INTERVJU -  Dr. sc. Zdenke Weber hrvatska muzikologinja i diplomatkinja.
Dr.sc. Zdenka Weber ugledna je hrvatska muzikologinja i diplomatkinja, 20 godina provela je u službi hrvatske diplomacije, a punih 45 godina bavila se muzikološkim i glazbeno publicističkim radom. Dobitnica je niza priznanja i nagrada, francuska je vitezica umjetnosti i kulture, te dobitnica nagrada Grada Varaždina i Varaždinske županije.
Dr. Zdenka Weber od osamostaljenja RH obnašala je sljedeće profesionalne zadaće.
Od 1992. do 1997. radila je u  Deutsche Oper Berlin, od 1997. do 1999. u Generalnom konzulatu RH  u Berlinu, od 1999. do 2001. u Veleposlanstvo  RH u Berlinu, od 2002. do 2012. u Ministarstvo kulture RH u Zagrebu, od 2012. do 2016. u Veleposlanstvo RH u Beču (Austrija). Od 1.srpnja 2016. Dr. Zdenka Weber nalazi se u mirovini.
Susret u Berlinu s dr. Zdenkom Weber bila je prilika za razgovor s  muzikologinjom i diplomatkinjom koja je živjela i radila u Berlinu 10 godina.

Kako i kada ste došli u Berlin?
Kada je počela agresija na RH ja sam do tada predavala na osječkom sveučilištu J.J. Strosmayer u Osijeku i postalo je nemoguće putovati u Osijek. To je bio prvi problem i budući da sam prije toga bila dva puta na Deutsche Austausche Dienst u Berlinu od 1984.-1986. Puno puta sam u Berlin dolazila i prije, imala sam ovdje puno kolega muzikologa, ali i profesora koje sam poznavala i bila sam na raznim stipendijama.
Od svih mojih mnogih, mogu reći, bjelosvjetskih prijatelja, kad je počela agresija, pozvala me kolegica iz Poljske. Pozvala me za gosta profesora u Poljskoj, gdje sam bila dva tjedna.
Tomas Buholz iz Berlina stalno me je zvao da dođem u Berlin. Kada sam došla rekao mi je da je u Deutsche Oper Berlin došao novi generalni glazbeni direktor Rafael Frühbeck de Burgos i da traži osobnog referenta.  To mi je bio izazov da se predstavim i da vidim kako mi akcije stoje na međunarodnom tržištu. Do tada sam predavala povijest u Osijeku i radila sam u Muzikološkom zavodu u Zagrebu. Kada sam se došla predstaviti maestru Rafaelu Furgetu De Burgosu, on se odlučio za mene.  Mogu samo reći kao anegdotu da je bilo zanimljivo predstavljanje. Pitao me je prvo znam li što o operi, a ja sam odgovorila da puno znam kao muzikolog, ali da nikada nisam radila u opernoj kući. Pitao me koje jezike govorim, ja sam rekla: hrvatski, njemački, engleski, francuski i talijanski malo obiteljski. Jedan me iz uprave orkestra pitao govorim li i srpski, a ja sam se okrenula i rekla da razumijem i srpski. I to se maestru Rafaelu Furgetu De Burgosu,  valjda sve skupa jako svidjelo - poznavanje jezika. I nisam još uspjela doći doma, Opera je zvala, maestro se odlučio za mene. Ja sam tada bila malo u gabuli, nisam znala što da radim. Da ostanem u Berlinu ili ne? Prevladala je ta znatiželja da vidim kako se radi u jednoj velikoj njemačkoj opernoj kući i ostala sam u Berlinu. Nakon godinu dana su mi na Muzičkoj akademiji u Zagrebu dali još neplaćeni dopust i nakon toga sam prekinula radni odnos u Zagrebu. Ostala sam u Berlinu pet godina i danas mogu reći da mi je to pet najljepših radnih godina u životu jer sam radila u jednoj vrlo uređenoj administrativno kući. Imala sam dosta visoku poziciju kao osobna referentica i imala sam pristojnu plaću, ali kada sam došla, odmah sam otišla u Hrvatsku katoličku misiju u Berlinu i tamo sam upoznala tadašnjeg našeg župnika fra Jozu Župića. Upoznala sam Iveka Milčeca i Anu Wegener iz Hrvatskog kulturnog društva VF Mažuranić i druge članove. Spojila sam se s njima. To su bile teške godine Domovinskog rata i svi znamo što smo tada kao iseljenici u Berlinu radili i trudili se da afirmiramo i Hrvatsku novopriznatu osamostaljenu državu. U tih prvih pet godina je bilo zbilja silno, silno aktivno. Vikendi su bili za Hrvate a radni dani za Deutsche Oper u Berlinu  iako su predstave bile i subotom i nedjeljom. Kratko rečeno: zanimljivo, lijepo i iskustveno jako bogato.

