Hrvat – Krabat velikan i ponos njemačke savezne države Saske - Posjet gradu i crkvi u Wittichenau (Saska- SR Njemačka).
Njemačka savezna država Saska (Sachsen) slavi hrvatskog  plemića Janka Šajatovića (Krabat) - Johann von Schadowitz. Hrvatskog  plemić Janko Šajatovića Krabat - Johann von Schadowitz. Ponos njemačke Saske.
Za nedavnog službenog posjeta SR Njemačkoj (rujan 2109) kada je ministar vanjskih i eurospskih poslova RH dr. Gordan Grlić-Radman u nastavku službenog posjeta posjetio i grad Wittichenau, gdje se u Gradskoj vijećnici upisao u knjigu gostiju „Zlatnu knjigu“ grada Wittichenau te razgovarao s gradonačelnikom grada Wittichenaua Markusom Posch i  posjetio crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije u kojoj se nalazi grob  hrvatskog časnika Janka Šajatovića Krabata, žumberačkog plemića Janka Šajatovića Krabata, kojega nijemci slavi kao značajnu povijesnu ličnost, čijim likom i predanjima je obilježeno veliko povijesno razdoblje  njemačke savezne države Saska (Sachsen).
OVDJE POGLEDAJTE VIDEO: Dr. Petar Neumann generalni konzul RH u Saskoj.
Johann von Schadowitz (Krabat) - Janko Šajatović povijesna ličnost.

Slobodna Država Saska (njemački : Freistaat Sachsen) je savezna pokrajina na istoku Njemačke. S nešto više od četiri milijuna stanovnika. Ovo je jedna od manjih njemačkih pokrajina. Glavni grad je Dresden, dok je najmnogoljudniji grad Leipzig.

JANKO ŠAJATOVIĆ KRABAT JE ŽIVIO OD 1624 BIS 1704.GODINE.
Kako opisuje Šimun Šito Ćorić u jedinom romanu tiskanom na hrvatskom jeziku, Krabat se rodio prije četiri stotine godina u selu Jezernice u Žumberku, južno od Zagorja i zapadno od Zagreba, a pravo ime bilo mu je Janko Šajatović. Rođen je u selu Jezernice 1624. Preminuo je u njemačkom Gross Särchen 29.05.1704., te pokopan u katoličkoj crkvi u Wittichenau, gdje mu se nalazi i nadgrobna ploča.
OVDJE POGLEDAJTE VIDEO:Posjet gradu i crkvi u Wittichenau – Grad i crkva gdje pokopan Janko Šajatović (Krabat).

Krabat je bio vitez grofa i hrvatskog bana Petra Zrinskog. Njegovi roditelji plemići bježali su pred Turcima iz doline Neretve, zatim iz Dalmacije u Žumberački goru. Zna se tako da je Janko Šajatović rođen u obitelji poznatih žumberačkih uskoka, kao i da je nakon školovanja kod isusovca u Zagrebu, poštujući tradiciju, krenuo u obranu Hrvatske i cijele kršćanske Europe protiv Osmanlija. Grof Petar Zrinski ga je 1660. godine poslao u Njemačku, gdje se vrlo brzo istaknuo vojničkim vještinama.

S 36 godina Janko odlazi u njemačku kraljevsku vojsku, gdje se ističe junaštvom, poduzetničkim duhom, upornom dobrotom, te naravnim i nadnaravnim sposobnostima, a nazivaju ga Krabatom, Hrvatom.
I sam naziv Krabat, kako Janka povijest naziva, dolazi od lužičkog Chorwat, a kasnije se je riječ pretvorila u Krabat (njem. Krabaten = Hrvati). Tijekom njegove vladavine Gross Särchen, istočno močvarno njemačko područje, doživjelo je procvat, što je pridonijelo stvaranju legendi.
Kako je za te ljude njemačkog i sorbskog jezika bilo malo teže izgovarati njegovo pravo ime, jednostavno su ga zvali Krabat, a što proizlazi iz stare njemačke riječi Kroat, koja znači Hrvat. Krabata se i nakon toliko stoljeća časti kao zaštitni znak cijele njemačke pokrajine Gornja Lužica (Oberlausitz).
OVDJE POGLEDAJTE VIDEO:Matthias  Rößler (CDU) predsjednik pokrajinskog Parlamenta Saske o Hrvatu Krabatu.
Matthias Erich Rößler (CDU)-Präsident des Sächsischen Landtags.

