(Video + Foto) RAZGOVOR Krešimir Nikić košarkaš - Prvak Njemačke s Albom iz Berlin u sezoni 2019/2020.
Nakon 12 godina čekanja košarkaši Albe iz Berlina osvojili su naslov prvaka Njemačke pošto su u finalu završnog turnira u Münchenu dva puta svladali Ludwigsburg.
Krešimir Nikić cijele dvije sezone igrao je za drugu Albinu momčad koja igra treću ligu, pri čemu bi povremeno bio i u prvom sastavu, a ove sezone odigrao je i svoje prve minute u Euroligi. Štoviše, nastupio je na deset euroligaških utakmica i zadovoljan je u kojem to smjeru ide. Plan je da dogodine budem stalno u prvoj momčadi, pri čemu je ovo ljeto planirao dodatno raditi na svom tijelu.
Mladi hrvatski košarkaš Krešimir Nikić s novom adresom u Berlinu nije igrao u posljednjoj utakmici sezone, ali titula prvaka mu se piše u biografiji. Finalni turnir Bundeslige igrao se pod strogo kontroliranim epidemiološkim uvjetima - praktički u karanteni - tri tjedna u Münchenu s deset klubova. Nova sezona trebala bi početi sredinom listopada, a Nijemci se nadaju s gledateljima.

Mladi hrvatski košarkaš Krešimir Nikić, nekadašnji je igrač mlađih uzrasta Cibone.
Cibona je klub u kojem sam počeo i u kojem sam odrastao. Žao mi je što u Ciboni nisam odigrao svoje prve seniorske minute, ali tako je ispalo. Sa 18 godina završio sam u Albi u koju sam stigao isključivo zbog trenera Aita. Što se Cibone tiče to je moj klub tko zna, možda jednoga dana zaigram u Ciboni za prvu momčad i ispunim svoj san. Nikad ne znaš što život nosi.  Krešimir Nikić ima potpisan petogodišnji ugovor s Albom Berlin.  Rođen je  16.04.1999.godine u Zagrebu. Visok je 213 cm i težak preko 100 kg. Rado se odazvao za prvi razgovor za Berlinski magazin.

Dolazite možemo reći iz košarkaške obitelji, više članova vaše obitelji bavilo se košarkom?
Da, i tata je igrao rekao sam ovdje u Ljubuškom, gdje je odrastao i rođen, pa je prešao u Zagreb isto vrlo rano sa nekih 15-16 godina. Tamo je igrao po Ciboni juniorima, kasnije isto u Medvešćaku, tadašnjem Montigu al je vrlo rano prestao zbog leđa jer je isto brzo rastao i nije se  mogao više baviti sportom. Mama je također igrala u Splitu, normalno dole u Jugoplastici toj ženskoj ekipi dok nije otišla na studij u Zagreb tako da sam poznat preko njih sa sportovima, i tako sam i ja zavolio košarku.
VIDEO: RAZGOVOR Krešimir Nikić košarkaš - Prvak Njemačke s Alba Berlin u sezoni 2019/2020

Igrali ste u mladoj reprezentaciji Hrvatske?
Da, naprimjer ovo ljeto sam bio sa tom mladom, do 20 godina reprezentacijom. Bili smo u Telavivu u Izraelu, Evropsko prvenstvo. Nismo ostvarili cilj koji smo htjeli ostvariti, ispali smo u četvrt finalu protiv Francuske, tako da smo završili sedmi na kraju, ali stvarno normalno kada igraš za svoju državu jedno lijepo iskustvo. Bili smo svi zajedno jedno mjesec, mjesec i pol dana i uvijek nešto novo naučiš iz takvih iskustava, iz takvih okupljanja sa reprezentacijom tako da za sad ne znam ništa za seniorsku ali se uvijek nadaš pozivu, tako da vidjet ćemo.