Gospođo Weber, nakon pet godina rada u Deutsche Oper u Berlinu gdje ste radili kao muzikologinja s znanjem pet jezika, slijedi pet godina rada  u diplomaciji, prvo u konzulatu, a potom u Veleposlanstvu RH u SR Njemačkoj. Kako ste se odlučili za diplomaciju?
Stariji Hrvati u Berlinu sigurno će se sjećati razdoblja kada je to bio samo Generalni konzulat. Prvo je bio Marin Mihanović, a potom je došao Ilija Lukanović, I kako sam bila dopredsjednica Mažuranića, naravno da sam dolazila u kontakte i s hrvatskim predstavnicima. Tada je već bila zapravo jedna dobra suradnja, zapazili su me. Jedan odlučujući moment je bio u tome da moj tadašnji šef u Deutsche Oper Rafael Frühbeck de Burgos, koji je preminuo prije četiri godine (80), nije želio produžiti svoj ugovor. U Njemačkoj, kada si nekome osobni referent, odlaziš s njim. Ja sam vidjela da nema načina da ostanem u Deutsche Oper u Berlinu i krenula sam s traženjem novog radnog mjesta. Nažalost, u Zagrebu kome god da sam se nudila, nitko me nije trebao.  Prema tome malo je u prvim mjesecima 1996. godine postalo upitno gdje ću dalje raditi. Nisam puno ni tražila njemačko radno mjesto. Željela sam se nekako vratiti u hrvatske institucije. Nekako mi je Ilija Lukanović, na neki način, ponudio da ostanem u GK RH u Berlinu kao konzulica za kulturu.
To je trebalo provesti. Možda se neki još sjećaju koncerta Zagrebačkih liječnika pjevača i orkestra u Schauspil Haus am Gandarnmarkt, to je stvarno bio fenomenalan koncert. Kada sam se ujutro opraštala s tih 40 zagrebačkih doktora pjevača onda me je dirigent dr. Mijo Bergovec pitao: „Zdenka vi ste napravili takav krasan koncert i gostovanje za nas, što mi možemo za Vas učiniti?“ Ja sam rekla, pa možete mnogo, ministar vanjskih poslova je Vaš kolega dr. Granić, recite koju dobu riječ za mene.  Oni su se svi nasmijali i rekli su bez brige. Uglavnom predali smo moje dokumente na MVP-a, preko GK u Berlinu. Dr. Granić me je primio na razgovor. Samo mogu reći kada sam došla na vrata rekao je: „Dr. Weber za Vas je bilo toliko intervencije, da ne mogu, a da Vas ne primimo.“ I tako sam ja ušla u MVP s tim da sam ostala odmah na zadatku u Berlinu. Dobila sam zvanje 1. tajnika koje je jedno od nižih zvanja, a imala sam doktorat znanosti. Mogu sada skraćeno reći da sam u tih 19 godina tijekom rada u diplomaciji, nakon mandata u Berlinu, radila 10 godina na Zrinjevcu u Zagrebu u centrali ministarstva. Poslije od 2012. do 2016. radila sam u veleposlanstvu RH u Beču, u Austriji. Napredovala sam do najvišeg zvanja. Bila sam opunomoćena ministrica. Uvijek sam trajno imala zaduženja kulturu, znanost i obrazovanje, a u Austriji još dodatno i suradnju s Gradišćanskim Hrvatima.
Napravili ste dosta za prezentaciju hrvatske kulture, kako u Njemačkoj, Hrvatskoj i Austriji tako i u brojnim drugim europskim gradovima i metropolama?.....
CIJELI TEKST MOŽETE PROČITATI U NOVOM BROJU BERLINSKOG MAGAZINA BM 191

Video vijesti

Najave i termini