Danke Deutschland - 30 godina međunarodnog priznanja Republike Hrvatske.
Republika Hrvatska obilježiva 30. obljetnicu međunarodnog priznanja, prisjećajući se 15. siječnja 1992. kada je neovisnost RH priznalo 12 tadašnjih članica Europske unije.
Ovo je datuma koji se smatra jednim od najvažnijih događaja u hrvatskoj povijesti.
Mišljenja su to danas Hrvata, kojih po nekim neslužbenim procjenama ima oko pola milijuna u SR Njemačkoj.

Nakon što je Hrvatsku priznala Europska unija, 15. siječnja 1992. uslijedila su priznanja i drugih zemalja.
Kao prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku ostat će zapamćen Island a istoga dana na to se odlučila i Njemačka (iako uz odluku da njezino priznanje na snagu stupa 15-ti. siječnja 1992., zajedno s ostalim članicama Europske unije).

Hrvati u Njemačkoj se i te kako sjećaju 15.dana u siječnju 1992. godine, kada je Hans-Dietrich Genscher kao ministar vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke, odigrao jednu od ključnih uloga u procesu priznanja Hrvatske, za vrijeme mandata kancelara Kohla.

Odluku o osnivanju veleposlanstva Republike Hrvatske  tada u Bonnu,  u Saveznoj Republici Njemačkoj, predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman donio je u Zagrebu, 22. siječnja 1992.

30 godina kasnije, danas Hrvatsku u Njemačkoj u Berlinu zastupa osmi veleposlanik RH u nizu od osamostaljenja, to je veleposlanik Gordan Bakota, koji nam je rekao sljedeće.

AUDIO: EMISIJA NA 1.PROGRAMU HRVATSKOG RADIJA POVODOM 30. GODINA MEĐUNARODNOG PRIZNANJA HRVATSKE


Gordan Bakota Veleposlanik RH u SR Njemačkoj.
15. siječnja 1992.godine Republika Hrvatske je međunarodno priznata od strane najvećeg broja europskih država uključujući i SR Njemačku. To je bio najvažniji početak prvi korak prema ukupnoj međunarodnoj afirmaciji naše domovine.

Sljedećih 30 godina uslijedili su veliki uspjesi važni događaji, prisjetimo se članstva RH u UN-u, člasnstvo u NATO Savezu, članstvo u EU. Pred nama su još važni koraci vezani uz posljednje etape. Priprema za ulazak RH u Schengen i u Eurozonu kao i u OSCD,    
(Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj).

Tih 30 godina je zaista proletilo i puno se toga dogodilo pozitvivnog za našu domovinu koju smo uspjeli obraniti u Domovisnkom ratu. Ovo je prilika prisjetiti se naših njemačkih prijatelja koji su zaista u dobroj mjeri pomogli  RH tih važnih ključnih godina. Prisjetimo se naravno velikih lidera kao što su Kohl i Genscher.

Ali ovo je prigoda također prisjetiti se i važne uloge hrvatskog iseljeništva, mnogobrojnog hrvatskog iseljeništva i u SR Njemačkoj koje je prepoznalo pravi trenutak i pomogla našoj domovini u potpori vezanoj zu priznanje RH od strane SR Njemačke i svih drugih država u kojima naša dijaspora živi, kao i pomoći u daljnoj međunarodnoj afirmaciji RH. Ovo je prigoda da proslavimo taj važan događaj i uvjeren sam da ćemo tijekom 2022. godine kroz mnogobrojne manifestacije usprkos pandemije Covida uspjet ovaj važan dogažaj dostojno obilježiti.

Povodom 30 godina njemačkog priznanja neovisnosti Republike Hrvatske, naši Hrvati u Njemačkoj kazali su nam i svoja sijećanja i današnja razmišljanja o ovom velikom danu u hrvatskoj povijesti.

Mario Žulj - ugostitelj iz Berlina
Kako smo doživjeli priznanje SR Njemačke! U to vrijeme spremali smo se za bitku za Kupres. Bila je zima i bilo je neko surovo očajno vrijeme. Sjećam se kao kroz maglu. Prvo se sijećam da nas je Vatikan priznao a potom nas je priznala i SR Njemačka, to jest Kohlova i Genscherova Vlada.

Zahvaljujući njima Njamčkoj i Vatikanu, mi nismo postali europski Palestinci, to što je htijela Engleska, Francuska, da mi budemo jedan prognani narod, bez svoje kulture, bez svog identiteta, bez svoje domovine, Hrvati su bili i ostali vječiti borci za pravdu za svoju domovinu. Ja s tog staništa 30 godina kasnije zahvalan sam tadašnjoj njemačkoj vladi i svim ostalim nejmačkim vladama koje su stale i prepoznale jednu malu naciju koja se bori za svoju slobodu stoljećima.