Koliko je bio potreban svjedoči podatak da je vraćen u službu nakon umirovljenja. Vladar Georg II. zadovoljan njegovim radom darovao mu je posjed, sadašnje Lužice, gdje je živio manjinski starosjedilački slavenski narod (Česi i Slovaci) koje su Nijemci marginalizirali zbog jezične barijere.

S obzirom na to da je Šajatović, i sam kao Slaven, mogao razumjeti njihov jezik, a znao je i njemački, služio je kao veza s dvorom. Kao, obrazovan, snažan i mudar čovjek. Krabat je bio čovjek ispred svoga vremena, te je siromasima dijelio vlastite mjesečne prihode, podigao gospodarstvo iz močvarnog područja u poljoprivrednu regiju koja je postala glavni dobavljač poljoprivrednih proizvoda za velikaše Berlina, Potsdama, Dresdena i šire, te su Gornje Lužice postale glavni dobavljač hrane na više dvorova u Europi.

Bio je školovan, hrabar i neustrašiv ratnik, savjetnik čak tri njemačka vladara, jednostavno donio je napredak i ljudi su ga obožavali.
Janko Šajatović Krabat bio katolički vjernik, grkokatolik, poput većine žumberačkih uskoka, koji je nakon krvavog Tridesetogodišnjeg rata živio u protestantskoj okolini, te je iz evangeličkog Gross Särchena gotovo svakog dana putovao u Wittichenau, kako bi sudjelovao na svetoj misi.
Živio je 80 godina, a drugoga lipnja 1704. godine pokopan je u toj istoj katoličkoj crkvi, gdje se nalazi i spomen-ploča Krabata, čovjeku o kojem je narod ispreo niz legenda. Pokopan je u katoličkoj crkvi u gradu Wittichenau, jedinoj katoličkoj crkvi u toj protestantskoj pokrajini, a Nijemci ga i Lužički Srbi poštuju kao junaka, preporoditelja i prosvjetitelja.

KRABATOV LIK I DJELO PRILIČNO SU POZNATI U CIJELOJ NJEMAČKOJ, U HRVATSKOJ SU RIJETKI ČULI ZA KRABATA.  
Na hrvatskom jeziku tiskana je klnjiga „Naš čovjek Krabat“ dr. fra Šimuna Šite Ćorića, književnika, psihologa i katautora, voditelja Hrvatske katoličke misije Solothurn u Švicarskoj, koja se čita u jednom dahu, i ima za cilj sačuvati od zaborava toga velikog Hrvata-Krabata, koji je dao veliki doprinos novoj sredini, u kojoj je živio i djelovao, gdje je ušao u legendu te je i danas zaštitni znak cijele njemačke pokrajine Oberlausitz ili Lužice. Veliko zemljopisno prostranstvo u Saskoj između između Kamenza, Bautzena und Hoyerswerda naziva se i Krabat-regijom.
OVDJE POGLEDAJTE VIDEO:Markus Posch (CDU) gradonačelnik grada Wittichenau ponosni na Hrvata Krabata.

Kao što i danas živi u sjećanju i u srcima ljudi u njemačkim Lužicama, tako živi i u sjećanju malog broja Hrvata u domovini i u svijetu. Želja današnjih malobrojnih entuzijasta je da Krabat most između tih dviju kultura (lužičke i hrvatske), koje je Krabat na poseban način dodirnuo i povezao.
Janko Šajatović-Krabata je 1660. postao član Hrvatske konjaničke garde u službi saskog kneza pod imenom Johann von Schadowitz.
U sljedećih 20 godina napredovao je do osobnog kneževog savjetnika, a od 1690. o njemu se razvijaju legende i mitovi. Do 20. stoljeća von Schadowitz pada u zaborav, ali iznimnu popularnost stječe Krabat i romani o njegovim nadnaravnim moćima i čarobnjaštvu. U 21. stoljeću u Njemačkoj svjedočimo pravoj "krabatizaciji", a Krabat postaje i inispiracija umjetnicima svih izričaja dok se u Hrvatskoj  tek odnedavno otkriva njegov lik i dijelo.

