Razgovor: Marko Kopljar rukometni reprezentativac Hrvatske  i igrač Füchse Berlin
Na prvi trening u prvom razredu srednje škole došli ste na nagovor sestre. Ostavili ste se košarke i nogometa?
Da, da, do tog trenutka sam se bavio svim sportovima.
U jednom trenutku sestra mi je prporučila da se počnem bavit rukometom. Došao sam na prvi trening, zaljubio se i dan danas me ta ljubav drži. 4 godine igrali ste u rodnom gradu Požegi?
4 godine sam igrao u Požegi dok nisam završio srednju školu. Bio je to jedan lijepi dio moga života. Drago mi je da sam dobio priliku da pokažem svoju kvalitetu u Požegi i tamo su mi se otvorila vrata za druge mogućnosti.

Marko Kopljar u profesionalni je rukomet stupio 2004. godine i to u klubu iz rodnog grada - RK Požega. Nakon toga je nastupao za Đakovo, Medveščak i Metković, a potom je 2007. godine potpisao prvi pravi ugovor s današnjim PPD Zagrebom.
Već u Metkoviću bili ste svjesni da je karijera pred Vama?
Moram biti iskren kada si mlađi sanjaš o velikoj karijeri. No, još uvijek je bilo kod mene sumnje. Trajalo je to do druge godine u Zagrebu. Pitao sam se da li ću biti profesionalac i hoću li moći od rukometa živjeti. Nakon druge godine stvari su se počele kristalizirati i uz naporan rad dolazili su rezultati i uspjesi.

Marko Vi ste bili najbolji desni vanjski Europskog prvenstva 2012. godine, nositelj ste bronce na Olimpijskim igrama 2012., srebra na SP-u 2009. te EP-u 2010., te dvije brončane medalje na SP-u 2013. i EP-u 2012. Jesam li propustio neka od odličja?
I ako jeste nema veze! Dosta se toga osvojilo kroz ove godine. Imao sam sreće da sam igrao s odličnim igračima kroz karijeru, reprezentaciju i u klubovima. Zbog toga sam jako ponosan. Samo mi je nekako u ovom nabrajanju zahvalilo to zlato, nešto što svi hoćemo osvojit. Nadam se da će mo  na EP ili u budućnosti imati i tu mogućnost.

Koliko ste dugo nosili vrpcu kapetana hrvatske rukometne reprezentacije, niste bili na posljednjem SP-u u Francuskoj zbog ozljede?
Nakon odlaska Voria iz reprezentacije dobio sam veliku čast od izbornika Željka Babića da budem kapetan. Zahvaljujem mu se i ovom prilikom. Bila je to velika čast i meni je to jako puno značilo. Nažalost SP prvenstvo u Francuskoj morao sam propustiti zbog starijih ozlijeda s koljenom. Bio je to jako lijepi dio života. a mislim u budućnosti da je Vori dobio kapetansku vrpcu natrag. Neznam tko će biti u budućnosti. Nadam se da će mo napraviti dobar rezultat pa nije toliko važno tko će biti kapetan.

Imate visinu, odličnu kordinaciju i brzinu, sve za moderni rukomet ili još nešto nedostaje?
Volio bih da sam malo mlađi (veliki osmjeh op.A). Imao sam malo problema s ozlijedama. To je usporilo moj razvojni dio karijere, naravno to je sastavni dio sporta. Dokle god pobjeđujemo ja sam zadovoljan.  
 
U reprezentaciji Hrvatske igrate od 2009.
Koliko utakmica imate do danas za reprezentaciju Hrvatske?
Da vam budem iskren nisam tip koji to prati. Znam da sam prije jedne utakmice imao 100.-ti nastup za reprezentaciju ali mislim da je dosta vremena prošlo od toga. Prvi nastup je bio 2009. s tim da sam 2008. bio na pripremama za Norvešku i Peking. Već 10 godina igram za reprezentaciju. Vrijeme brzo leti.

