Preminuo Zvonko Dužaić – Najstariji član Hrvatske zajednice u Berlinu
„Ljudi uvek stižu u točno vrijeme na mjesta na kojima ih netko drag čeka“.
Tim riječima pozdravili smo sve drage goste kada je Zvonko Dužaić proslavio svoj 80. rođendan u Hrvatskoj zajednici u Berlinu, s dragim članovima, uzvanicima, rodbinom i prijateljima.
Prije mjesec dana u malo užem krugu proslavili smo sa Zvonkom i njegov 85. rođendan. Želio je biti veseo i kao uvijek nasmijan ali je u sebi skrivao neki bol koji ga je pritiskao i utišavao. Nazdravili smo još jednom i zapjevali rođendansku pjesmu te kovali neke nove planove za budućnost…
Ispraćaj će biti u petak, 7.2.2025. u 15 sati u crkvi Sv. Sebastian, Gartenplatz, 13355 Berlin (Wedding) a sprovod 11.2.2025. u Sisku.
Danas nas je zatekla vijest da je naš Zvonko Dužaić nakon kratke i teške bolesti preminuo u 86. godini života. Svi koji su ga poznavali ostali su zatečeni ovom vijesti, jer željeli su ga još puno puta vidjeti i družiti se kao na posljednjoj Slavonskoj večeri, gdje je u studenom 2024. nazočio velikoj veselici u Berlinu i družio se sa svojim prijateljima i poznanicima.
Vijest o smrti Zvonka Dužaića posebno je pogodila dugogodišnje članove Hrvatske zajednice u Berlinu gdje je Zvonko bio dugogodišnji aktivni član i jedan od neumornih pregalaca ovog društva za koje je dao dane i godine volonterskog rada kao i za berlinski ogranak HDZ-a Stjepan Radić u Berlinu, gdje je također bio vrijedan i primjeran član, do posljednjeg dana.
Zvonko Dužaić rođen je 13. prosinca 1939. godine. S napunjenih 85 godina života bio je najstariji dugogodišnji član Hrvatske zajednice iz Berlina. Rođen je
davne 1939. Godine kada je Njemačka napala Poljsku, bio je to i početak 2. svjetskog rata, a iste godine 1939. kada je Zvonko rođen uspostavljena je i Banovina Hrvatska. Mnogo se toga tijekom ovih 86 godina života Zvonka Dužaića, kroz povijest događalo!
Davne 1969. godine naš Zvonko Dužaić prvi puta napušta granice bivše države.
Preko tvrtke Željezare iz Siska Zvonko je te 1969. otišao u Nizozemsku. No, nije dugo bio u Nizozemskoj, samo 9 mjeseci.
Vraća se kući 1970- te godine, da bi opet iste godine krenuo za Njemačku.
Radio je u Njemačkoj do 1983. godine.
1983. vraća se još jednom, na devet mjeseci kući, da bi nakon drugog dolaska u Njemačku ostao u Njemačkoj do danas, nažalost do svoje smrti.
Zvonko je znao reći rođen sam u sirotinjskoj obitelji, ali opet ne tako duhom siromašnoj. Otišao je iz ondašnje države, danšnje Hrvatske, zbog neimaštine, u ono vrijeme u bijeli svijet, kao većina Hrvata te generacije.
AUDIO: SJEĆANJE NA ZVONKA DUŽAIĆA
Netko je želio zaraditi bicikl, netko auto, netko kuću, ali nitko nije želio ostati 50 godina ili do kraja života van rodne grude.
Zvonko je bio skroman. On je želio samo sagraditi neku kućicu i stvoriti obitelj. Nije puno davao mašti da se rasplamsava.
Zvonkov život je tekao kao rijeka. Nema zaustavljanja, glavu digni i hraboro naprijed! Govorio je sam sebi.
1963. godine Zvonko se oženio. Obitelj je dobila jednu curicu.
Bila je to 1966.godina. Rodila se kćerka Božana, koja živi u Petrinji. Rodila je dvije kćeri: Iva koja ima muža Dejana i Helena, koja ima muža Damira.
Božana je u Berlinu u bolnici uz svoga oca, našega Zvonka, provela s njim skupa posljednje ovozemaljske dane.
Naš Zvonko je bio sretni djed a unuka Iva ima već kćerku Laru pa je naš Zvonko bio i pradjed, kako se to pučki kaže. To je treće koljeno izravne loze!
No, bilo je i tuge i tužnih trenutaka uživotu našeg Zvonka! Zvonkova supruga je preminula 1992. godina a kćerka Božana je ostala u Hrvatskoj, gdje i danas živi.
