Skandalozno
I bošnjačkim šovinsitima zasmetao Thompsonov koncert
Veleposlanik BiH u Njemačkoj Damir Arnaut lažima optužio Thompsona i njegovu publiku za glorifikaciju nacizma i ustaštva. Bošnjačka aktivistica Melina Borčak proziva Hrvate zbog srebreničkoga genocida.
Arnaut tvrdi da Thompsonove pjesme pozivaju na zločine. U braku je s Hrvaticom Sanjom Bagarić, mlađom sestrom operne pjevačice Sandre Bagarić, a njihov otac, a njegov punac, Božo Bagarić, bio je operativac Udbe i sudjelovao u likvidacijama hrvatskih emigranata
Memorijalni centar Srebrenica na svojoj je stranici objavio tekst njemačke članica Zelenih i bošnjačke aktivistica Meline Borčak, gdje se Hrvatsku i Hrvate povezuje s genocidom u Srebrenici. Skandal na koji nitko do sada nije reagirao
Prenosimo orginalni tekst
Piše: DOMAGOJ TOLIĆ – Hrvatski tjednik (10.srpnja 2025.)
Onodrinska patološka propaganda mržnja koja svoje frustracije redovito plasira i izvan Lijepe naše uglavnom je poznata. Zato je i koncert ljubavi i zajedništva u Zagrebu predstavljen kao ustaška zabava i dokaz kako je hrvatska država zločinačka. Razumljivo i očekivano. No razina mržnje, laži i manipulacija koje su preuzeli njihovi najbolji učenici na Balkanu među dijelom bošnjačke političke i javne scene jeziva je, duboko neprihvatljiva i neshvatljiva. Naslovi u medijima, izjave značajnoga dijela bošnjačkih političara, dužnosnika i medijskih djelatnika apsolutno su ogavne. To je zapravo jedna dijagnoza mržnje koja ide toliko daleko da se čak i genocid u Srebrenici nastoji povezati s Hrvatskom, hrvatskim državnim vodstvom, Hrvatima u BiH koje se i ne priznaje kao narod, nego šovinističko-hamasovski identificira kao bosanske katolike.
Božo Bagarić i Damir Arnaut
No koncert Thompsona nešto je najbolje što se moglo dogoditi kako bi izgmizale sve zmije i srušili se mitovi koji su se godinama gradili. Damir Arnaut, velikobošnjački šovinist, veleposlanik Bosne i Hercegovine u Njemačkoj, napisao je skandalozan osvrt o koncertu hrvatskoga pjevača u Zagrebu. U svojemu je javnom istupu Arnaut je optužio Thompsona i njegove sljedbenike za glorifikaciju nacizma i ustaštva kritizirajući nazočnost visokih političkih dužnosnika na koncertu. Istaknuo je da Thompsonove pjesme, prema njegovim tvrdnjama, pozivaju na zločine. Potpuno je neshvatljivo da jedan diplomat, koji bi trebao predstavljati objektivnost i suzdržanost kao predstavnik BiH, iznosi ovakve skandalozne, lažne i manipulantske stavove.
Tvrdnje da Thompsonove pjesme glorificiraju nacizam i ustaštvo potpuno su fabricirana laž. Thompson je poznat po tome što pjeva o domoljublju, ljubavi prema rodnoj zemlji i povijesti, ali nikada nije promovirao zločine. Pjesme poput Bojna Čavoglave ili Lijepa li si nisu ništa drugo nego izraz ljubavi prema domovini i sjećanja na hrvatsku povijest. Njegove pjesme mogu biti kontroverzne, ali to nisu pjesme koje veličaju fašizam, niti pozivaju na mržnju. Štoviše, mnoge od njih imaju duboko antikomunističku notu, koja se, suprotno Arnautovim tvrdnjama, nikako ne može povezati s nacizmom ili ustaštvom, nego s borbom za slobodu i neovisnost Hrvatske. Argumentiranje da Thompsonove pjesme pozivaju na nasilje ili glorificiraju zločine iz prošlosti nije samo netočno, nego i opasno. Neshvatljivo je da se kao diplomat koristi takvim optužbama, a još je apsurdniji njegov stav s obzirom na obiteljsku pozadinu.
