VIDO-FOTO) Svetkovina Tijelova 2020. proslavljena u Hrvatskoj katoličkoj misiji Berlin.
Svetkovina Tijelova 2020. proslavljena je u Hrvatskoj katoličkoj misiji Berlin.
Svetu misu predvodili su župnik fra Zvonko Tolić i svećenik fra Dejan Međugorac.
„Draga braćo i sestre nakon što smo prije nekoliko dana proslavili veliku tajnu naše vjere Presveto Trojstvo, danas slavimo i tajnu i Otajstva euhristije, Vazmeno otajstvo Kristove muke i uskrsnuća, otajstvo po kojem smo spašeni i upravo to Vazmeno otajstvo prisutno je i ostvaruje se u svakoj svetoj Misi. Tako da kruh postaje pravo tijelo Kristovo a vino prava njegova krv. To je hrana i to piće sakrament Kristove prisutnosti i Kristovog spasinskog djelovanja i zato na svakoj svetoj misi slavimo ovu tajnu, Krista nazočnoga pod prilikama kruha i vina. Danas na svetkovinu Tijelova na poseban način želimo tu tajnu i proslaviti“, kazao je na početku misnog slavlja fra Dejan Međugorac.

Nakon čitanja Knjige Ponovljenog zakona i čitanja Poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima u nadahnutoj propovjedi fra Dejan Međugorac je naglasio.

„Kruh koji je sišao s neba.“ To je jedan od naslova kojim se Isus predstavlja mnoštvu. Evanđeoski odlomak koji nam je naviješten završni je dio Isusova nagovora kod jednoga od subotnjih okupljanja vjernih Židova u sinagogi. No, taj je subotnji susret bio poseban. Dan prije Isus se na jedinstven način očitovao mnoštvu na obali Tiberijadskoga jezera: objavio se i predstavio okupljenom mnoštvu  u znamenu čudesnoga umnoženja kruha i nahranjenja mnoštva koje je išlo za njim.

Govor o kruhu života, tiče se mnoštva pitanjâ koje je narod postavljalo o Isusu nakon što je pred njihovim očima čudesno umnožio kruh i dao im ga za jelo. Pretpostavlja se da se Isusov govor te subote u sinagogi naslanja i na riječ koja je te subote bila naviještena u sinagogi: upravo na odlomak iz Knjige Ponovljenoga zakona, koji smo čuli u prvom čitanju a koji govori o čudesnom hranjenju naroda manom u pustinji. Tako se Isusov govor nadovezuje na njegova djela i na navještaj Božje riječi.

VIDEO: Svetkovina Tijelova 2020. proslavljena je u Hrvatskoj katoličkoj misiji Berlin.


Isus Objavljuje pravu narav svojih djela i istinitost Božje riječi. Božja riječ koju Isus navješta potvrđuje tko je On, a upravo Isus svojim životom donosi ispunjenje Božje riječi »Ja sam kruh koji je s neba sišao, kaže Isus.« Upravo su te njegove riječi za Židove bile teške riječi i jedan tvrd govor. Za njih je, naime, bilo jasno da je »kruh koji je sišao s neba« màna kojom je Bog hranio njihove očeve na putu kroz pustinju pustinji. I pitaju se tko bi se usudio sebe nazvati tim Božjim darom?!

A Isus, ne bojeći se njihova opiranja, potvrđuje upravo da je on Božji dar, dar u kojemu se Bog sâm daruje za život ljudi. On je hrana za život koji ne prolazi. Svjesno govori o svome tijelu kao hrani i o svojoj krvi kao piću po kojima se zauvijek ostaje u njemu i u Bogu i time još više izaziva vjeru svojih sunarodnjaka. Na jedan način kao da ih provocira jer za židove u njihovoj predaji  krv je bila shvaćana nositeljicom života i kao takva pripadala je Bogu, te je čovjek nije smio konzumirati. A Isus ovdje govori kako daje svoje tijelo za jelo i svoju krv za piće ljudima. Tim riječima ide korak dalje od onoga u čemu su ga ljudi već prihvaćali. Prihvaćali su i njegovu mudrost i divili se čudesnosti njegovih djela. Hranili su se njegovom riječju, ali on nije samo mudrost življenja u jednoj besprijekornosti i moralnoj ispravnosti. On je život. Sâm život. Život pisan velikim slovom. Sišao je s neba da bismo svi imali udjela u njegovu životu. Potrebno je »živjeti Krista«, disati njegovim, božanskim životom.

Živimo kristovski onoliko koliko u sebi nosimo Krista koji je istinski život. U tome je smislu i smrt dobitak,  jedan korak prema punini života u Kristu. Zato na nov način u nama odzvanja Isusova riječ: »Ako ne jedete tijela Sina čovječjega i ne pijete krvi moje, nemate života u sebi!« To nije tek pouka o potrebi euharistije, nego i o euharistiji samoj: po euharistiji Kristov život silazi u naš život, u nas same. Euharistija je trajno Božje darivanje ljudima. Isus pod prilikama kruha i vina kako bi smo već sada mogli blagovati život, trajno je prisutan među nama. silazak u ‘Tijelo’, u kruh, kako bismo već sada mogli blagovati Život. I istinski živjeti Život.