Mladi ste došli u Berlin, zašto ste se odlučili tako rano otići iz Hrvatske košarke? Da li se moglo tamo uspjeti ili je bila velika lista čekanja?
Pa ja sam uvijek bio za Hrvatsku i bolje bi bilo za ostati da odrasteš tamo, ajmo reći ko mlad, da ne ideš rano van, ali u mom slučaju imao sam par nekih težih ozljeda i nekako sam imao dojam da, kako bih rekao, nisu me baš tretirali kako su trebali u tom vremenu. Uz te teške ozljede u tako mladim godinama je bilo i teško, ali sve su onda roditelji mi pomagali i nekako na kraju sam htio otići vidjeti novu sredinu i probati vani negdje, tako da ja sam na kraju najviše odlučio da odem vani i eto tu sam sad. I ne žalim se.

Izgleda da se strpljenje isplatilo. Evo već poslije tri godine imate zapisano njemački majstor?

Da, da. Upravu ste. Tako da, mislim normalno ako radiš i treniraš isplatit će se na kraju, samo ne daj Bože ozljeda i trebalo bi biti sve uredu.

Spomenuli ste njemačkog prvaka Evropa ligu. Kako ste se uklopili u klub općenito?

Pa, bilo je vrlo lako. Ja mogu reći, iako sam očekivao da će biti teže. Dolazim kao mlad, mladi igrač, mislim vrlo mlad, tad sa 18 godina iz druge države, kao stranac, nisam znao jezik, tek mi je bilo sve novo, nikad nisam u Ciboni igrao za seniore tako da nisam znao taj profesionalni sistem, ajmo tako reći, odnosno sustav. I da, sad evo već mogu reći da sam već  odrastao čovjek, ajmo reći, sam živim, sve je na tebi, nema mame  i tate da ti pomaže i tako.

Kako ste se odlučili za Albu, izgleda da su se i neki drugi interesirali i prije Albe za vas?

Pa jesu. Ja sam ko mladi mogao ići tipa u Barcelonu, Real i tako velike klubove, ali je tata uvijek volio da dužem ostanem tu, da odrastem i bar do 18-te pa ćemo vidjeti.  Imao sam i druge ponude iz Španjolske, Italije, mogao sam ići, ali ne znam, nekako na kraju Alba je bila i bliže doma ajmo reći, taj trener koji je dolazio mene je iz nekih drugih situacija znao, pa me i zapravo htio dovesti, tako da eto na kraju sam tu.

Koji je to bio trener?

Aito trener, seniorske ekipe. Ja sam igrao jedan turnir sa juniorima Cibone Euro lige u Malagi, Španjolskoj, gdje je on bio tad prisutan, i on je gledao taj turnir i ja sam na kraju završio u prvoj petorci turnira, tako da sam stvarno igrao dobar turnir, ne mogu reći. Onda je on dolazio u Albu, potpisao za Albu, i onda me isto on htio dovesti iako sam već bio u nekim dogovorima, onda je on rekao da znam dečka talentiran i bla bla bla, tako je to ispalo na kraju.

Igrali ste ovdje kratko i za Lokomotivu Bernau?

Da, igrao sam evo ove sve tri godine, sam igrao, trenirao sa prvom ekipom, ali sam se razvijao u drugoj ekipi, ali isto je teško ko stranac, ima to pravilo, samo šest stranaca može biti u ekipi, tako da je malo meni teže što se tiče toga, ali da, razvijao sam se i tamo, i stvarno i treneri i ljudi, svi su nastojali pomagati. Bilo je odlično. Ne znam do godine šta će biti, ali radit ću ovo ljeto i probati što bolje.

Je li znate ko je bio posljednji hrvatski košarkaš u Albi Berlin?

Pa mislim da je Krešo Lončar. Mislim da je Krešimir Lončar bio prije mene. Ne znam je li možda Marko Banjić, ali jedan od njih dvojice ja mislim da su bili.

Matej Mamić?

Ne, ne, nije zadnji, ali Matej znam. On je legenda, on je to naravno.

