RAZGOVOR  Vlado Franjević hrvatski umjetnik iz Lichtenstein-a
Akademski slikar Vlado Franjević iz Lichtensteina (rođen u Hrvatskoj) boravio je u Berlinu od 27.2.-1.3.2018. U to vrijeme nastupio je oslikavajući uživo na 20. međunarodnoj konferenciji i izložbi inovativnog dijaloga korisnika – CCW 2018. uz kreativno i korisno druženje na štandu lihtenštajnskog poduzeća KYBERNA. Kyberna je najveći lihtenštajnski IT centar. Ta tradicionalna tvrtka razvija, prodaje i podržava IT rješenja za poslovanje i infrastrukturu na najvišem nivou. Kyberna je ponosna na to, da je za njen nastup na CCW sajmu i izložbi u Berlinu (27.2.-1.3.2018.) pridobila Vladu Franjevića za slikanje uživo (Live-Act). Vladi su se posjetitelji mogli diviti sva tri dana sajma, uživo, gdje je svojim idejama dao slobodu protoka. "Vlado je stvorio umjetničko djelo koje je odrazilo poseban dio našeg portfelja", naglasili sui z tvrtke Kyberna

Gospodine Franjević  sudjelovali ste na 20. međunarodnoj konferenciji i izložbi inovativnog dijaloga korisnika –CCW 2018. u Berlinu?
Zahvaljujem se na Vašoj pozornosti i posjetu i prilici da se uživo upoznamo. Angažiran sam od tvrtke Kyberna, vodeće lihtenštajnske IT tvrtke, koja razvija, prodaje i podržava IT rješenja za poslovanje i infrastrukturu na najvišem nivou. Do suradnje je došlo slučajno, jer sam ja njih pitao za nekakva riješenja koja bi pomogla moju umjetničku prodaju, promociju i rješenja. Nakon razgovora došlo je do obostrane suradnji i poziva da u Berlinu zajedno sudjelujemo, gdje sam ja u tri dana slikao u živo. Slika će biti izložena u Lichtensteinu možda čak u Zemaljskom muzeju gdje radim.

Slika koju ste oslikali u Berlinu je veliki dimenzija. Što ste uzeli za motiv?
Slika je veličine 3x2 metra. Najviše volim inspirirati se od nekih prostora i nekih događanja gdje me se uopće ovakovog ne očekuje. Na ovakovom sajmu sigurno nitko ne očekuje jednog likovnog umjetinka. To je ta pozicija gdje idem protiv tih nekakvih očekivanja. Dolazi se do nekakvog efekta gdje se ljudi čude što ja tu radim, a ja se inspiriram jednostavno od teme samog događanja, odnosno temama sajma i proizvoda tvrtke. Imam svu slobodu da se izrazim kao umjetnik i to mi odgovara. Inače ne bih mogao sudjelovati u tome.

Vi živite u Lichtensteinu. Kako ste i kada došli tamo i koliko Hrvata živi  u Lichtensteinu?
Čini mi se da nas ima po zadnjoj statistici 150. Došao sam u Lichtenstein 1993.godine, a razlog je bila moja prva supruga koja je lihtenštajnka. Bili smo u braku 14 godina, no zadnjih 9 godina u braku sam s jednom zagorkom.

Kada spominjete suprugu iz Zagorja, moram napomenuti da ste u Lichtensteinu otvorili prvi zagorski restoran?

To je mali lokal koj se zove „Paradajzek“ u lihtenštajnskom mjestu Schaan. Riječ je o svojevrsnoj zalogajnici koja je otvorena pet dana u tjednu i u kojoj Rajka sama priprema sva jela. Nije na odmet napomenuti da je Paradajzek u vrlo kratkom roku prema kritikama gostiju postao restoranom broj jedan svih restorana općine Schaan, koji su prijavljeni na TripAdvisoru.  To ima i malo vickastu stranu. Supruga mi se zove Rajka, a zvali su je Rajčica kada je bila mala i od toga je ona napravila „Paradajzek“. Ja sam to na njemčakom i engleskom nekako iskoponirao na vizualnom smislu, ali mi to čitamo „Paradajzek“. Počela je samo sa zagorskim specijalitetima i željela se s tom linijom profilirati, jer je i ona umjetnica eksperimentator, tako da se tu malo kuhinja olabavila, ali uvijek, ako netko dođe, ona će zagorske specijalitete rado napraviti.

Da se vratimo kulinarstva na Vaš opus. Koju tehniku koristite i vidimo da imate i nastupe u Hrvatskoj gdje rado izlažete.

