Razgovor Mladen Kokić – najstariji ribar na otoku Hvaru s 44 godine ribarskog staža.
Uvala Vela Stiniva  je jedna od prekrasnih uvala i plaža u okolici Zastražišća a mjesto Zastržišće je jedno od 12 naselja općine Jelsa, koje je smješteno na sjevernoj i južnoj obali središnjeg dijela otoka Hvara, koji pripada Splitsko-dalmatinskoj županiji i podijeljen je u 2 grada i općine: Grad Hvar, Općina Jelsa, Grad Stari Grad i Općina Sućuraj.
U središnjem dijelu otoka Hvara tradicionalno se svake godine održava procesija Velikog četvrtka i petka u kojoj sudjeluju hodočasnici iz mjesta: Jelsa, Pitve, Vrisnik, Svirče, Vrbanj i Vrboska. Procesija se zove “Za Križem” i obavlja se već oko 500 godina bez prekida. Kreće bez obzira na studen, kišu ili vjetar. Procesija se jedino nije mogla održati ratne 1944. godine, ali su je otočani, u suradnji sa zapovjedništvom izbjegličkog logora, organizirali u El Shattu (Afrika), gdje ih je bilo u zbjegu oko tri tisuće.
No, vraćamo se u uvalu Vela Stinava s početka naše priče, prepoznatljivu po ladanjskoj kući Duboković-Nadalini iz 18 st., gdje smo razgovarali s Mladenom Kokićem najstarijim ribarom (po radnom stažu)  koji živi u mjestu Vela Stinava na otoku Hvaru.

Vela Stinava na Hvaru je uvala koja je sačuvala draž ribarske autentičnosti a najbolji sugovornik je mještanin Mladen Kokić koji je u 64. godini života jedan od rijetkih profesionalnih ribara na otoku Hvaru.

Interesiralo nas je kako ljudi žive od ribarstva, kako se plete ribarska mreža i kakav je život danas na otoku Hvaru kada se spuste turističke zavjese i završi ljetna sezona. 
Ovdje pogledajte VIDEO razgovor s Mladenom Kokićem iz Vela Stinave najstarijim profesionalnim ribarom na otoku Hvaru

Ostalo je još oko 30-tak ribara profesionalaca na otoku Hvaru.
Mladen Kokić je jedan od preostalih dvojice ribara u uvali Stinava, te s radnim stažom od 44 godine do danas ili s onim momačkim godinama i stažom kada je se s ocem otisnuo na pučinu, zabilježio i 50 godina ribarskog staža, te nosi laskavu titulu  najstarijeg ribara profesionalac na Hvaru.

Razgovaramo s Mladenom u Vela Stinava koja je luka mjesta Zastražišće, na putu Jelsa Sućuraj. Vela Stinava je stisnuta između dvije visoke stijene koje izgledaju kao da se otok Hvar raspukao, gdje Vela Stinava s kućama raspoređenim lijevom i desnom stranom ispod visokih stijena, gleda prema Biokovu, planini s korijenom u moru, a čelom u munjama, koje često šalje kako kažu ljutu buru prema Vela Stinavi.

Kada završi ljetna sezone i turistička ludnica, kada u uvalu Vela Stinava uskom cestom dolazi veliki broj turista ljubitelja ove idilične uvale s prekrasnim plažama, krajem kolovoza Stinava se opet vraća u mir.
U mjestu ostaje riječju i brojem 13 žitelja, pravih Stinivljana, dok drugi zatvaraju svoje kuće i odlaze u toplije zimske idile.

Ribar Mladen Kokić tako godinama u onoj drugoj polivici godine koju manje poznajemo, odolijeva najmoćnijem jadranskom vjetru buri, koju kada zapiri s istočne strane od Neretve koju lokalno nazivaju i “mostarka”.

Od 13 stalnih žitelja Vela Stinave 5 je članova obitelji Kokić. Mladen, supruga Sanja, sin Antonio, nevijesta Ivana i unuk Mateo(4) koji već poznaje sve vrste morskih riba i životinja iz nekoliko atlasa koje svako jutro gleda i ponavlja gradivo. Mateo voli more.

U maloj luci koju štiti lukobran, Mladen ljeti usidri jedan dio svoje ribarske flote. Mladenova je flota najčešće u Hvarskom kanalu ili još udaljenijim vodama otvorenog mora u potrazi za ribom.

Dobar ulov se nikad ne razglašuje na sva zvona, nije pametno konkurenciji otkrivati gdje se pojavila riba, kaže Mladen uz osmijeh.

Mladenovo životno opredijeljenje je riba. Nekoć se bavio pomalo i iznajmljivanjem soba ali odustao je. Supruga Sanja održava vrt i ponosna je na svoje eko domaće proizvode. Masline su priča za sebe. Daju vrhunsko ulje. Iznajmljivanjem apartmana na drugoj strani Vela Stinave bavi se njegov sin Antonio i nevjesta i Ivana, s balkona gledaju jedni prema drugima (zračne linije oko 200 metara) a između njih vrtovi gdje se vide plodovi ovogodišnjeg uroda i supruga Sanja kako to sve drži na zavidnom ekološkom nivou. Jedan dio gotovih proizvoda navečer ili ujutro zavši na jelovniku Vile Stinava vlasnika sina i nevjeste a zadovoljni gosti puni su pohvalni riječi, pogotovo Slovenci.