I danas, 400 godina nakon smrti Janka Šajatovića, poznatijeg kao Krabata, stanovnici savezne pokrajine u kojoj je živio, dive se njegovom liku i djelu, Krabat očarava i male i velike Nijemce u cijeloj zemlji.

Ne odrastaju  samo djeca lužičkosrpske manjine (zapadnoslavenski narod koji živi u istočnom djelu Njemačke, u kraju poznatom i kao Lužica) uz priče i sage o Krabatu, uz priče o njegovom junaštvu odrastaju i odrastale su generacije djece diljem Njemačke pa i šire.

Krabatov identitet otkriven je zahvaljujući povjesničaru Hansu Jürgen Schröter, koji je istraživao povijesni lik Krabata i  njegovo podrijeklo. "Znali smo da je Hrvat jer ime Krabat upravo znači Hrvat, kako su ga i zvali Lužički Srbi, no posebnog traga osim ploče u crkvi u Wittichenau nismo imali", kazao je Hans Jürgen Schröter.

Povijesno je dokazano da je Krabat zapravo Janko Šajatović, žumberački uskok koji je davne 1658. godine došao na sjever Njemačke braniti granice kršćanske Europe. Nakon što je postao poznat po svojim vojničkim sposobnostima saski ga knez poziva da bude u njegovoj osobnoj gardi.

Za nagradu mu kao čovjeku od povjerenja knez dariva imanje u Groß Särchenu, gdje je je svojim znanjem i vještinama, budući da je bio jedan od rijetkih pismenih ljudi u tom kraju, koji su već tada naseljavali Lužički Srbi, pomagao ljudima na različite načine.
Učio ih je isušivati močvare, graditi mlinove, pokrenuo je poljoprivredu u tom kraju.
Krabatov život njemački su povjesničari istražili do najsitnijih detalja, stanovnici savezne pokrajine Sakse u kojoj je živio i u kojoj se nalazi grad Bautzen, slave ga kao nacionalnog junaka. U gradu Bautzenu prošle godine održana je i izložba ˝Krabat – Čovjek. Mit. Brend˝ u Lužičko-srpskom muzeju od 17. rujna do travnja 2018.

MONIKA ŠAJATOVIĆ BRAČIKA – DALJNJA POTOMKINJA KRABATA

MONIKA BRAČIKA U EKSKLUZIVNOM RAZGOVORU ZA BERLINSKI MAGAZIN KAZALA NAM JE KAKO JE DOŠLA DO PRIČE  O PRETKU  ŠAJATOVIĆA

U Hrvatskoj živi Monika Bračika, rođena Šajatović. Živi u selu Jezernice općina Žumberak.
Još od dolaska Janka Šajatović davne 1660. godine u pokrajinu Sasku o njemu se priča i piše. On je simbol znanja, časti i vjere. On je čovjek koji je znao žestoko otjerati neprijatelja iz redova Osmanlija a i Protestanata kada je bila u pitanju obrana kršćanstva ili sigurnost njegovih vladara. Međutim taj čovjek je jako dobro znao razlikovati ratno stanje od mirnog pa mu nije bilo teško, u doba mira spajati ljude dobrih namjera bez obzira na to dali su bili Protestanti, Slovani, Germani - bogati, siromašni, plemeniti ili pučki. On je bio vjeran čovjek koji je slijedio Božjoj riječi. On nije sudio nego radio, molio i pouzdao se u Oca Svemogućega.  Postao je primjer sposobnog i naprednog muškarca koji je crpio snagu s neba. On se ničeg nije bojao  jer je znao kome treba služiti: Bogu i domovini - zbog vječnosti i naroda.

KADA I KAKO JE MONIKA BRAČIKA SAZNALA ZA JANKA ŠAJATOVIĆ
Godine 2015.  pročitala sam crkveni kalendar Žumberački krijes gdje je otac Janko Šandor objavio članak o dostignućima Janka Šajatović. U tom članku poziva čitatelje da pružaju informacije o tom prezimenu genealogu Hans-Jürgen Schröter koji istražuje život legendarnog Hrvata i želi napisati o njemu knjigu.

