Ispraćaj i pogreb Božidarke Bože Klöcker održat će se u Berlinu 23.12. u 11.00 sati.
Posljednji ispraćaj drage nam pokojnice Božidarke Bože Klöcker dugogodišnje članice Hrvatske zajednice iz Berlina i dugogodišnje članice crkvenog zbora Hrvatske katoličke misije Berlin u crkvi na Mehringdammu, održat će se u četvrtak dana 23.12. 2021.godine. u 11 sati na berlinskom groblju Alter St. Michael – Friedof na adresi Hermannstr. 191-195, 12049 Berlin. Poveznica gradskog prijevoza je: U Leinestraße (U-Bahn: U8 // Bus: N8) ili Herrfurthstraße (Bus: 104, 166).
Zbog epidemioloških mjera  članovi obitelji mole da budu  oslobođeni od izraza sućuti rukovanjem.
U Berlinu je aktualno na snazi epidemiloška mjera o nazočnosti maksimalno 50 osoba u kapelici i 100 osoba na pogrebu, uz 2G pravilo.

Božidarka Boža Klöcker rođena je 14.4.1952.  Preminula je 2.12.2021. godine. Napunila je 69 godina života.
U Hrvatskoj je djetinjstvo provela blizu grada Koprivnice u mjestu Jaduševac koje je naselje u sastavu Općine Koprivnički Bregi, u Koprivničko-križevačkoj županiji, gdje je još do prije tri godine živio njezin brat a danas samo snaha. Brat je preminuo prije tri godine.

Od uže rodbine pokojne Božidarke živa je sestra Zorica koja živi u Umagu. Sin Andreas živi sa suprugom Verenom u Berlinu. Božidarka je bila baka troje unuka, Anika, Jochan i Mio.

Božidarkina sestra Zorica bila je mjesec dana u Berlinu, u vremenu nakon ljeta, te je pomagala Božidarki koju je opaka bolest razantno pokosila u samo nekoliko tjedana i doslovno nagrizala iz dana u dan. Sestra je išla u trgovinu u nabavku, bila na usluzi svojoj sestri, sve dok Božidarka nije morala poći u bolnicu i Dom, odakle se više nikad nije vratila, u svoj dom na vrhu berlinske Ku-Damm ulice.

Bolest je dolaskom u bolnicu napredovala neočekivano brzo a sve je ukazivalo na kraj, koji nitko nije očekivao.
U berlinskoj bolnici posljednjih tjedana Božidarku su posjećivali sin, uži krug prijatelji i nekoliko članova Hrvatske zajednice, na čelu s predsjednicom uduge Karmen Meić.
Nakon posjeta govorili su, sve vas Boža pozdravlja i govorili su kako je ostala jaka duhom do posljednjeg trenutka.

Mnogi su naslućivali najgore što je mogla bolest donijeti a na kraju se to i dogodilo. Božidarka je ispraćena, kako su nam rekli njezini bližnji i najbliži dostojanstveno, na jedan bolji svijet, koji će joj kao vjernici koja je svim svojim bićem vjerovala u Boga, biti olakšanje za njezinu dušu i razriješenje ovozemaljskih muka.

Božidarka je voljela prije svega čovjeka. Voljela je ljudski ponos i dostojanstvo. Nije nikada voljela ogovarati ljude i prepredati tuđe sudbine. Bila je skromna, ljubazna, ponekad samozatajna ali puna ljubavi prema svakoj osobi koju je upoznala. Zračila je toplinom i pozitivnom energijom, te je bila poželjan sugovornik svakom čovjeku dobrih namjera, te su ljudi koji su je poznavali imali samo riječi hvale za osobu koja je u njoj živjela.

Veliki dio društvenog života provela je u udruzi Hrvatskoj zajednici u Berlinu. Bila je omiljena prijateljica mnogim ženama i dragi prijatelj mnogim ljudima, koji su imali čast raditi, družiti se i surađivati s Božidarkom.

Iznenada i neočekivano zatvorila je jednu stranicu ovozemaljskog života, s vjerom u Boga, do posljednjeg dana. Nije se predala ni kada je opaka bolest počela drakonski da nagriza njene fizičke organe. Ostala je do kraja mirna staložena i hrabra. Dušu nije predavala.  

U jednoj od zadnjih poruka napisala mi je samo kratko „Veliki zagrljaj . Od 1.11 sam u  Zehlendorfu (berlinski okrug gdje je smješten Dom (op. A.)  gdje su nepokretni. Ako Bog da, da poživim, možemo se i vidjeti. Blagoslovljena vam nedelja .Vaša Boža“ .

Nije još dugo poživjela. Nismo se više vidjeli. Preminula je onakva kakvu sam je i poznavao, želio sam da je takvu zapamtim. Lijepu, nasmijanu, vedru, s krunicom oko vrata i velikom vjerom u Boga. Velika žena!
Otišla je bez pozdrava, bez znaka da odlazi na put bez povratka. Otišla je da nađe svoj mir sa svojim anđelima.

Božidarka je došla u Njemačku s 18.godina. Radila je u berlisnkoj tvrtki „Telfunken“. Udala se u 20. godini života za muža Norberta koga je upoznala u istoj tvrtki gdje je radila, nijemca Norbert Klöcker koji je bio rodom iz Zapadne Njemačke. On je bio 12 godina stariji od Božidarke. U braku su dobili sina Andreasa.
Pokojna Božidarka imala je 41 godinu kada je suprug Norbert preminuo a sin Andreas imao je tada 17 godina.

Poslije smrti supruga Norberta, Božidarka je imala dugogodišnje zdrastvene poteškoće, s kojima se junački borila, koje su proizašle kao posljedica njenog teškog životnog puta.

Bila je aktivna u nekoliko berlinskih društava i bila je praktična vjernica. Dugo godina je sudjelovala  u radu  Hrvatske kulturno umjetničke i športske zajednice e.V. Berlin.

Bila je članica folklora Hrvatske zajednice, članica pjevačkog zbora HZ pod ravnanjem Zdenke Paunovski, kasnije Jelene Knezović. S zborom Hrvatske zajednice nastupila je s članovima HZ na Hrvatskom balu 2004. gdje su izvodili Dalmatinsko kolo.

Nastupala je na mnogim svečanostima koje je organizirala Hrvatska zajednica iz Berlina kako u vlastitim prostorijama, tako i u gradu Berlinu. Neki od tih nezaboravnih nastupa bili su i Lička večer kao i na Integracijskom susretu Berlinskog nogometnog saveza 2004. godine. Bila je vrijedan i pouzdan član Hrvatske zajednice, koja je bila spremna na svaku pomoć, sve dok je opaka bolest nije izbacila iz stroja.
 
Posljednjih godina Božidarka je bila aktivna članica zbora „Lastavice“ Hrvatske zajednice, te i članica crkvenog zbora Hrvatske katoličke misije Berlin u crkvi na Mehringdammu.  Poznate su riječi naroda: "Tko pjeva, zlo ne misli." ili Augustinova riječ: "Tko pjeva, dvaput moli." Božidarka na zlo nije ni pomišljala ali je dvaput molila…

Draga Boža!
Počivala u miru Božjem.
Obitelji naša najiskrenija sućut.
Pokoj vječni daruj joj, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila njoj!

Video vijesti

Najave i termini