Možete li nam reći, evo, kad ovi mlađi gledaju, maštaju također jednog dana krenuti Vašim stopama. Imate li Vi evo sada kada ste na pragu uspješne košarkaške karijere svoga idola?
Moj  idol? Aha. Mislim mene su uvijek uspoređivali kako sam ja bio mlađi, visok, mršav, uvijek sam tako rastao, uvijek su me uspoređivali sa Antom Tomićem, kojeg ja obožavam realno gledati. I slično izgledamo i slično igramo ali moj uzor kojega sam baš isto volio gledati i zbog kojeg nosim broj 16 na dresu je Paul Gasol, Španjolac koji je i zapravo počeo isto u mojim godinama sa trenerom Aitom u Barceloni, isto nekakva priča ajmo reći za mene slična tako da, vidjet ćemo. On mi je uzor i Antu Tomića najviše volim gledati. Njih dvojicu.

Šta bi danas rekli poslije toliko godina za Dražena Petrovića?

Pa mislim ja tad nisam bio rođen al normalno pogledao sam toliko dokumentaraca, toliko priča od roditelja, od mojih trenera kroz karijeru u Ciboni i gdje god odeš, mislim ja sam odrastao u Dražinom domu, u Ciboni, to se zove Draženov dom, tako da toliko znam i puno, i normalno da ti je žao što je se tako sve završilo i mislim da bi košarka danas bila, hrvatska košarka puno bolja da je on ostao u nekakvom savezu, nešto bi bilo puno savjeta, ja pretpostavljam da bi bilo bolje, tako da, normalno da je žao svima što se tako završilo ali.

Kako ste se općenito još jednom snašli u Berlinu, ima li slobodnog vremena ili su treninzi prije podne, poslije podne? I još jednom da se vratimo na ovo korona vrijeme, kako ste trenirali kada niste trenirali?

Dobro, ovaj što se tiče prvog pitanja, ove tri godine kako sam trenirao i za drugu ekipu, onda bih imao i čak, odnosno skoro svaki dan dva treninga, pa bih morao putovati u Bernau, ujutro bih imao sa seniorima, tako da sam imao malo manje vremena nego ti ostali igrači, odnosno seniori, ali uvijek se nađe vikendom jedan dan, tipa nedjelja za neki ručak, nešto, za vidjeti malo grad, tako da nije toliko loše, normalno mislim mi smo tu, tu sam došao da treniram, nisam došao da odmaram, odnosno da idem po gradu ili kao turist, tako da ovaj nije loše.

A što se tiče korone meni je na sreću, to je isto jedna priča. Na sreću mama je bila ovdje, došla je na tri tjedna i to je kao tad bilo puno i taman tri dana prije leta su se zatvorile granice i onda je bila uvedena samoizolacija tako da je ona ostala skroz sa mnom tri mjeseca, ukupno je bila.  Mislim da nikad tako zadnjih 20 godina nije bila otkad smo se mi djeca rodili da je bila izvan Hrvatske tako dugo, tako da je i meni bilo jedno lijepo iskustvo da je bila sa mnom, i njoj isto bilo novo, ali normalno da joj je bilo drago da je bila sa mnom s tim da sam se odselio od njih i eto da me vidi u komadu jedno 2-3 mjeseca tako da. Trenirao sam doma koliko sam mogao, bilo je teško naravno, ali normalno da sam trenirao doma koliko smo uspjeli jer smo znali da ćemo igrati taj turnir u Mihenu i na kraju eto smo osvojili i ja mislim da je bilo svima super.

Krešimire, koliko Vas još ugovoro veže za Berlin i može li se govoriti o nekim daljnim ciljevima? Bi li željeli ostati ovdje, iako je to teško pitanje u Albi Berlin ili NBA?

Pa normalno, svaki san svakog igrača kad odrastaš, kad si mlad, uvijek po tim sad, mi mlađe generacije, smo više u toj tehnologiji, uvijek svima izađe NBA, NBA, svi gledamo i svi bi voljeli jednog dana otići, ali za sada se samo fokusiram na ovo ljeto, ovih mjesec dana rada da dođem što spremniji dogodine u Albu da, mislim plan je da igram što više što je moguće, imam ugovor još dvije godine tako da za sad ostajem ovdje i vidjet ćemo.