Glavna uloga ove priče Mladen Kokić najstariji ribar po stažu na otoku Hvaru ostao je vjeran ribarenju i moru a mladi su se posvetili turizmu i ugostiteljstvu. No, Mladen razmišlja naglas i kaže kako bi i on imao veliku želju jednog dana, spojiti svoj ribarski posao i turizam te pružiti gostima jedinstveni doživljaj aktivnog odmora u pravom ribarskom domu, da gosti budu zadovoljni i da se najedu naše morske ribe po pristupačnim cijenama ribe. 

Mladenova kuća je pravo malo gospodarstvo. Izgradio je hladnjaču za 2 tone ribe. Mladenova slana srdela cijenjena je širom Hvara. No najviše se proda trgovcima koji prepakiranu ribu prodaju za mnogo veću cijenu.

„Luc“ je plivarica ribarski brod Mladena Kokića s kojim su on i njegova posada oborili i osobni rekord. Ulovili su 2006.godine 40 tona ribe od čega 3,5 tona inćuna. Taj rekordni ulov do danas nam još nitko nije skinuo. Srdela ulovlkjenih oboren je rekord, jeste, lovili su ih i po 50 tona... Mi smo rekorderi u inćunima. A inćuni su najbolji marinirani “sa pinku uja i kvasine“, kaže Mladen.

Bilo je vremena kada je poznata „Mirna iz Rovinja“ otkupljivala i do 3 tone slane ribe od Kokića iz Vele Stinave. No, „Mirna“ nije bila jedini kupac išlo se i ide se još uvijek na tržnice i veletržnice, kaže Mladen koji je ljubazan, radišan te odoljeva vjetrovima i solju rodnog podneblja.

Neko se kupa, neko, pije, neko karta a ja moram radit, kaže Mladen, dok nam nabraja vrste mreža, pleteći svoju mrežu oka 4x4 cm. Dnevno mogu napraviti mrežu 75x75m za 8 sati rada, no pletem u prosjeku 4-5 sati. Ne žurim. U rujnu moram imati 3000 metara mreže. Mreža je kvalitetna, materijal dolazi iz uvoza iz Canade. Mreže sam znao raditi kada sam imao 20 godina, ali je tada to otac radio. On je dosta krpao mreže, neke i po 7 dana. Danas nemamo toliko vremena i više se isplati raditi nove mreže nego krpati stare.

Donosi se puno zakona za ribare, ribare se baš puno i ne pita. Odlučuju neki koji ne poznaju dovoljno ribarstvo. Nas u selu je danas ovdje još dvoje profesinalaca.

Ne računajući ono od Osnovne škole do svoje 20.godine, do sada imam 44 godine da sam na moru, ajmo reći 50 godina sam na moru, računajući ono što sam prije s ocem išao na more. Ja mislim da ja najviše imam staža na Hvaru, ima još jedan moja generacija on je otišao u mirovinu, ja ću za godinu-dvije.

Bilo je dobrih i loših godina. Kada je malo bolje onda kupuješ mreže, motore i brodove. Živjeli smo od mora, poljoprivrede a danas se moj sin i nevjesta bave i turizmom. Bez rada nema ništa.

Talijani su veliki kupci naših proizvoda. Kupuju ribu preko naših izvoznika. Što se tiče prodaje ribe nema problema. Samo kada je puno ribe onda je mala cijena. Što se tiče srdale ima je danas više nego što je bilo. Što se tiče kočarske ribe na primjer riba trlja je 70% ulova jedne koče.  Trlja je u Italiji 7-8 euro a nama je plaćaju 2 euro.

Nekada naleti i riba „Pagar“ koja je izuzetno kvalitetna i ukusna riba. Ulovili smo 10 komada to je riba od 8-15 kg. Uleti nekad i morski pas. On je jestiv. Ljudi imaju strah od velikih morskih pasa zbog njihove veličine, to je vrsta koja ne napda ljude.

Najotrovnija riba u moru je „Pauk“. Pauk ima igle i ako te slučajno ubode veliki su bolovi. Nije smrtonosno. Zna biti velik i do 2 kg a najgori su oni mali. Sav njegov otrov nalazi se u prednjih četiri do sedam bodlji povezanih crnom kožicom na leđnoj peraji, te po jednom bodljom na škržnim poklopcima. Paukovke  (porodica Trachinidae) su najotrovnije jadranske morske ribe. U Jadranu žive četiri vrste pauka. Najzastupljeniji su pauk Bijelac (Trachinius draco) i pauk Mrkalj (Trachinius radiatus), zatim pauk Crnac (Trachinius araneus) i Žutac (Trachinius vipera).