Pošto sam rodom Šajatović pročitala sam članak i odmah stupila u kontakt sa gospodinom Schröter. Bila sam tako fascinirana informacijama da sam već nekoliko dana poslje prvog telefonskog kontakta sjedila u avionu i posjetila Lausitz da bih se uvjerila u istinitost naprosto nevjerovatnih informacija koje sam zaprimila.
Ukupno 13 puta sam zatim posjetila regiju Lausitz i Dresden. Svaki put sam ponijela sa sobom nešto ili nekog po čemu se svaki moj posjet pamti. Pokušala sam dati povjesnoj priči KRABAT još veći značaj koz prikaze Hrvatske danas.

TRUD JE BIO NAGRAĐEN BROJNOM POSJETOM TURISTA IZ LAUSITZA - POKRENULI SMO AKTIVNOSTI  NA KOJE SAM POSEBNO PONOSNA
Dogovoreno je da se u buduće organiziraju Krabatfesti izmjenice u Njemačkoj, Sloveniji i naravno Hrvatskoj. Tako sam potaknula da se Krabatfest organizirao u organizaciji općine Ozalj u gradu Ozalj i na Svetoj Geri godine 2015, u općini Metlika prilikom Vinskog festivala 2017. gdje su se prezentirali kliški uskoci i 2019. u Slavetiću gdje su privi puta došle do izražaja i žene koje su krenule u bitku s neprijateljima i to obučene u muške vojne odore. Organizator je bio KUD Lipa iz Slavetića.

2016. sam pozvala ka suradnji kliške uskoke i kravat pukovniju iz Zagreba. Otvorenje Krabatfesta u Wittichenauu je bilo veličanstveno otvoreno  postrojbama i sadržaj mnogih novina. 

2018. sudjelovala sam u realizaciji muzejske izložbe KRABAT - Mensch, Mythos, Marke u muzeju Bautzen. Pobrinula sam za eksponate, značajne tekstove i svečano otvorenje. Muzejska izložba je bila 4 mjeseca na raspolaganju posjetiteljima i zadnji dan pred vratima muzeja organiziran je Krabatfest gdje sam točila "naše" zeleno pivo i domaća vina.

2015. sudjelovala sam na folklornoj manifestaciji sa folklorom Dragatuš.
2016. organizirala sam tro-dnevni Tamburica - Fest jer u Lausitzu za taj instrument nisu znali. Ukupno 50 mladih tamburaša sviralo je na ukupno 7 lokacija i oduševilo publiku.

Četriri puta smo sudjelovali prezentacijom Hrvatske i Jankovog rodnog kraja Žumberak na sajmu W.I.R. u Kamenzu. Oko našeg štanda uvjek je bilo veselo jer bilo je pjesme KUD-a LIPA, degustacija vina, meda, domaćih kobasica, kolača i u prodaji su se našli tekstilni proizvodi te suveniri i turistički aranžmani "Domovina uskoka" .
Žumberak je posjetilo najmanje 500 osoba. Želja im je bila upoznati selo Janka Šajatović. Svaki dan stižu e-maili i  znamo da će biti sve više i više posjetitelja, jer priča o Janku se raširila  sve do Amerike i Australije.

Ugostila sam pedesetak ljudi, koje sam uputila putevima Uskoka i Krabata od Dubrovnika do Žumberka. Sa velikim ponosom danas mogu reći da se zbog te moje interpretacije kulturne i povjesne baštine samo ljetos odlučilo desetak ljudi, zatražititi hrvtasko državljanstvo. Nastale su grupe na facebooku i drugim mrežama kao što je Šajatović research commitee ili Žumberak mountains, Croatia and Krabat te mnoge druge fantastične posljedice. Spisak svih aktivnosti je dug a radost sve veća. Hrvatska, uskoci i općenitoj značaj Hrvata kroz istinite povjesne priče postaju sinonim za snalažljivost, intelekt i povezivanje sa svijetom.

