U Berlinu služena Misa za žrtve Vukovara i Škabrnje.
U jednoj od tri crkve u kojima se održavaju Svete mise pod okriljem Hrvatske katoličke misije u Berlinu, u crkvi St. Bonifatiusa, služena je Sveta misa za za žrtve Vukovara i Škabrnje.
Svetu misu predvodili su župnik fra Zvonko Tolić i svećenik fra Dejan Međugorac, koji je na početku mise kazao. Draga braćo i sreće, okupljeni oko stola Gospodnjega u zajedništvu vjere, vjere koja stoji s zahvalnošću Gospodinu i donosi svoje molitve, za sve poginule, za Hrvatsku domovinu a večeras s posebnom ljubavlju u srcu i pred očima imamo žrtve Vukovara i Škabrinje.

I nije potreban dugi uvod u ovo slavlje od naših sakupljenih osobnih molitava, od misli i osjećaja koji nas prožimaju, kod susreta i pogleda, koja prihvaća najprije one kojima danas, ali ne samo danas, izražavamo posebno poštovanje, hrvatske branitelje, majke, očeve,udovice i djecu poginulih hrvatskih branitelja i ostale žrtve nasilja u Hrvatskoj..., kazao je na početku Svetog misnog slavlja fra Dejan Međugorac.



VIDEO (uskoro)  U Berlinu 18.11.2020. služena Misa za žrtve Vukovara i Škabrnje.


Svetoj misi nazočio je organičen broj vjernika uz obavezno poštivanje socijalne distance i ostalih epidemioloških mjera opreza, propisanih zakonom, uz obvezno nošenje zaštitnih maski. Misi je nazočio i veleposlanik Republike Hrvatske u SR Njemačkoj Gordan Bakota i Ivana Karanušić savjetnica veleposlanstva.

Fra Dejan je u nastavku mise, nakon čitanja koje je čitao Ivan Sučić predsjednik Župnog viječa HKM Berlin, u nadahnutoj propovjedi naglasio okupljenim vjernicima sljedeće.

Sveta misa, euharistija je izvrstan prostor razgovora Boga i čovjeka, razgovor života i ljubavi kojemu je polazište i temelj vjera. Euharistiju nije moguće slaviti bez vjere i zajedništva, bez stvarne upućenosti jednih na druge, bez toga da duboko osjećamo da smo braća i sestre, jedna Božja obitelj. To nam govori i ovo naše okupljenja i večeras ali i svaki onaj put kad se okupimo na svetu misu, a to nam govori i snaga zajedništva koja je branila našu domovinu Hrvatsku.

Osim toga, ovdje se doživljavamo kao ljudi koji traže oproštenje, koji vide svoje mane i pogrješke, koji nisu oholi. Zajedništvo, skromnost, samozatajnost rađaju povjerenje o kojemu svjedoče iznimno hrabra djela u najtežim okolnostima.

U euharistiji slušamo Božju riječ o povijesti Boga i čovjeka; tu je sačuvan spomen na Božja djela u kojima je čovjek suradnik. Riječ u liturgiji uči nas ne samo oblikovati u riječ vlastita životna iskustva, nego i razlučivati dobre od loših riječi, birati riječi, oplemenjivati govor, što je osobito važno danas u poplavama grubosti napisanih i izgovorenih riječi. Upravo dijeljenje životnih pripovijesti, zabilježenih iskustava i spomena izgrađuje i učvršćuje zajedništvo. Nismo li svjesniji baš te potrebe koja nas je i večeras ovdje okupila u molitvi i zahvalnosti.

U svakoj svetoj misi čujemo riječi: Ovo je moje tijelo. Ovo je moja krv. Tijelo koje se za nas predaje... Gdje to vidimo Gospodina? Ako nam je teško u nama, vjernicima, u živoj Crkvi prepoznati Kristovo tijelo, danas nam se Isus objavljuje na neposredniji način.

Gledajući strahote Vukovara, dah smrti i osakaćenih tijela, u pozadini nam zvone Isusove riječi: Ovo je moje tijelo... Da, to je njegovo tijelo, tijelo ljudskosti, Božje stvorenje. Njegovo tijelo onda kada je unakaženo, golo, promrzlo, poniženo, odvedeno na stratište; njegovo tijelo o kojemu govore rane branitelja, porušeni domovi, nedobiveni odgovori; Njegovo tijelo iskorištavano, prodavano, oboljelo, ostavljeno u samoći, gladno; njegovo tijelo pred našom mlakošću, tijelo u podsmijehu zločinaca... Ali, ipak, nikada sasvim prepušteno čovjeku nego tijelo u svemoći Darivatelja i Gospodara života. Njegovo tijelo prineseno za bližnje u tolikim tijelima hrvatskih ljudi.   

Danas se u ovom domu Gospodnjem spominjemo Vukovara, Škabrnje i svih mjesta stradanja, boli i patnji, koji su obilježili život naše mlade Domovine.  Ne može se ostati ravnodušnim prema tim mjestima. Pozvani smo kao Kristovi vjernici od tih mjesta činiti mjesta spomena, mjesta sjećanja, ali ne samo sjećanja na boli i patnju, nego i mjesta pobjede, Božje pobjede, mjesta očitovanja Božje ljubavi. No kako iz situacije gdje zlo nadvladava izići kao pobjednik, a da se ne odgovori zlom? Uvjet pobjede u trenutcima zla i nevolje jest dopustiti Kristu da uđe u naš život, Onomu koji sjedi na prijestolju, Živomu u vijeke vjekova,.

Krist i večeras dolazi i stoji  na vratima našega Vukovara i Škabrnje, kuca tamo gdje smo najslabiji i želi da ga pustimo unutra kako bi nam darovao mir, i oslobodio nas od osuđivanja i od bijega pred istinom, od jadikovanja nad našim životom. Ovo naše okupljanje ovdje poziv je da priđemo Kristovu križu koji je mjesto najveće ljudske nepravde koja se mogla dogoditi u povijesti čovječanstva. On nas poziva da dođemo sa svojim križem pod njegov križ, kako bi upravo sjena njegova križa prekrila naše životne sjene. Pozvani smo danas iskusiti snagu Kristova pogleda.

Neka ovo euharistijsko slavlje bude i molitva za sve one koji još nisu upoznali Istinu, za sve one koji još uvijek danas kriju istinu, za sve one koji bježe od Istine i žive u laži. Mi smo ovdje danas pred Kristom svjedoci istine kako položeni životi naših branitelja, braće, prijatelja stoje kao spomenik u povijesti Domovine. Na taj ćemo spomenik uvijek biti ponosni jer njihova su imena zapisana u Knjizi života, budući da su obijelili svoje haljine u Krvi Kristovoj.

Koliko god nas plašile grozote ljudske zloće, u životima naših mrtvih sjaji ljepota vječnoga života. Amen.

Kazao je u propovjedi fra Deajn Međugorac, u Berlinu 18. Studenog 2020 gdje je pod okriljem HKM Berlin služena Misa za žrtve Vukovara i Škabrnje.
FOTO U Berlinu 18.11.2020. služena Misa za žrtve Vukovara i Škabrnje.

Video vijesti

Najave i termini