Najskuplja riba je škampa. Meso škampa izrazito je ukusno pa je stoga vrlo traženo. Škamp se lovi vršama i mrežama za kočarenje, a čim ribari škampe izvuku iz mora, potope ih u posebnu otopinu kako ne bi oksidirali.
Dosežu cijenu kada ulovite 4-6 komada u kilu, od 300-350 kuna.

Slijedi riba Šanpjer. Vrlo cijenjena riba bijelog, mekanog i ukusnog mesa. Jetra mu je također jestiva. Priprema se na brodet, prži se i kuha. Onda slijedi Škarpina. Cijena 200-250 kuna.
Ova bijela riba je ružičastocrvene do crvene, sa smećkastim točkama po tijelu. Naraste do 65 cm, a može težiti i do 5 kg. Najviše se koristi u pripremi brudeta, ali i za pripremu ribljih juha ili jednostavno pečena s krumpirom...

U međuvremenu u razgovor ulazi Mladenov unuk Mateo (4) koji nabraja sve vrste riba. Kaže da je njegov tata bolji ribar od dide. A na ovu temu da je tata bolji ribar od dide, Mladen nastavlja priču  kako je njegov sin Antonio kada je imao 6 godina, dok je on bio na mostu u uvali, Antonio se ukrcao  zajedno s malo starijom sestrom Tijanom i rodica Nevija, te bacio par mreža po uvali ali nije ih mogao držati bio je mali, ja sam mu pomogao ujutro da ih izvuče. Ulovio je 12 komarača bilo je 25 kg u njima i još 5-6 kila sipa.
(Naziv komarča nije jedinstven za čitavu hrvatsku obalu Jadrana. U upotrebi je čak tridesetak imena, od kojih su češće upotrebljavani: orada, podlanica, dinigla, lovrata, ovrata, zlatulja, zlatva, sekulica, štrigavica i dr.O.A)

To je rekord ovdje u uvali što nikad niko nije ulovio prije ni poslije njega, naglašava Mladen, s ponosom pričajući o ulovu sinaAntonia kada je imao 6 godina. Onda mu je dida rekao, moj otac, da će biti najveći ribar u Kokićevi.

Antonio ima temelje da će biti dobar ribar, nema još moje iskustvo ali ima volju, govori Mladen o sinu nasljedniku, koji nastavlja njegov posao ali uspješno s suprugom Ivanom vodi i turističku djelatnost a odlični su i kuhari.

Mladen kao da jednim okom gleda na mirovinu dok drugim pogled još uvijek upire u prema Hvarskom kanalu, kaže nam da je Vela Stinava idila sa starim i novim kućama. Živjeli su nekad ovdje u velikom broju ribari, (maranguni) stolari i drvodjelaci i đaci.

Danas nam se čini da je od 13 presotalih stalnih žitelja Vele Stinava, mali Mateo Kokić (4) najmlađi žitelj Vele Stinava. No, kao da se u daljini čuje još jedan glas, osluškujući kako bura udara po moru i preko žala udara u prostranstvo između dvije stijene Vele Stinave.

Prometnice, Putovi, voda, školovanje, opskrba, zdrastvo,  ima još dosta neriješenih pitanja zbog koji je mlade teško zadržati u ovom kraju. Ribar mora da ima volju. Volja je najvažnija u životu, kaže Mladen Kokić pletući mrežu i pripremajući se za novi odlazak na pučinu u nadi za dobrim ulovom ribe.

More nije uvije naklono ribarima. Svjedočio sam valovima od 7-8 metara. Hvarski kanal je za naš brod pogodan ali otvoreno more je vrag. Bilo je dosta nepredvidivih situacija. Nije sve išlo tako lako u ove moje 44 godine na moru. Ostao je još mali broj mještana u našem malom mistu. Najveći odlasci u preko oceanske zemlje bili su od 1945.-1970.godine. Sjećam se tih ispraćaja. Mještani bi se okupljali i ispraćali naše najbliže.

Te nekadašnje momke danas gledamo kao umirovljenike s 80 godina koji su se vratili ili dođu samo preko ljeta iza Amrike ili Australije u našu  malu Velu Stinavu. Prisjećaju se tih starih vremena uz piće i razgovore u jednom od dva ugostiteljska objekta „Šer Zane“ ili „Kod Mate“.

Od mora se može živjeti samo treba biti na moru, govori nam Mladen. Moj otac je bio ribar, imao je plivaricu i kočaricu. On je bio 33 godine ribar... Ovo je osnovno za ribara da zna plesti i krpati mrežu. A na brodu morati znati sve o motoru, popravcima, struji. Danas nije teško platiti majstora, nego ga nema. Zato morate znati sve, kaže Mladen Kokić, u ekskluzivnom razgovoru za Berlinski magazin.
Ovdje pogledajte foto galeriju: Razgovor Mladen Kokić – najstariji ribar na otoku Hvaru s 44 godine ribarskog staža

Video vijesti

Najave i termini