HKM Berlin: Misa povodom Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje
Hrvatska katolička misija u Berlinu svetom misom obilježila je Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Svetu misu predvodili su župnik Fra Zvonko Tolić i svećenik Dejan Međugorac.
FOTO GALERIJA
Vjernici HKM Berlin u crkvi St. Sebastiana u Berlin molili su sa svojim svećenicima i pjevali prigodne pjesme te i ove godine 18. studenoga odali počast Danu sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Danu sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.
Svetoj misi nazočili su brojni vjernici među kojima i predstavnici veleposlanstva RH u SR Njemačkoj u Berlinu, kao i predstavnici i članovi berlinskog hrvatskog kulturnog društva Vladimir Fran Mažuranić iz Berlina.
VIDEO – HKM Berlin: Misa povodom Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje
Na početku svetog misnog slavlja fra Dejan Međugorac je rekao.
Nakane u ovoj svetoj misi su i za sve žrtve Domovinskog rata i sve žrtve Vukovara i Škabrnje. Milost Gospodine našeg Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Svetog Duha sa svima vama…
Draga braćo i sestre, potaknuti zahvalnošću i kršćanskom ljubavlju, sabrali smo se večeras da sudjelujemo u ovom svetom misnom slavlju, na dan i boli ali i ponosa. Na dan kad se sjećamo žrtava domovinskog rata. Dan sjećanja na sve žrtve Vukovara i Škabrinje. Svoj pogled upravljamo na križ Isusa Krista, Krista koji je za nas trpio, umro, ali i uskrsnuo.
I dok nas njegov križ podsjeća da svaka žrtva i svaki život imaju smisao, plamen svijeća potiče nas da izrazimo svoju vjeru u pobjedu Krista uskrsloga. Ispovjedajući tu našu vjeru, nadamo se da su i svi naši pokojni kojih se večeras spominjemo, dionici te iste Kristove pobjede, dok zahvaljujemo Bogu za sve ono dobro što su nam dali i za žrtvu koju su podnijeli i time nas zadužili da molimo za njih i pokoj njihovih duša, također zahvaljujemo i molimo za sve žrtve
Domovinskog rata koji su među nama i koji nam svojom ustrajnom strpljivošću daju snagu da se međusobno više ljubimo, znajući da ćemo potome biti prepoznati kao Gospodinovi učenici u prolazu ovim svijetom, na putu prema domovini, gdje smrti više nema i gdje je radost vječna.
Da bi smo dostojno proslavili ova sveta Otajstva, u tišini svoga srca iskreno se pokajimo i zamolimo Gospodina da nam se smiluje. Kazao je fra Dejan.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu, čitao je župnik fra Zvonko Tolić a potom je prigodnu propovjed održao Dejan Međugorac koji je naglasio.
Ovaj osamnaesti dan mjeseca studenoga svake godine nas podsjeća i okuplja u sjećanje na dan stradanja, kad je vojska JNA okupirala, uništila i razorila jedan grad i jedno selo, Vukovar i Škabrnju.
I svake godine potiho i bratski s vijerom, nadom i molitvom, sjećamo se svih žrtava Domovinskog rata i žrtava Vukovara i Škabrnje. Na to nas potiče i današnje prvo čitanje u kojem Job ispovjeda i vjeruje i zna kako njegov izbavitelj živi i živjet će unatoč i usprkos svemu.
Jobova je knjiga veoma stara, ali uvijek snažna, uvijek suvremena, uvijek naša. Jer puna je tjeskobnih i životnih pitanja koja su bila upitnik i za Joba, ali i za nas danas. Pitanja o smislu života, o smrti, o patnji pravednika i nesreći čovjeka.
I dok čitamo njezina poglavlja, pitamo se kako prihvatiti, kako razumijeti stanje Joba pravednika, koji je ne samo lišen pogleda na ono materijalno koje je imao, a bez čega je ostao, ali još više lišen svega onoga što mu je moglo donijeti životnu radost.
I Job se zato obraća Bogu, smjelo i prijateljski. I zapisane riječi koje smo danas čuli, a za koje je sam Job poželio da budu u mjedi urezane i u stijenu uklesane, ostale su kao veličanstveno svjedočanstvo njegove vjere i nade u Božiju provirnost i kaže, ja znam, moj izbavitelj živi.
Jobovom vjerničkom stavu i mi se, braćo i sestre, približavamo svaki put kad se okupimo oko euharistijskoga stola s kojega primamo hranu i sjeme uskrsnuća. Isus je obećao svima koji ga ljube i koji budu jeli tijelo njegovo da će ih uskrisiti u posljednji dan.
Evanđeoski ulomak koji smo čuli o susretu i razgovoru Isusa i Marte prilikom Lazarove smrti o tome jasno govori.
Unatoč svojoj boli, Marta ne gubi nadu. Ona zna što god zaište od Oca da će mu dati.
Marta tko vjeruje u mene ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan veli Isus jer ja sam i uskrsnuće i život.
Danas večeras sjećamo se svih onih koji su dali svoje živote za našu Domovinu. Sjećamo se onih koji su stali pred zlo s hrabrošću većom od straha i ljubavlju većom od vlastitoga života. I dok ih spominjemo, dok ih se sjećamo i za njih molimo, Bog i nas tiho podsjeća.
Svaki dan i ti vodiš neku bitku, možda ne na bojištu ali vodimo bitke u svom srcu.
Bitku za istinu, za obitelj, za vjeru, za dobro koje želiš nositi ovim svijetom. Veće ljubavi nitko nema od ove, da tko život svoj položi za svoje prijatelje kaže Isus.
Žrtva onih koji su pali nije samo povijest, nije samo Dan sjećanja, to je i nama danas poziv na život s karakterom. Da budeš čovjek koji stoji čvrsto i kad je teško. Da braniš ono što je sveto.
Da se ne povlačiš pred tamom nego pališ svjetlo. Da živiš hrabro, zahvalno i s ljubavlju koja mijenja sve što dotakne. Pa neka i njihova žrtva bude podsjetnik da se najveće bitke dobivaju srcem. I da Bog nikada nije daleko od onih koji se bore za istinu, za ljubav, za mir.
Stradanja ljudi u Škabrinji i u Vukovaru kao i sve druge žrtve diljem lijepe naše donosimo večeras na oltar da ih prikažemo se euharistijskom žrtvom koja je pred okus pječnog života. Samo snažna vjera, jaka ljubav i nesalomljiva nada, kadra je sve pobijediti.
Svim našim dragim pokojnima koji su darovali svoje živote za nas i našu domovinu, zahvalni smo do groba i preko groba želimo sretnu budućnost. A gdje je ta sretna budućnost, kamo su otišli, neka nam iz nje progovori i večeras jedan od njih Glas Vukovara.
Ali mi sve dobro znamo gdje su. Ako nam život omogući da naša ljubav ovlada nama kao što je njihova ljubav nosila njih, jednom na kraju puta možda možemo očekivati da i mi umremo sretni. Neka nam ova gotovo oporučna riječ Siniše Glavaševića o ljubavi koja je njih nosila bude nadahnuće za život i nit vodilja svima nama na putu budućnosti, koja je smisao naše sadašnjosti. Amen.
Kazao je u svojoj propovjedi fra Dejan Međugorac na misi s nakanom za Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, održanoj u Berlinu 18. studenoga 2025.