Ali Cibona bi nekad došla na red?

Pa moja je uvijek želja bila da tamo zaigram prve seniorske minute, na kraju to se nažalost nije dogodilo, ali nikad ne znaš u budućnosti, vidjet ćemo šta je moguće, mislim naravno jednog dana bih volio igrati za Cibonu. Ipak je Cibona, u kakvom god je stanju sad, kakve god su krize sve uvijek Cibona je Cibona za mene, tako da.
Recite nam sada kakav je Vaš pravni status,hoćete li igrati sada za prvu momčad, sljedeću sezonu?
Pa plan je da, zato mi je sad bitno to ljeto da odradim stvarno dobre treninge, da se vratim što spremniji da oni vide da ja mogu tu komparirati za prvu ekipu.

Ovih dana rekli ste odlazite u Split na pripreme, a ne u Zagreb?

Da, nažalost ovo ljeto neću ići uopće doma u Zagreb, idem direktno u Split, ovaj trenirat ću mjesec dana i onda se direktno vraćam za Berlin iz Splita tako da ako cijelu sljedeću godinu ne dođem doma to će biti onda dvije godine bez da sam otišao doma u Zagreb. Bit će mi ono malo depresivno, ali mislim takav mi je posao, odnosno taj sport što treniram.
A nećete odoliti da pobjegnete 2-3 sata, nije daleko Split-Zagreb?
Pa vidjet ću, sigurno, bit ću mjesec dana, jedan dan ću morati sigurno otići do jedne bake u Ljubuški, u Hercegovinu, to se mora, a vidjet ću onda, jer imam dosta prijatelja u Zagrebu i kumova, i sve, moguće da odem jedan vikend za Zagreb, tako da ono.

Je li ima još hrvatskih košarkaša u prvoj njemačkoj košarkaškoj ligi?

Ima, ima. U Njemačkoj ligi? Ima, ima u njemačkoj ligi. Npr. Benedikt Torudić koje je isto ovdje igrao za Albu, on Vam je u Miteld Dojčeru, onda je bio sad Filip Stanić igrao Oltenburg, onda imate isto u drugoj ligi je bio Marko Bačak isto iz Berlina također i Marko Krstanović koji je u Miteld Dojčeru sa Benediktom, tako da ima naših dečki, mislim oni su svi odrasli tu i imaju njemačke putovnice, tako npr i Leon Radoščević koji igra za Minhen, on isto ima njemačku putovnicu, tako da se oni računaju kao Njemci, a mislim da sam ja onda jedini koji igra sa hrvatskom putovnicom u ligi. Mislim da jesam, ne znam sad točno.

A to je mali problem, je li ?

Pa, što se tiče pravila toga za šest stranaca samo može igrati, malo mi je otežano plus što sam mlad igrač, ali mislim ako se radi dobro, uvijek će se na kraju vratiti, isplatiti. Tako da ja se ne brinem.

Ili ako nađemo neku Njemicu?

Pa to sam dao isto jedan intervju za Berlinske novine tako sam se našalio, mislim isto jedna od opcija, ne znam, vidjet ćemo.

Možete li nam reći nadate li se uskoro i pozivu u Hrvatsku reprezentaciju, tko je danas izbornik Hrvatske reprezentacije?

Veljko Mršić je izbornik .

Jeste li u kontaktu?

Pa  nije me sad zvao, naravno ali prošle eto smo se svi vidjeli kad smo imali pripreme mlade reprezentacije do 20 godina, i bili su tu svi ti čelni ljudi saveza na pripremama, gledali neke prijateljske utakmice i treninge, ali da, sad je bila ova korona i sad nema natjecanja, nema prvenstva, nema kvalifikacija, tako da me još niko nije kontaktirao, ali mislim, ja sad ne očekujem ništa previše, ali kroz par godina naravno da bih volio zaigrati za reprezentaciju. Mislim, vidjet ćemo.

