igrača ostavio najveći uspjeh u dresu SD Croatia Berlina?
To je bilo vrijeme kada se igralo u Regionalligi i Oberligi. Svi se sjećamo Ante Brzovića- Cante, tadašnji kapetan. Pričamo i dan danas o njemu kako je bio super igrač. Petkom nekada kada gledamo 40.-tku Seniore, pa pričamo o Butkoviću, Čaljkušiću. Dobar igrač je bio i Ante Galešić i on je ostavio dobor ime u SD Croatia Berlina. Tu su još za mene dobri igrači bili i Krešo Šapina i Boris Perković –Bapa.

Koliko Vas sponzori pomažu SD Croatia Berlina se također financijski stabilizirala posljednjih godina?
Sponzori drže nas igrače i mi se trudimo da to vratimo dobrim rezultatima.
Hvala velika svim našim sponzorima.
Mislim da smo mi pokazali kao momčad našim sponzorima dobre rezultate i da nas protivnicu u našoj ligi respektriraju kao dobru momčad i mi smo zahvalni na pomoći našim sponzorima. Prošle godine igrali smo u polufinalu berlinskog kupa protiv Dinama. Mnogi imaju respekt od nas i uvjek smo među prvih pet u ligi.

Što je plan Uprave i Vas kao kapetana u ovoj sezoni?
Plan je da budemo među prvih pet momčadi a moj plan kao kapetana je da imamo što više pobjeda. Ja ne volim poraze. Ako budemo drugi to je „ok“ ako budemo prvi to je super.  

2010. bili ste prvak Njemačke s Futsal momčadi SD Croatia Berlina, koja danas nažalost više ne postoji.
Jesu li to bila lijepa vremena koja nisu dovljno iskorištena?
Imam još danas WhatsApp grupu s igračima iz toga vremena kada smo u Cottbusu postal prvaci Njemačke te igrali u Uefa cupu na Zipru. Šteta što SD Croatia Berlina nije uspjela zadržati Futsal momčad. Dva puta smo osvojili njemačko prvenstvo. Bili smo također u Škotskoj. Ja još dan danas igram Futsal za “Achtzehnvierundneunzig“ Preussen. Meni je to dodatno raspoloženje igrati Futsal i odmoriti se od velikog nogometa.

Kakav je bio osjećaj biti prvak Njemačke i igrati u Europi u Uefa Cupu?
Osjećaj je bio vrlo vrlo jak. Biti prvak u Njemačkoj veliko je u svakom sportu. To je za mene bilo kao da sam dobio milijun euro. Bio je to divan osjećaj.

Naglasili ste da će te ostati do kraja karijere vjerni SD Croatia. Razmišljate li o nekim trenerskim ulogama?
Razmišljao sam raditi trenersku licencu. Ali sada ću prvo još igrati. Ja imam 32 godine i igrat ću do 35 godine i onda imam vremena da početi učiti za trenersku licencu.

Video vijesti

Najave i termini