RAZGOVOR  Maja Matijanec uspješna hrvatska pijanistica s prebivalištem u Berlinu
U Berlinu živite od 2013. godine.
Vi ste još jedna vrhunska hrvatska glazbenica s adresom u Berlinu.
Kada ste došli u Berlin i koliko dugo već živite u njemačkoj metropoli Belinu?
Točno! u Berlinu živim već 5 godina. Počeli ste svirati glasovir s šest godina. Zašto baš glasovir?
Zato što sam najvjerojatnije bila ljubomorna na svoju sestru koja je išla na Ilirski trg u baletnu školu, gdje je bio obavezan klavir kao dodatni predmet. Plakala sam dok mi roditelji nisu dopustili da i ja krenem konačno na klavir.  Želim spomenuti moju prvu glazbenu školu, a to je Glazbena škola Pavla Markovca u Zagrebu, gdje sam polažila teorijske predmete. To su bili moji počeci.

Nastavili ste svirati glasovor i izobrazbu u klasi ruskog maestra, profesora Sijavush Gadjieva s „Zentralen Musikschule“  pri moskovskog konzervatorijuma „Pjotr Iljitsch Tschaikowski“?
Da, profesor Sijavush Gadjiev je preselio u grad Gorizia (Gorica ili Gorizia  je mali grad u podnožju Alpa, na sjeveroistoku Italije i granici s Novom Goricom u Sloveniji op.A). Kod njega sam odlazila u privatnu školu 5 godina. Buđenje u 4:30 ujutro. Sjedanje u auto. Polazak iz Zagreba. Od 9:30 do 11:30 lekcije klavira i tako savki tjedan, jednom tjedno.
Ta petogodišnja putovanja Zagreb- Gorizia- Zagreb ne bi bila moguća da nije mojih divnih roditelja koji su mi sve omogućili, obrazovanje kod profesora Gadjieva i sve ostalo. Bilo je to u straosnoj dobi od moje 13. do skoro 19. moje godine. Ne poznajem roditelje koji bi toliko podupirali dijete i vozili ga svaki tjedan kilometre daleko na satove klavira. Samo zato što su htjeli pružiti najbolje obrazovanjen i što su htjeli da budem sretna i da radim ono sto želim. I nikad mi nije bilo nametano da moram postati ekonomist ili nešto slično, jer je to “sigurno” zanimanje. Uvijek sam imala najveću podršku od roditelja, sestre i brata te prijatelja.

2002. godine selite se u Italiju, te nastavljate izobrazbu?
Tako je! Preselila sam se na preporuku svojeg prvog ruskog profesora u Milano 2002.godine. Studirala sam bachelor/preddiplomski studij i master/diplomski studij, na konzervatorijumu  „Giuseppe Verdi“. Studirala sam s profesorom Vincenzom Balzanijem i u međuvremenu istovremeno privatno s istaknutim renomiranim ruskim pijanistom profesorom Olegom Marshevom. Koji je nakon toga postao i moj mentor na službeno instituciji u Austriji  Linzu na “A. Bruckner Privatuniversitaet”. Tamo sam se i preselila 2011 gdje sam 2013. završila drugi magistarski studij.

Vaši pijanistički koncerti počeli su dosta rano. Sjećate li se prvih koncerata i gdje su bili?
Sjećam se. U jako lijepom sjećanju su mi ostali muzej Mimara, Hrvatski glazbeni zavod mi je u sijećanju kao dvorana broj jedan. Bila mi je to najmilija dvorana i prekrasno mi je bilo tamo svirati. Sjećam se i još i Povijesnog muzeja, tamo su dolazili svi prijatelji i rodbina da me podrže.

Maja Matijanec je bila i stipendistica Rotary Cluba iz Zagreba i Grada Zagreba?
Jesam. Dobitnica sam te dvije naveden stipendije. Jednu sam dobila u osnovnoj školi a drugu u srednjoj školi. Znam da su dodjele bile u dvorani Lisinski.

U Berlinu živite da bi ovaj Vaš bogati umjetnički izobrazbeni opus mogli uspješno dalje usavršavati i promovirati. Radite kao koncertna pianistica. Koje još poslove danas radite, kada je glazba u pitanju?
Podučavam još klavir na svim mogućim jezicima koje pričam. Posebno bi željela naglasiti da je to jako velika  odgovornost pogotovo po pitanju djece. Jer prvi profesor klavira dosita daje bazu kao što to ja volim reći, bazu za čitav život. Glazbenu, tehničku i potreban alat koji djete potom dalje koristi da bi se pravilno razvijelo. Bez toga postaje jako teško. Danas se smatra da je kasno početi svirai klavir s 9-10 godina. Optimalno je s 6 godina. Ja sam počela s 5,5 godina. Imam kolege koji su počeli s 4,5 godine. Moj dolazak u Berlin je uslijedio kao nastavak svega što je bilo prije, Berlin je jedan dio moga života.