Znači, 2,15, imate Krešimire 102 ili 104 kg, 106kg nakon korone, je li to dobra težina za centra, evo kad gledamo ove američke centre, recite nam koji je prosjek njihov otprilike?

Pa mislim da oko 115 kg su oni. Ali dobro, to su drugačije fizički građeni ljudi. Ima i visokih i stvarno nabildovanih, ali kao što sam rekao mene više upoređuju sa Antom Tomićem koji isto igra na vrhunskom nivou već ajmo reći deset godina, i ne izgleda kao ti centri iz Amerike  ali čovjek je talentiran i ima znanje i sve, tako da, mislim, vidjet ćemo sve, ne znam.

Učite li njemački jezik?

Da, da.

A šta ovdje u Berlinu, jeste li se prilagodili njemačkim standardima, opet apropo visine?
Da, pa jesam. Zato mislim da je Berlin po meni, grad odnosno država za sebe, skroz je internacionalan i tako da, jedan problem da se uvijek na kraju prebacimo na engleski, iako meni bi bilo bolje da pričam samo na njemačkom, ja sam dosta toga pohvatao, znam gramatika je malo teža, to će trebati vremena, ali da, svi pričaju engleski a to je nama svima super i uvijek se snađemo i i grad ima stvarno i svakakve hrane i ljudi iz svih djelova svijeta i mislim da je stvarno super grad.

Kakva bi bila danas Vaša poruka mladim Hrvatima, mladim košarkašima. Košarka je u Hrvatskoj znate i sami omiljeni sport. Kada je pravo vrijeme za početi, je li to 8,14,16 godina?

Pa, ja sam počeo sa 9, mislim da to uopće nije kasno, ali znam dosta mojih prijatelja, odnosno i starijih s kojima sam igrao kroz juniorske generacije Cibone, neki su počinjali sa 4 godine, sa 5, 6, išli bi na igralište sa roditeljima i tako im se svidjelo, i to je po meni čak možda i prerano dok si još ono premlad, dijete, bolje da se igraš možda na ulici ajmo reći, na školskom ko i mi svi. Ali tako negdje oko 9-10 godine mislim da je skroz čisto ok krenuti  trenirati, ajmo reći, mislim u klubu baš i dalje si  dijete al opet bolje da te neko nešto počne učiti od ranije dobi nego da kreneš sa 16, sa 18 si već senior pa je ajmo reći malo kasno.

Vidjeli ste i ovo u Njemačkoj Hrvtasku organizaciju, ustvari logističku stranu košarke, gdje je bolja situacija?

Pa normalno, mislim u Njemačkoj je lakše što se tiče finansijski bolje stoje, ali nije samo do finansija, u jednu ruku, a u jednu ruku je, jer ti opet moraš plaćati dobre trenere, igrače sve organizacije dvorane i opet na kraju se sve svodi na finansije, tako da ja, ja ne mogu reći da je gore u Hrvatskoj. Imamo i mi trenere i sve, samo je finansijski  problem, tako da treneri odlaze vani, odlaze igrači, vrlo mladi, kao što sam ja otišao, to je u jednu ruku ajmo reći problem, ali svako ima svoje mišljenje gdje je bolje, šta je bolje. Tako da ne znam. Ja sam za sad ovdje zadovoljan ali mislim da su i ljudi u Hrvatskoj zadovoljni. Tako da svako o svom ukusu.

Nekako vidim u pozadini da Vam je žao što ste otišli tako mladi, a s druge strane evo sve je na kraju dobro ispalo da ste ovdje ispekli zanat kako treba?

Da, pa mislim da normalno da ti je žao sa 18 godina otići kako bih rekao, tek sam završio, tamo sam završio srednju školu i svi ti prijatelji sa kojima sam se tek upoznao, 2-3 godine ih znaš i sad moraš otići i još što se tiče obitelji imam  brata i sestru i od njih se mičeš i nije isto kad sjedite, pričate u stanu ili negdje u restoranu na ručku ili samo kad se čujete preko poruka, odnosno poziva, tako da zbog toga mi je najviše žao, a što se tiče košarkaški, to, ja sam stvarno presretan ovdje zato i ne razmišljam uopće, već ste me pitali koji je plan, cilj ostati ili otići, ja bih stvarno eto volio ostati i mislim ostat ću, imam još ugovor tako da, što se toga tiče ja sam zadovoljan.