Završio sam školu primjemjenjene umjetnosti u Zagrebu kao slikar. No u međuvremnu sam isprobao sve moguće tehnike. Nešto što se može mojim životnim dijelom zvati je jedan interdisciplinarni projekt „U procesu „ koji sam započeo 2004. godine u Estoniji. Do sada sam bio 10 puta u 9 europskih zemalja. U rujnu ću biti u desetoj - u Rumunjskoj.
Interdisciplinarni projekt „Spiralni Kanali“ je nešto kao životno mi djelo. To je jedna poprilično kompleksna i višeslojna priča bazirana na međunarodnoj komunikaciji i kolaboraciji s  drugim umjetnicima: simbioza land arte-a, happeninga, muzičko-literarno-plesnog performansa, promoviranja drugih umjetnika i kreativaca u okviru projekta a kojeg smo dosad realizirali od 2004. deset puta u devet europskih zemalja – također u Hrvatskoj 2011. (Vukovar) i 2015. (Ližnjan).

Spomenuli ste neke tehnike koje koristite. Kolika je Vaša zbirka radova?
Doma imam dijela da se po njima „popikavam“. Imam na stotine radova. Da li su to ulja na platnu ili akril, objekti, crteži, mješane tehnike, kada se sve te mape prebroje, zbilja ima toga na stotine.

Spomenuli ste neke planove i izložbe. Što je sljedeće?
Idemo u rujnu u Rumunjsku. Bilo je nekih naznaka da ćemo u Hrvatskoj po prvi put pokrenuti međunarodnu likovnu koloniju, u suradnji s mojim dobrim prijateljem akademskim slikarom Franjom Matešinom tamo u  Bojani kraj Čazme koji ima galerije i amfiteatar ispod galerije. No nekako na kraju nismo bili adekvatno se pripremili, ali nadam se da ćemo to realizirati - ako ne ove, onda sljedeće godine.

Vi ste u Berlinu. U Lichtenstein je ostalo još 149 Hrvata. Kako su Vas primili domaćini i koliko stalnih stanovnika ima ta mala zemlja?

Ja sam jako dobro primljen u Lichtensteinu.Kada putejem po svijetu oni financiraju moja putovanja od državnih institucija za kulturu do privatnih osoba. Svaka čast, kapa doli! Kneževina Lichtenstein (njem. Fürstentum Liechtenstein) malena je država u srednjoj Europi, bez izlaza na more. Graniči sa Švicarskom na zapadu i Austrijom na istoku. Ima oko 37000 stanovnika. Ja radim u Zemaljskom muzeju u Lichtenstein i ako netko dođe od Vaših čitatelja rado ću Vam ga pokazati i pozivam Vas i Vaše čitatelje da to vidite.

Izgubili ste malo zagorski naglasak?
Ja osobno nisam Zagorec, ja sam Moslavac. Mi imamo isto tamo kajkavski, ali to već je razvodnjeno jako. Ja uživam u kajkavskom moje supruge. Mi isto nastupamo i kao autori. Čitamo poeziju, ali i njezinu i to uvijek dvojezično. Hrvatski standardni i njemački i to je dosta dobro primljeno. Onda je ona počela čitati simultano na kajkakvskom. Ja sam ostao ono totalno šokiran u pozitivnom smislu. Jer taj kajkavski ima nešto u sebi, pun je dramatike nekakve. To je mojim pjesmama dalo poptpuno nekakvu novu formu. Ja, kada sam to čuo, kao da je netko drugi pisao.

Možete li nam nešto reći o Vašem književnom opusu. Možda Vas netko pozove ponovno u Berlin?
Hvala Vam lijepo za tu ideju. Nastupali smo dosta puta, a najznačajniji nastup bio nam je u Rijeci 2010.  Prije toga 2007. dobio sam nagradu Silvije Strahimir Kranjčević od Hrvatske matice iseljenika, podružnica u Rijeci. To je bila zbilja fantastična stvar. Potom sam 2008. čitao pjesme na Inter Liberu. Čitao sam pjesme i na poziv Ministarstva za kulturu Lichtensteina u foajeu Umjetničkog muzeja u nazočnosti Princa Stefana od Lichtensteina koji je tada bio velepolsnik u Berlinu. On nas je tada predstavio publici, mene i suprugu, mi smo bili jedini autori koji su čitali na međunarodnom skupu publicista iz europskih zemalja na poziv Ministarstva za kulturu. Čitali smo tamo na hrvatskom, njemačkom i kajkavskom. Prekrasno je bilo.

Što Vam je draže, slikati ili pisati?
Ne mogu to tako lako odgovoriti! Kada putujem, kada letim onda pišem ili eventualno radim male skice. Na poslu u muzeju imamo nekih malih rupa pa mogu zapisati neke kratke forme. Teško je reći što mi je draže. Što je, ja sam školovan kao likovni stvaratelj umjetnik, a nisam školovan kao spisatelj. Možda ima tu nekih nedostataka i to mi je možda malo slabija strana. Ne znam, toliko sam u tome svemu da ne mogu ja objektivno o tome pričati.

Hvala i možda se vidimo na jednom novom susretu u Berlinu!
Hvala Vama i drago mi je da se smo se uživo upoznali.

Video vijesti

Najave i termini