Dobitnica ste niza nagrada na domaćim i međunarodnim natječajima.
Recite nam koje nagrade stoje danas potpisane uz Vaše ime?
Dobila sam niz nagrada na domaćim i međunarodnim natječajima. Prva nagrada je bila na natječaju “Nicolai Rubinstein” 1998 u Parizu. Bila sam jedini predstavnik iz Hrvatske. Dobila sam prvu nagradu na natječaju “Città di Arenzano” 1999.
Prva nagreda na državnom natječaju za mlade pijaniste u Zagrebu, prvu nagradu “Città Piove di Sacco” 2010. Bilo je još nekih nagrada… Mladenačka natjecanja su diplome i priznanja a što smo stariji nagrade se dodijeljuju kao novčana sredstva, kao potpora daljnim usavršavanjima mladim umjetnicima.

Održali ste mnoge koncerte u Hrvatskoj, Italiji, Sloveniji, Španjolskoj i Austriji. Živite u Berlinu od 2013. gdje radite kao pijanistica i profesor glasovira. Koliko Vam nedostaje Hrvatska ali i neprežaljena ljubav Milano i Italija?
To pitanje i ja sama sebi postavljam otkakao sam se preselila prije 16 godina. Kako čovjek raste i razvijaj se onda sve rijeđe postavlja to pitanje. Ako se to u mome slučaju previše pitam onda je teže živjeti sam sa sobom. Naravno da mi Hrvatska nedostaje, ali ne kao Hrvatska, nedostaju mi roditelji, svi koji su u Zagrebu. Imam i dalje prekrasne prijatelje iz Osnovne škole. To su prijatelji za čitav život, koje redovito čujem i vidim.
Te stvari mi nedostaju. Više se baziram na toj ljudskosti nego na državi. U Milanu imam isto to i isto mi nedostaje.
Tamo sam se formirala kao odrasla osoba. Osjećam se stravično povezana s Milanom. Imam dva svijeta. Jedan dio mene je definitivno u Zagrebu a drugi definitivno u Milanu. Znači to su ta dva svijeta koja nekako svakodnevno u životu moram pomiriti i još je došao Berlin.

Možete li nam reći gdje je Maja Matijanec rođena, imate li kontakte s Hrvatima u Berlinu i kako provodite slobodno vrijeme?
Rođena sam u Zagrebu. Nemam kontakt s našim ljudima u Berlinu. Jednostavno nisam nikoga upoznala. Volim jako čitati, družiti se, ići na izložbe, biti sama daleko od tehnologije, šetati, proučavati strane jezike. Puno me jako interesiraju razlike između svih skandinavskih jezika. Putujem dosta. Uskoro idem u Milano i Rigu.

Koliko dnevno trenirate?
Sviđa mi se da ste rekli treniranje. To doista jeste treniranje. Ja treniram znači vježbam klavir, pokušavam da to bude svaki dan. To može biti od 1,5 do 5 sati. Bitno je da se to uvijek održava i da čovjek ima kontinuitet.
Naravno postoji i odmor i da ne sviram svaki dan ako sam na putovanju, ili ako sam na odmoru, na moru tjedan dana,  naravno da ne sviram. To je isto jako zdravo i dobro, da čovjek započne ponovno svježim umom. Ali to su male pauze. Uvijek je dobro imati tu „higijenu“ sviranja.
Trenirana sam po nekom ajmo reći sovjetskom mentalitetu, gdje se još uvijek sjećam moga profesora koji mi je rekao. Nikoga nije briga je li tebi netko umro, imaš li danas temperaturu, je li ti danas loše, ti moraš uvijek fantastično svirati. Zato je jako bitna priprema za svaki koncert. Uvijek moram biti 200% pripremna za svaki koncert, tako da ako se meni nešto osobno dogodi, ako meni nešto nije u redu u glavi, da to onda bude 100%.

Planirate li uskoro neki berlinski koncert?
Što se tiče Berlina ima nešto u pripremi.
U pripremi su dva koncerta u Berlinu te potom koncert u Amsterdamu.
Obavjestit ću Vas i vaše čitatelje kada termini budu dogovoreni, pa se vidimo na berlinskom koncertu.

Video vijesti

Najave i termini