Nema zaustavljanja, glavu digni i hraboro naprijed! Opet govori Zvonko sam sebi!
Zvonko Dužaić dosta godina kasnije upoznaje jednu ženu s kojom nastavlja svoj životni vijek, koja ga prati na njegovom životnom putu, koju doista voli, koja mu puno znači, a i ona njega voli. Upoznali su se u Hrvatskoj zajednici.
Potpomažu se, razumiju se i uvažavaju se. Jedan divan par, za poželjeti!
Ta žena je bila Zvonkova životna saputnica do posljednjeg dana, Marija Capan.
Zvonko bi rekao: I eto hvala Bogu opet, našao sam se s Marijom. Ženom s kojom danas živim i dišem punim plućima. Pomogla mi je puno…
Rat je pomrsio sve moje snove i planove. Kuća mi je porušena u Hrvtskoj. Došla je velika katastrofa. Često sam razmišljao kaže Zvonko „Bože hoću li ikad imati ono što sam zamislio“.
Govorio bi prijateljima, kada bi se sjećao ratnih strahota
I evo danas imam sve. Imam Mariju. Marija je Zvonku bila najveće bogastvo ovog svijeta. Ona je s njim živjela i oni su bili jedan divan par i brinuli se jedno za drugo, najveći i najbolji prijatelji.
Hrvatska zajednice u Berlinu bila je nekoliko desetljeća najveće hrvatsko društvo u Berlinu a Zvonko Dužaić je bio kao zaštitni znak Hrvatske zajednice.
Selila se Zajednica na nekoliko adresa kroz povijest u ovih 40 i nešto godina a Zvonko uvijek s njom. Nikada nije posustao. Nikada nije izgubio „ključeve“ od Zajednice!
Zvonko Dužaić je aktivno sudjelovao u radu Hrvatske zajednice u Berlinu od 1997.godine. Zvonko Dužaić za 28.godine članstva i rada u Hrvatskoj zajednici Berlin dao je veliki doprinos u organizaciji mnogih događanja koja su utkana u dosadašnjih 40 godina djelovanja Hrvatske zajednice u Berlinu.
Zvonko je bio u dosta mandata član i Upravnog odobora Hrvatske Zajednice Berlin, kao što je donedavno bio i aktivan član Upravnog odbora Hrvatske zajednice u mandatu aktualne predsjednice.
Promjenio je u svome članstvu 9 predsjednika Hrvatske zajednice a imena im je znao nabrojati bez problema.
Bili su to: Jasmin Katadžić, Stjepan Adrian Kostre, Ivan Frigan, Milan Sertić, Željko Matić, Damir Kozarić, Ivan Salopek, Mira Kiš i Karmen Meić.
Svaka čast Zvonko, čestitali su našem Zvonku prijatelji i poznanici! Malo članova HZ ima tako zavidnu člansku biografiju i zavidan kontinuitet rada.
Dok su se neki ljudi odmicali od Hrvatske zajednice a neki novi dolazili, Zvonko je govorio da njega drži prijateljstvo i druženje.
Nije mu bilo ništa teško. Volio je biti među ljudima i pomagati.
Zvonko je govorio kako ga je Hrvatska zajednica održala svih ovih godina. Družio se s ljudima, uvijek je bio prvi tamo gdje je trebalo raditi i nije mislio na operacije i bolove. I tako je i bilo do poslednjih dana njegovog života.
Svaka čast naš dragi Zvonko!
Zaslužio si jedno veliko ovozemaljsko odličje za tvoje životno dijelo. Bio si neumoran i nisi se nikad u životu predavao. Bio si omiljeni prijatelj među članovima Hrvatske zajednice u Berlinu. Bio si vrijedan član ogranka Stjepan Radić HDZ-a Berlin, potpomagao si rad i drugih berlinskih društava, rado si se odazivao na brojne prijeme ovdašnjeg veleposlanstva RH u Berlinu. Živio si tiho skromno i u srcu nosio svoju Hrvatsku, koju si uvijek sanjao i potajno razmišljao o danu povratka u Domovinu.
Na početku smo rekli „Ljudi uvek stižu u točno vrijeme na mjesta na kojima ih netko drag čeka“. Mi smo danas ostali bez tebe dragi Zvonko ali ti ostaješ s nama u vječnosti.
Hvala na svemu!
Dragi Zvonko!
Počivao u miru Božjem, neka ti je laka Hrvatska zemlja.