Je li imate kontakt sa tim svojim prijateljima iz košarke, iz Cibone još uvijek?

Pa imam, da, normalno je, nemam sa svima ali.

Kažu da je bila jedna ta generacija vas pet odličnih košarkaša i da ste svi otišli igrati vani?
Da, je, je. Bili smo mi kao visoki, baš bilo u to vrijeme dosta tih centara, Žižić npr koji je sada u Americi u Cleveland-u, onda Zubac koji je u Klipersima, Popić isto i Josip koji je sad bio u Zadru igro, tako da mislim, da bilo je i uvijek kakva god je situacija u Hrvatskoj uvijek ima talentiranih klinaca. Mi smo ta koja je ajmo reći sportska država, mi smo dobri u rukometu, nogometu, mislim kakva god da je situacija, kriza, ne kriza uvijek ljudi vole sport, to je tako uvijek bilo i mi smo gledali od svojih djedova. Ja sam s njim gledao formule dok je još bio živ, boks npr. Svašta nešto i tako mislim da smo mi takav narod da je to nama u krvi.

Vaša pozicija Krešimire ovdje u Albi Berlin, igrate centar, ko je još na toj poziciji sa vama?

Da, pa igram, ima Lendrim Okom, Kamerunac on je sad potpisao baš za Crvenu zvezdu, tako da on odlazi i ima Njemac Johanes  Timan, on je domaći igrač, tako da sad bi trebali dovesti vjerovatno još jednog centra zamjenu za Noka i njih dvojica su tu tako da mislim vidjet ćemo, treba se boriti i izboriti.

Evo sljedeća sezona će ponovo biti Europska scena.

Da, pa sad smo se, mislim nismo nikako prevelika očekivanja jer naš budžet sa usporedbom sa npr CSK-om, Fenerbahščom, Realom, to su stvarno brojke, stvarno su prevelike, ali smo mi dobili par utkamica u gostima tipa u Grčkoj protiv Pantenakosa, dobili smo doma npr.Žagirisa, skoro smo dobili Olimpijakosa tako da smo se borili sa mogu reći puno ekipa u Euro ligi ali vidjet ćemo dogodine, ovisi, moramo dovesti još 6-7 igrača, jer su 3 otišla tako da ovisi dok se uklopimo  i sve to traje. Nije to da sad možemo napraviti u godinu dana. Mislim možemo iznenaditi ali plan je da se nađemo svi u osmom mjesecu  predsezone i onda ćemo, tamo idemo jedanput, da.

Nekad je ta američka košarka bila imperativ za sve igrače cijelog svijeta, a evo danas Hrvati o toj NBA ligi razmišljaju kao da je to negdje preko puta, da je blizu?

Pa da, mislim, takvi smo mi, takav smo narod jer smo mi navikli, uvijek smo imali igrača, iz Hrvatske smo imali u Americi i kako se zove, normalno da su svi igrači sanjali ko što ste Vi mene pitali, tako sam uvijek kako znam Šarića Daria, dok sam ja bio mlađi kadet u Ciboni, on je bio senior, i onda je odlazio u NBA tako je i meni isto san kad sam njega gledao otići iz Cibone u NBA. Nažalost ja sam otišao u Albu, sad dalje. Nažalost da nisam ostao u Ciboni odigrati prve minute seniorske ali isto sam tu zadržan, mislim vidjet ćemo sve, polako. Dan po dan, možda bude jednog dana, ne znam.

Hvala Vam lijepa Krešimire!

Hvala Vama.
Razgovor je objavljen u tiskanom izdanju Berlinskog magazina broj 211 u rujnu 2020. godine.

FOTO: RAZGOVOR Krešimir Nikić košarkaš - Prvak Njemačke s Alba Berlin u sezoni 2019/2020

Video vijesti

Najave i termini