Što znači naša zlatna zvijezdica koja sija, zlatnim sjajem na zastavi EU, tamo je uvijek pripadala i tamo će uvijek pripadati. Stoljećima smo dio europske civilizacije i europske kulture. Nažalost naša zlatna zvijezdica je natopljena krvlju.

Nije mi žao danas zašto sam išao i bio za nju. I sutra ako bi trebalo isto bi ponovio bez razmišljanja. Jer mi smo jedan mali napaćeni narod stoljećima, ali hvala Bogu uvijek su postojali neki europski prijatelji koji su to vidjeli i pomogli i pomagali i dan danas pomažu hrvatskoj naciji i hrvatskom narodu.

Hrvatski narod i hrvatska nacija su uvijek bili u svemu napredni u kulturi u sportu i da ne nabrajam dalje. Što se tiče gdje smo šta smo, mi pripadamo tamo gdje jesmo.

Znači članica smo Europske zajednice, europske kulture, eurospskih zvijezdica, europskog sjaja. Mi smo svoju slobodu izvojevali zahvaljujući  prvo hrabrošću hrvatskih branitelja, hrvatskog predjednika i njegovim čvrstim odlukama i zahvaljujući našim saveznicima, Vatikanu i naravno SR Njemačkoj.

Poslije je došla Italija, Irska, Švedska, Norveška i ostale zemlje koje su vidjele da se mi borimo za svoju slobodu i tako su nas primili u svoj klub partnerstava. Potom nas je priznao UN i ostale sve svjetske zemlje da ne nabrajam.

Tako da smo mi zlatnim sjajem svoju zvijezdicu natopljenu krvlju stavili na europsku zastavu i tako da pripadamo tamo gdje smo težili tisućuma godina.  

Jerko Penava - Berlin
Hrvatski sam branitelj, Hrvat iz BiH. Na raličite načine povezan sam s Hrvatskom i Njemačkom. Što se tiče priznanja Hrvatske od strane SR Njemačke, važno je reći da je ono za Hrvatsku bilo od velikog značaja.

Uz Svetu Stolicu Njemačka je najvuše napravila kako bi Hrvatska danas bila međunarodno priznata država. Hrvatski narod se i danas rado sijeća njemačkog državnika Genschera koji je bio žestoki zagovornik priznanja Hrvatske u međunarodnim odnosima.

Naravno da smo se morali sami samo svojim odlučnim stavom i vodstvom izboriti za to priznanje ali pomoć nam Njemačke je bila izuzetno važna i hvala Njemačkoj na tome.

Šta reći danas nakon 30 godina nakon toga, Hrvatska je članica EU, NATO-a i Njemačka nam je i dalje prijateljska zemlja. Dobro je da tako i ostane ali važno je da se i mi kao država gospodarski ojačavamo, kako bi ostavrili sve ono što smo sanjali dok smo je stvarali. Neke stvari smo napravili ali i dalje je puno posla pred nama i duboko vjerujem da će biti sve bolje i bolje. Da ćemo biti država u kojoj vlada pravda, prosperitet i u kojoj mladi žele ostati i živjeti naravno.

Krešo Urban-Predsjednik ogranka HDZ-a Berlin Stjepan Radić i Sjeverne kordinacije HDZ-a.

Zahvaljujem se svima ljudima koji su u vrijeme priznanja RH u SR Nejmačkoj protestirali i demonstrirali za priznanje RH. Danas to puno znači nakon 30 godina. Zato što smo evo nakon 30 godina i na pragu ulaska u Euro zonu i Shengenski prostor, tako da i iz tih razloga vidim veliki napredak što se tiče u političkom smislu. Sve ciljeve u 30 godina bi mogli danas ostvariti. Ono što je i prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman i zamišljao.  

Jakov Bralo-ugostitelj iz Magdeburga.
Dragog srca se sijećam onoga dana kada je SR Njemačka priznala našu Hrvatsku. Našu voljenu Domovinu. I mi smo Hrvati koji živimo u Njemačkoj dosta po tome dali svoje, jer smo časno i ponosno živjeli i radili u ovoj Njemačkoj.

I ako nam je Njemačka postala druga domovina, jedina i jedina je naša Hrvatska. Sada nakon 30 godina kada su naša djeca i rođena u ovoj Njemačkoj ipak mi roditelji našoj djeci kažemo da imamo samo jednu domovinu, naša lijepa Hrvatska.

Hvala Nijemcima na svemu, časno i ponosno dalje mi Hrvati u njoj živimo i cijenimo ovu zemlju a i Nijemci nas vole i poštuju jer smo dobri ljudi. Hvala im na svemu.

Tihomir Distler Tile- Berlin
Dragovoljac sam, branitelj od 1991.godine od trećeg mjeseca, Specijalna policija, poslije Zbor narodne garde, aktivna garda i da ne spominjem dalje.