Ove godine u pripremi je muzejska izložba prije predsjedanja Hrvtske kao predsjedavajuće države vijeća Europske unije, na temu Hrvati kroz mit. Podnaslov je: O Janku Šajatović i hrvatskim stražama u Europi. Izložbu će omogućiti etnografski muzej Zagreb. Autori izložbe su čuveni hrvtaski povjesničari a suradnik je i povjesničar Hans-Jürgen Schröter.

Osobno me je priča o konjici bana Petra Zrinski u kojoj je bio i Janko Šajatović-Krabat toliko obuzela da sam se preselila iz grada na selo i nadomjestila suvremeni menadžerski posao s promocijom povjesti uskoka i Žumberka. Rođena sam u Njemačkoj, živjela dugo u Sloveniji ali i u Dubaju i drugdje u svijetu. Međutim danas mogu reći da sam se trebala vratiti u Hrvatsku davno prije. Nikada mi nigdje nije bilo lijepše nego ovdje, kazala nam je Monika Bračika daljnja potomkinja Janka Šajatovića u njemačkoj zvanog Johann von Schadowitz - Krabat.

Saske novine prepune su članaka o Krabatu, hrvatskim plemenitašima i plemićima, a preko njih dolaze do izražaja i sve druge ljepote uključujući tradiciju, običaje, mentalitet, gastronomiju, folklore kazal je Monika koja je  bila  i sudionik tradicionalnog Krabatfest u Wittichenau skupa s kliškim uskocima. Na području Saske do tada nitko nije znao tko ili što su uskoci, niti gdje se nalazi uskočko gorje Žumberak ili Klis.



Cijela istočnonjemačka pokrajina Oberlausitz sve se češće naziva po našoj naciji ili pak priča o Hrvatu koji je prije 400 godina toliko zadužio taj dio istočne Njemačke da ga još uvijek rado spominju, po njemu nazivaju škole, projekte, ali i gospodarske proizvode. Sve je to danas potvrđeno zahvaljujući povijesničaru Hansu Jürgenu Schröteru koji je potvrdio kako je Johann von Schadowitz, otac prosperiteta njihove pokrajine, podrijeklom hrvatski časnik Janko Šajatović, koga povijest spominje kao Krabat.
Dijelovi istočne i zapadne Europe još uvijek pamte molitvu "Bože, čuvaj nas od kuge, gladi i Hrvata",te je zabilježeno u povijesnim knjigama da nema rata u ovom dijelu kugle zemaljske u kojem Hrvati nisu ratovali. Zbog ratničkog iskustva, hrabrosti, ali i vjernost, često su bili traženi i kao plaćenici u stranim vojskama.
Između 1618. i 1648. hrvatski pješaci i laki konjanici borili su se na katoličkoj strani sijući strah i trepet među protestantima. Upravo tada na povijesnu scenu stupio je i Janko Šajatović, slavni uskočki potomak, koji je u Njemačkoj, ali i u ostatku svijeta, postao poznatiji kao Krabat.

BREND KRABAT SAKSENU I NJEMAČKOJ DONOSI VELIKE TURISTIČKE I GOSPODARSKE PRIHODE
Legenda o Krabatu inspirirala je mnoge njemačke umjetnike, među njima i književnika Otfrieda Preußlera prema čijem romanu “Krabat” je 2008. godine snimljen film.
Manifestacija Krabatfest održava se svake godine u nekome od lužičkih gradića, Gornja Lužica se promiče kao Krabat-region. U njegovu čast razvili su cijelu regiju u turističku atrakciju: Ustanove s njegovim imenom, turističke i biciklističke staze nazvane su po njemu, napisane su i opera i balet koji na zavidnoj razini izvodi ansambl iz Sttugarta. Njegovo ime nose: pivo, keramika, čokolade, igre za djecu, limunada, restorani, hoteli, muzeji, društva, turistički brodovi, CD animacije, suveniri, jezera i bezbroj drugih atrakcija s Krabatovim predznakom. U Krabatovoj kući u Gross Särchenu danas živi arhitekt Wolfgang Kraus koji frizira kosu i brkove po uzoru na Janka Šajatovića, te ga u mnogim prigodama turistički promovira. Po Krabatu je nazvana i jedna njemačka rock-grupa, kao i računalna igra. Povjesničar Hans-Jürgen Schröter rado pozira s portretom Krabata koji je, prema postojećim skicama i opisima, napravio jedan lokalni umjetnik.