Jednom ste rekli da Vam se potpisivanjem ugovora za Barcelonu ispunio dječački san. Imate li još nekih snova?
Imam, imam sigurno. Ja mislim da je svakom djetetu kad se počne baviti sportom nekako cilj igrati u Barceloni ili ako je nogomet u pitanju u Realu ili u košarci u NBA Ligi. Iamam snova, imam i nekih većih ali mislim da sam realan čovjek i ne može se sve više stići. Ima nekih malih stvari koje bih naučio raditi i kojima bi se želio baviti. Mislim da ću imati i za to dosta vremena nakon karijere.

Ostali ste najbolji sportaš u povijesti Požege, koliko često idete u Požegu i koliko Vam to znači?
To je velika čast. Bilo je još nekih sportaša koji su ostavili uspješan trag u Požegi. Proveo sam dosta vremena u inozemstvu i drago mi je sjetiti se moje Požege. Volio bih kada završim karijeru, da nekako pomognem sportu u Požegi i općenito mladima da prihvate takav jedan način života.

Živjeli ste u Zagrebu, Parizu, Barceloni, Vespremu u Mađarskoj i aktualno ste u njemačkoj metropoli  Berlinu, Sve  same europske metropole. Gdje se najbolje živi?
Najbolje se živi gdje imaš dobre prijatelje i kada je obitelj s tobom. Svaki grad je imao svojih prednosti. Za sada se još upoznajem s Berlinom. Što se tiče toga mogu reći da sam imao sreće što se tiče igračkih destinacija. Paris je bio najbolji ako pitate moju ženu, Barcelona ima najbolju klimu. Vidjeće mo kako ću se snaći u Berlinu.
Za sada sam super zadovoljan.

U Berlinskim lisicama Füchse Berlin aktualno su uz Vas Marka Kopljara, Jakov Gojun, Drago Vuković i najnovije pojačanje Stipe Mandalinić. Nedavno su ovdje bili:Ninčević,Špoljarić i Kozina. Berlin je interesantan za hrvatske rukometaše?
Ja bih rekao da je to nekakav uzajamni interes. Mi smo zaintereirani igrati ovdje, oni su zainteresirani da nas imaju. Sigurno da su Špoljarić i Ninčević u tom jednom prvom mandatu ostavili jako dobar dojam. Nakon toga su došli Jakov, Drago, Krešimir i oni su ostavili odličan dojam u klubu i na osnovu toga sam došao i ja i najnovije Stipe. Ja se nadam da ćemo nastaviti tradiciju i da će i u budućnosti uvijek biti 2-3-4 Hrvata u Berlinu.

Prije dvije godine zasnovali ste obitelj,
tko je s Vama u Berlinu i kako Vam je u Berlinu?
Ja i moja supruga Iva i mali Ante (2), trenutno smo svi u Berlinu. Ponekad dođu i prijatelji da nas posjete. Imamo i psa koji je s nama već 8 godina.

Je li se teško nositi ponekad s rasporedom igranja na vrhunskom nivou, bilo za klub ili reprezentaciju Hrvatske?
Pa je! Naporno je fizički ali se navikne na to. To je nešto što volim raditi. Sada kada imam sina malo mi je teže kada odem nekako je drugačiji taj osjećaj. Odradit ću profesionalno još ovih par godina koliko ću igrati a onda neću sigurno sjesti u avion 2-3 godine.

Izbornik reprezentacije Lino Červar objavio je popis igrače za Euro u Hrvatskoj 2018., ima li reprezentacija Hrvatske kadar za još jedan veliki uspjeh 2018?
Kadar imamo. Treba ostati realan. To je najteže u svemu ovome!  Dosta ljudi s kojima razgovaram govore je li možeš nabaviti „karte“ za polufinale i finale. A ja pitam hoćeš li ići gledati ako mi ne budemo tamo. Svi goovre da će mo biti u finalu. Što je opasno ako tako razmišljamo! Mi smo dokazali više puta da imamo kvalitetu, da smo u posljednjih 15 godina u polufinalima svih većih natjecanja. Osvojili smo par srebara i bronzi, no taj iskorak da osvojimo zlato trebala bi biti ova naša publika na domaćem terenu u Hrvatskoj. 

Vaša kompletna obitelj ima sportski duh. Jednom ste rekli da su za sve 'krivi' obiteljski geni, Michael Jordan i – sestra?
Otac i dan danas igra tenis i ako mu je kuk već stvarno u teškom stanju. Mama igra odbojku još uvijek, sestra je igrala rukomet do nedavno. Jordana se sjećam od 1992. iz Barcelone kada smo igrali protiv „Dream Team“. Tada sam počeo igrati košarku a poslije i druge sportove.