Hrvatska riječ pričest na jedan lijepi način označava kako znači imati udjela u tom Kristovom kruhu, blagovati dio, blagovati česticu. Pričestititi se znači postati dijelom, uzeti česticu kruha, pridjeliti se cijelini, biti dio cijeline. Upravo u euharistiji postajemo suživotnici s Kristom i dionici njegova života. Pričešćujemo se da bismo imali život u Kristu. Blagujemo Krista i postajemo Ono što blagujemo. Postajemo Kristu suobličeni.

Tako se u euharistiji na najdublji način ostvaruje otajstvo Kristova poslanja: on se daje za život svijeta. Ako se hranimo »Kruhom koji je s neba sišao«, ako se hranimo Kristom, ako imamao udjela u Kristu i naš će odnos prema životu i prema kruhu od kojega na zemlji živimo biti sasvim drukčiji. Danas misao o životu biva usmjerena poglavito na zemaljski kruh. Pitamo se o budućnosti čovječanstva, o raznim mogućnostima i granicama života na Zemlji, o potrebi kontrole razvoja svijeta i rasta čovječanstva. Razmišlja se neprestano o »zemaljskome kruhu« kao jedinoj hrani opstanka života. U tome smo često suočeni s praznim obećanjima o nekoj »novoj pravednosti«, koja će, temeljena na razvoju i proizvodnji, stvoriti »bolje sutra« i omogućiti kruh za sve. Ali kruha ne će biti za sve, sve dok se svi ne počnu hraniti Kruhom koji je s neba sišao jer upravo bez Krista čovjek ostaje bezživotan, gladan ljubavi i pogleda zatvorena za druge.

Doista, ne možemo se hraniti »Kruhom s neba«, euharistijom, i ostati slijepi za one koji oskudijevaju zemaljskom hranom. Da bi bilo kruha za sve, najprije mora biti nahranjeno čovjekovo srce. Da bi bilo pravednosti među ljudima, mora izrasti pravednost u srcima, a ta pravednost ne raste bez Boga i bez temeljne hrane njegove riječi.  Budući da je čovjek premalen da bi dosegnuo Boga, sam Bog je postao malenim da bi mogao postati našom hranom i da bismo mogli primiti ljubav od njegove ljubavi i da svijet postane njegovim kraljevstvom.

Svetkovina Tijelova koju danas slavimo na osobit je naćin možemo reći i proslava Velikog četvrtka kojeg smo ove godine proslavili u jednoj i društvenoj udaljenosti jednih od drugih i  na jedan virtualan način prenoseći svete mise ovdje iz naše crkve. Ali zato evo danas na blagda Tjelova okupljeni u jednom manjem broju ali prisutni zahvaljujemo Bogu, danas kada Crkva s pravom kliče i pjeva i zahvaljuje Kristu što nam je ostavio sama sebe , što nismo prepušteni besmislu života i smrti, jer anđeoske eto hrane, putnici se  njome hrane.

Putnici, to jest svi mi, ponekad i križevima života pritisnuti, i smisla gladni i Božje ljubavi žedni. Stoga dok zahvaljujemo Bogu na njegovoj trajnoj prisutnosti među nama kako piše sveti Pavao, ova nam je svetkovina i poziv i poticaj da mu se klanjajmo iskreno, da ga primamo i da ga blagujmo u čistoći i živimo po Kristu u jednostavnosti, jer samo on je Kruh života vječnoga i Kruh našega uskrsnuća i tko njega blaguje, živjet će uvijeke. Amen.
Kazao je u nadahnutoj propovjedi fra Dejan Međugorac.

Po završetku svete mise uslijedio je Blagoslov s Presvetim Oltarskim Sakramentom.  Blagoslov s Presvetim Oltarskim Sakramentom je obred u kojemu se vjernici klanjaju živome Isusu izloženome na Oltaru u Sakramentu Njegove ljubavi, te ga mole da blagoslovi njih koji se nalaze pred Oltarom u Crkvi. U ovome obredu ljude ne blagoslivlja svećenik nego sâm Isus Krist, stvarno prisutan u Presvetome Oltarskom Sakramentu.

Svetoj misi u crvi Svetog Sebastiana u Weddingu nazočio je ograničen broj vjernika, poštujući propise i mjere berlinske biskupije, koje se primjenjuju uslijed pandemije coronavirusa.
FOTO GALERIJA: Svetkovina Tijelova 2020. proslavljena je u Hrvatskoj katoličkoj misiji Berlin.

Video vijesti

Najave i termini