Povodom 30 godišnjice priznanja RH od strane SR Njemačke da im prvo zahvalim na tome i da kažem kako je to bilo iz mojih očiju gledanja i očiju nekih ljudi oko mene.
Naravno da je to bilo veliko olakšanje tada jer na Vinkovce je tih dana padalo jako puno koje kakvih projektila, granata, par tisuća. Mnogo ljudi je nestalo, pobijeno i ranjeno.

Padala su mjesta okolna oko Vinkovaca, gradovi kao Vukovar, Ilok i naravno i ostali dijelovi Hrvatske. Ljudi su tih dana osjetili neko olakšanje neku sigurnsost. Jer tada je Hrvatska bila sama, nije bila priznata, nije bila naoružana i vidjeli smo svijetlo u tunele.

Njemačka je tada bila prva vele sila u Europi da ne kažem i jedna od najačih u svijetu, jedna od najjačih država financijski i puno nam je puta poslije priznanja pomogla u svim segmentima života i kako neki kažu to nam je druga, druga naša zemlja poslije Hrvatske.

Zoran Andročec direktor INGRA-DET gospodarskog interesnog udruženja, najstarijeg udruženja hrvatskih firmi u Njemačkoj iz Düsseldorfa.

Više od 50 godina smo ovdje. Prije 30 godina je SR Njemačka priznala Republiku Hrvatsku i time omogućila nama odvajanje od jugoslavenske zaostale zajednice i ulazak u familiju zapadno europskih zemalja. Nama je to omogućilo da postanemo kasnije članica EU.

Bez toga nebi bili na tržištu, tehnološki i tehnički toliko zanimljivi i toliko dobri, nebi digli svoj standard, nebi poboljšali kvalitetu života i nebi bili Hrvati danas, kakvi jesmo. Hvala SR Njemačkoj i pametnom rukovodstvu što je vidjelo kako se treba obraniti od komunističke ideologije, uključenjem pametnih zemalja u zajednicu Europske unije.

Kristijan Tušek Generalni konzul Republike Hrvatske i doajen Konzularnog zbora u Hamburgu.
Međunarodno priznanje Republike Hrvatske bio je proces koji je trajao skoro godinu dana od 26. lipnja 1991., kada su se Hrvatska i Slovenija međusobno priznale, sve do svibnja 1992. godine. No za Hrvatsku u tadašnjim okolnostima, odnosno, u jeku Domovinskog rata, iznimno važno je bilo priznaje od strane članica Europske zajednice 15. siječnja 1992. godine. Bio je to ključni trenutak za Hrvatsku u stvaranju samostalne države i snažan motiv i postignuće tadašnjih političkih aktera, na čelu s prvim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom. Samo šest mjeseci nakon što je Hrvatski sabor donio povijesnu Odluku o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske, Hrvatska postaje međunarodni čimbenik unutar svojih međunarodno priznatih granica i ostvaruje time tada jedan od najvažnijih vanjskopolitičkih ciljeva.

Kada se prisjećamo tog iznimno važnog događaja ne možemo a da se ne prisjetimo i hrvatskih branitelja kao i svih koji su podnijeli žrtvu za slobodu i samostalnost Hrvatske.
Istodobno nesmijemo zanemariti i doprinos naših hrvatskih zajednica u iseljeništvu diljem svijeta. Sjećam se kako su tada hrvatski iseljenici putem raznih demonstracija i prosvjeda kao i peticija te izravnim susretima s političkim akterima, nastojali utjecati na svjetsku javnost i tražili završetak rata i priznanje Hrvatske. Ustrajnost, zajedništvo i solidarnost hrvatskoga naroda u domovini i iseljeništvu temelji su ostvarenih ciljeva tada prije 30 godina.

15. siječnja obilježavamo i mirnu reintegraciju te povratak u ustavnopravni poredak okupiranog hrvatskog teritorija istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema.

U protekla tri desetljeća Hrvatska se afirmirala na međunarodnoj razini. Danas je Hrvatska članica Europske unije, NATO-a i važan je partner u brojnim globalnim i regionalnim organizacijama. Uspostavom diplomatskih odnosa sudionici smo konstruktivnog dijaloga, pri kojem razvijamo suradnju s državama međunarodne zajednice.

Što se tiče diplomatskih odnosa s Njemačkom važno je naglasiti kako je Njemačka od samog početka stvaranja samostalne hrvatske države važan partner na svim relevantnim područjima. Tu mislim prije svega na gospodarsku razmjenu, ali i na političku, znanstvenu i kulturnu suradnju. U proteklih 30 godina - odnosi s Njemačkom su se kontinuirano intenzivirali – to nas obvezuje da i naša generacija daje svoj vrijedan doprinos u međunarodnoj afirmaciji Hrvatske - pa tako i u suradnji s Njemačkom.

Video vijesti

Najave i termini