Mnogi Vas prizivaju i kažu, Marko Kopljar - ljevica koja nam na ovom Euru treba više od ičega?
Ja se nadam da ću biti zdrav to je meni najbitnije. Ali ja bih rekao da mi imamo još kvalitetnih igrača na toj poziciji. Imamo Štefančiča, Buntića, Šebetića i Ivića ili Vuglača… Imamo sigurno kvalitetu. Ja mogu pomoći iskustvom ali imamo dosta dobrih mladih igrača.
Europsko prvenstvo je u siječnju 2018. i to u Hrvatskoj. Da li je to poseban izazov za Vas?
Meni je bilo prvo natjecanje u Hrvatkoj 2009. Bio je to jedan poseban osjećaj, pozitivan pritisak, koji imaš igranje pred domaćom publikom. Ovo je najbolja šansa za ovu našu generaciju da napravimo veliki rezultat a mladim igračima posebna prilika da se pokažu i promoviraju pred domaćim navijačima i pred Europom i Svijetom, da naprave što bolju karijeru i da naprave nešto za svoju zemlju.

Hrvatska rukometna reprezentacija igrat će u skupini „A“ Europskog rukometnog prvenstva  koje će se od 12. do 28. siječnja 2018. održati u Hrvatskoj, zajedno s reprezentacijama Švedske, Srbije i Islanda. Srbija je jako ime u ovoj skupini?
Utakmica sa Srbijom je prva utakmica i bit će sigurno jako zanimljivo. Island je momčad za respekt. Švedska je na zadnjem prvenstvu u Francuskoj ispala od Francuza u četvrtfinalu ali su zaslužili doći u polufinale. Igraju odlično imaju dobru obranu, dobrog vratara i po meni bit će to jako komplicirana utakmica.  

Tko su favoriti EP u Hrvatskoj 2018?
Švedska, Hrvatska, Njemačka, Španjolska, Danska, Francuska i Norveška.

Prvenstvo će se odigravati u četiri grada i to u Zagrebu, Splitu, Varaždinu i Poreču. Bit će interesantno za gledatelje?
Sigurno! Neće biti loših utakmica. Neće biti nitko tko će se moći „pregaziti“ svi imaju mogućnosti da prođu skupinu.
Ja bih želio da budu što punije dvorane da pokažemo da smo rukometna nacija i da napravimo ovo EP najboljim do danas.

Nalazite se na početku ugovora u Berlinskim lisicama Füchse Berlin, kakvi su prvi dojmovi u Berlinu i koji su planovi berlinskih „lisica“?
Dojmovi su odlični. Uvjeti su odlični. Imamo uvjete na vrhunskom nivou i sve preduvjete da napravimo dobar rezultat. Njemačka liga je najjača liga na svijetu i jako je teško išta predvidjeti. Sezona je duga i ima 6-7 izjednačenih momčadi. Publika je u Berlinu odlična. Ovdje sam više nego zadovoljan. Berlin ima aktualno 4 hrvatska reprezentativca, to je po prvi put u njemačkoj rukometnoj Bundesligi.

Jednom je izbornik Lino Červar koji Vam je prvi pružio priliku u reprezentaciji o Vama izjavio: „Puno zapaža, vidi mnoge detalje, ima dobru memoriju. Veliki je analitičar. Možda bi trebao biti temperamentniji, ali to je teško promjeniti kod čovjeka. Iz dobre je obitelji, umjeren, uravnotežen, nije euforičan.“
Da li je to točno?
Ako on kaže da je to teško promjeniti onda je to točno. Sigurno je u pravu s dosta toga što je rekao. 

Prvi kontakti u Berlinu?
Imam jednog prijatelja iz Požege koji je nedavno došao u Berlin. ima dosta naših ljudi u Berlinu. Žao mi je te situacije da se ljudi moraju iseljavti iz Hrvatske.

Na koje vremensko razdoblje imate ugovor u Berlinu?
Ugovor ima za dvije godine igranja u Berlinu. Vidjet će mo šta će biti dalje!

Video vijesti