Istraživaču Krabata nijemcu Schröteru koji je devet godina istraživao njegovo porijeklo bilo je jasno da je da je Krabat Hrvat, jer ime Krabat upravo znači Hrvat, kako su ga i zvali Lužički Srbi, no posebnog traga osim ploče u crkvi u Wittichenau nismo imali, kzao je Hans Jürgen Schröter.

KRABATA POSJETILI HRVATSKI MINISTAR GRLIĆ RADMAN I VELEPOSLANIK PAPE U SR NJEMAČKOJ NADBISKUP NIKOLA  ETEROVIĆ
Priča o Krabatu je velika njemačka priča a zadnjih nekoliko desetljeća lagano postaje i hrvatska priča o zanimljivoj povijesnoj ličnosti. Janko Šajatović i ako je punih četrdeset godina po uputama Petra Zrinskog služio saskim kraljevima, u njemačkoj je crkvi  bio pokopan u uskočkoj svečanoj odori hrvatskog plemstva, sa sabljom kojom je branio kršćansku Europu.

Krabata je po prvi puta posjetio i jedan hrvatski  ministar, ministar vanjskih poslova RH dr. Gordan Grlić Radman, kada  je 10.rujna 2019. godine posjetio gradić Wittichenau gdje se upisao u zlatnu knjigu grada  Wittichenau te posjetio crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Wittichenau, u kojoj se nalazi grob  hrvatskog časnika Janka Šajatovića Krabata, žumberačkog plemića, kojeg nijemci slavi kao značajnu povijesnu ličnost imena Johann von Schadowitz.

U hrvatskoj delegaciji bio je i veleposlanik pape Franje u SR Njemačkoj, hrvatski nadbiskup Nikola Etrović, koji je služio svetu misu a nakon mise s ministrom Grlićem i gradonačenikom Markus Posch (CDU) gradonačelnikom grada Wittichenau ponosno su obišli mjesto gdje je grob Janka Šajatovića Krabata.

Dolazak prije 400 godina Janka Šajatovića bio je možda samo dio ljudskih i narodnih seoba koje su i danas aktualne kao tada za žuberačkog uskoka i izbjeglicu koji je svoj novi dom pronašao među sjevernim slavenskim narodom Lužičkim Srbima. Kao katolik među protestantima našao je način za miran suživot sa svima.

O Krabatu HRT je snimila dokumentarno-igrani film Krabat (Autor filma Hrvoje Bučar)
Dokumentarno-igrani film o hrvatskoj i srednjoeuropskoj povijesti pod nazivom Krabat zanimljivo je ostvarenje nastalo u Dokumentarnome programu Hrvatske radiotelevizije.
Film donosi priču o Janku Šajatoviću Krabatu, žumberačkome uskoku iz 17. stoljeća. U  64 minute filma  snimljeno je kako je Janko Šajatović postao Johann von Schadowitz (čita se Šadovic) te još za života ušao u sage i mitove kao legendarni čarobnjak Krabat.

Koliko je Krabatov lik ostao duboko upisan u povijest naroda Saske svjedoči i to da je njegovo ime Krabat danas zaštitni znak i brend. Krabat bi mogao biti i te kako važna turistička poveznica između Hrvatske i Njemačke u kojoj jedna cijela Savezna država (Saska) slavi Hrvata Krabata.
Promociji dijela i lika u njemačkoj saveznoj državi Saskoj i te kako doprinosi dr.Petar Neumann generalni konzul RH u Saskoj.
OVDJE POGLEDAJTE EKSKLUZIVNU FOTO GALERIJU: HRVAT – KRABAT VELIKAN I PONOS NJEMAČKE SAVEZNE DRŽAVE SASKE - POSJET GRADU I CRKVI U WITTICHENAU (SASKA- SR NJEMAČKA)

Video vijesti

Najave i termini