Naime, Arnaut je u braku s Hrvaticom Sanjom Bagarić, mlađom sestrom daleko poznatije hrvatske operne pjevačice Sandre Bagarić, ima dvoje djece i oboje posjeduje hrvatske putne dokumente. No strašna je zapravo spoznaja da nedavno nije htio HDZ-ovoj državnoj zastupnici u Parlamentu BiH Darijani Filipović posredovati kako bi dobila poseban tretman prigodom ulaska u zemlji, kao i drugim zastupnicima upravo zato što je putovala s hrvatskom putovnicom. Dapače, održao joj je javno predavanje na Facebooku. Postupio je kao i oko Thompsona. Čudno je da to radi čovjek u čijoj obitelji hrvatske korijene ima supruga i dvoje djece. Opet, ako se malo zagrebe ispod površina, onda je sve mnogo jasnije. Njegov punac Božo Bagarić bio je operativac zloglasne jugoslavenske Udbe koji je sudjelovao u likvidacijama hrvatskih emigranata.
Bagarić je bio među 116 operativaca koji su bili zaduženi za likvidacije političkih protivnika jugoslavenskoga režima izvan Hrvatske, što mnogo govori i o tome zašto se i Arnaut koristi ovakvim rječnikom. Navodno njegov djed je, kako i on piše, progonio Hrvate koje naziva ustašama. Očito je kako je u pitanju pranje prljave zločinačke savjesti i pokušaj da se opravdaju ‘legitimni zločini’, kolateralna šteta koju su činili zločinci s crvenom petokrakom na čelu. Nakon Arnauta redali su se i drugi dušobrižnici kod Bošnjaka.
Komentar Milorada Dodika da ‘događaj u Zagrebu ne služi na čast Hrvatskoj i ne doprinosi izgradnji povjerenja’ zvučao je nakon ovoga kao kamilica. Umjesto da slave Thompsona, kao što su u Sarajevu u ratu pjevali Bojnu Čavoglave koju su opjevali lokalni pjevači, s obzirom na to da se borio protiv istoga neprijatelja, dogodilo se suprotno.
Optužbe za Srebrenicu
Ova epizoda s Thompsonom ništa je u odnosu na propagandu protiv Hrvatima. Uoči 30. godišnjice, Memorijalni centar Srebrenica, koji upravlja kompleksom groblja Potočari, na svojoj mrežnoj stranici Vodič za ispravno izvješćivanje i obraćanja o genocidu u Srebrenici, koji je uglavnom namijenjen medijima, objavio je tekst koji je napisala njemačka članica stranke Zelenih i bošnjačka aktivistica Melina Borčak, a na čijemu je čelu ‘čovjek s dijagnozom’, kako za sebe često kaže Emir Suljagić.
Na 38 mjesta u njihovim se svojevrsnim uputama spominje Republika Hrvatska i Hrvati, a oni koji detaljno ne poznaju situaciju kratkim uvidom stječu dojam da su Hrvatska i Hrvati povezani s genocidom u Srebrenici. Cjelokupni skandal na koji nitko do sada nije reagirao i koji dočekuje Plenkovića u Srebrenici.
Borčak, koja je prije nekoliko godina na stranicama društvenih mreža njemačkih Zelenih podijelila sličnu bolesnu propagandu, koja je kasnije modificirana nakon intervencije ministra Gordana Grlića Radmana, te su se od njezina djelovanja ogradili iz njemačke stranke, nastavila je svoje zlodjelo. Njezine tvrdnje o Hrvatskoj, Hrvatima i genocidu, kao i povezivanje neonacista s Domovinskim ratom, ne samo da su povijesno netočne, nego potkopavaju istinu o tragediji koja se dogodila u Srebrenici, a koja je rezultirala gubitkom života 8.200 bošnjačkih mladića i muškaraca. Borčak započinje svoje tvrdnje izjavom da je rat u Bosni bio vanjska agresija, uključujući i ‘agresiju Hrvatske 1993. godine’.
Ova je tvrdnja potpuno netočna. Prema svim relevantnim međunarodnim presudama i izvješćima, ne postoji nijedna pravna presuda koja bi Hrvatsku ili Hrvate označila agresorima prema BiH. Rat u BiH bio je složeni sukob u kojemu su sudjelovali različiti nacionalni i politički čimbenici, ali ostaje ključna činjenica da Hrvatska nije bila agresor.
O tome je osvrt na svojemu X profilu napisao Luka Mišetić, haaški odvjetnik Ante Gotovine, tvrdeći da se radi o opasnoj zloporabi bošnjačkih žrtava. Naime, ni ICTY niti bilo koji drugi međunarodni sud nisu presudili da je Hrvatska bila agresor prema BiH. Hrvatske jest vojno podržavala HVO, ali ni to nije dovoljno za proglašavanje Hrvatske agresorom prema BiH. Hrvatska je bila suočena s vlastitim opasnostima koje su joj prijetile od Srbije, čije su snage bile odgovorne za najveći broj zločina, uključujući genocid u Srebrenici.
Nadalje, Borčak iznosi tvrdnje o povezanosti hrvatskih nacionalista s neonacistima sugerirajući da su stranci, ekstremni desničari i neonacisti iz Europe, Rusije, Grčke i drugih zemalja, putovali u ‘Bosnu kako bi pomogli u ubijanju muslimana’. Takva je insinuacija krajnje nepoštena i potpuno netočna. Borčak ni jednim slovom nije spomenule mudžahedine. Njezina tvrdnja da su ‘neonacisti iz cijele Europe’ sudjelovali u ratnim operacijama u BiH pod hrvatskim zapovjedništvom i pomogli ‘ubijanju muslimana’ jednostavno nije potkrijepljena niti jednim vjerodostojnim dokazom.
U dokumentu o srebreničkom genocidu Borčak navodi da su hrvatske snage počinile četiri posto ratnih zločina u BiH, dok su srpske snage odgovorne za više od 90 posto ratnih zločina, a bošnjačka strana, navodno, ni jedan posto zločina.
No podatci o zbroju svih presuda za ratne zločine zaključno s listopadom 2023. govore da su Srbi bili osuđeni na 4500, Bošnjaci na 1400, a Hrvati na 1000 godina zatvora. I unatoč tome što je u pristranom Haaškome tribunalu bošnjačka strana dobila svega 55 godina zatvora, a hrvatska u BiH oko 250 godina, zastrašujuće je i nevjerojatno je da Melina Borčak pokušava povezati Hrvatsku i Hrvate iz BiH s genocidom u Srebrenici.
Umjesto da slave Thompsona
Kao posljednji udarac, Borčak pokušava poricati nacionalni identitet Hrvata u BiH, nazivajući ih ‘bosanskim katolicima’, a ne ‘Hrvatima’. Ovaj pokušaj brisanja identiteta Hrvata najbolje svjedoči da zločinci ponovno pokušavaju pisati povijest, kao i prije 80 godina. Zato prihvaćanje lažnih narativa kao što su oni koje iznosi Melina Borčak, predstavlja prijetnju istini, pravdi i pomirenju te čine nepopravljivu štetu odnosi između Hrvata i Bošnjaka.
O tome svjedoče brojni izvori. U lipnju 1995. godine Clinton ističe kako je jedini način da se Srbe porazi i dovede za pregovarački stol dopustiti hrvatskim snagama u zapadnoj Bosni da ih zgaze. Iako je govorio neformalno za NBC, detalji toga razgovora izneseni su u javnost.
Oslobađanje Bihaća i drugih ključnih gradova u zapadnoj Bosni tijekom 1995. godine bilo je ključno za preokret u ratu u Bosni i Hercegovini. U tome su neosporno ključnu ulogu imale hrvatske vojne snage, koje su svojim napadnim operacijama, kao što su ‘Oluja’ i ‘Maestral’, omogućile oslobađanje teritorija i spriječile još jednu katastrofu poput Srebrenice. Iako je ova stvarnost danas iskrivljena i marginalizirana u mnogim političkim krugovima u Sarajevu, brojni izvori, uključujući i visoke američke dužnosnike, jasno potvrđuju kako su hrvatske vojne operacije bile od presudne važnosti.
Prema navodima iz knjige Put prema Daytonu, tadašnjega nižeg službenika Dereka Cholleta, koji je kasnije bio posebni savjetnik državnoga tajnika Antonya Blinkena, američka je vlada pod predsjednikom Billom Clintonom bila dobro svjesna ključne uloge Hrvatske u završnim fazama rata u Bosni i Hercegovini. Chollet, tada zaposlenik Clintonove vlade, otkriva detalje koji razbijaju mitove o navodnoj agresiji Hrvatske prema BiH i pokazuju da su američke vlasti prepoznavale kako hrvatske vojne operacije nisu samo bile usmjerene na vlastite ciljeve, već su imale odlučujući utjecaj na sudbinu Bihaća i drugih bošnjačkih teritorija.
Sjećanje na Srebrenicu, tragičan trenutak u kojemu je masakrirano 8.200 bošnjačkih života, ne smije se koristiti kao sredstvo za političke manipulacije. Umjesto da se Hrvatska i Hrvati slave zbog njihove uloge u zaštiti Bihaća i drugih bošnjačkih teritorija, sada se, na žalost, ponovno pokušava stvoriti lažnu sliku o ‘hrvatskoj agresiji’. Svi oni koji pokušavaju iskriviti povijest i podgrijati mržnju, čine nepopravljivu štetu ne samo budućnosti dvaju naroda u BiH, nego i odnosima s Hrvatskom.
