Razgovor: Mirko Perković Poky – popularni hrvatski pjevač zabavne glazbe
Mirko Perković, Pocky. Evo, razgovaramo u Berlinu. Vi ste pjevač zabavne glazbe.
Prvo krenimo od ovoga nadimka, Poky. Kako je došlo do toga?
Lijep pozdrav tebi, Željko, i svim slušateljima i gledateljima tvoga Berlinskog magazina. Pa što se tiče samog nadimka, to je došlo iz Osnovne škole, naime, kao djeca, kada idu na veliki odmor uživali smo u sandvićima.
Međutim, ja ne bih želio uzeti sandvić ako nije u pitanju bila Poky salama. Tako su me onda prozvali Poky, upravo zbog toga. Tako da je to ostalo od prvog, drugog, trećeg, ne znam već točno kojeg razreda.
Uglavnom od ranog djetinstva nosim taj nadimak.
VIDEO: Razgovor: Mirko Perković Poky – popularni hrvatski pjevač zabavne glazbe
Za Vas kažu da ste popularni livanjski pjevač zabavne glazbe, posebno cijenjen među našom brojnom dijasporom diljem Europe. Rodom ste iz Podhuma malog sela kod Livna, a trenutno živite na relaciji Livno-Berlin-München.Evo i Kanada, tamo ste također često?
Rođan sam, što bih ja rekao, u najljepšem mjestu. To je moje selo Podhum u općini Livno. Tamo sam živio odrastao, školovao sam se tamo do 2009. godine, da bi 2009. godine otišao za Njemačku. Evo do dan danas sam u Njemačkoj. Živio sam u Münchenu do 2015. godine. Onda sam se praselio, kako sam se oženio, ovdje u Berlin. I tu sam. Puno putjem. Tako da je i Kanada ujedno i jedna, što se kaže, moja postaja u mojem životu, jer zaista idem često tamo, bar tri do četiri puta godišnje. U Berlinu sam nastanjen za stalno prijavljen, tu mi je obitelj, moja suporga, moj sin ide u Berlinu u školu. Evo, i u Livnu sam kroz godinu, sigurno četiri, pet mjeseci, tako da sam uvijek vezan za svoje rodno mjesto. Tako da, to mi se jako sviđa.
Znači, možemo na kraju zaključiti, prebivalište je ipak Berlin?
Je, je, to će moj suprzi najviše odgovarati, kad kažem, prebivalište je Berlin. Tako da, volim ja svugdje i u Berlinu, i u Livnu, i u Münchenu, meni je zaista svugdje lijepo, imamo obitelji i u Münchenu, tako da mi je svugdje lijepo, svugdje sam dobro došao, što je najbitnije.
Kada ste se počeli baviti glazbom i u kom smjeru ste krenuli?
Pa, glazbom sam se počeo baviti, mogu reći, sasvim slučajno.
Naime, tata je dobio neku harmoniku kao, kao poklon od svoga prijatelja u Njemačkoj, i donio je to doma, i ja sam to pomalo sviruckao, i nije mi trebalo čak ni dugo da naučim neke prve note, da bi već 1998. ili 1999. godine počeo samostalno svirati, i svadbe, i u kafićima u to vrijeme, tako da mogu reći da danas imam već 25, 26 godina radnog staža.
VIDEO: Mirko Perković Poky – Dida (OFFICIAL VIDEO)
Uz harmoniku, bio je još jedan instrument?
Da, svirao sam harmoniku na početku a kasnije prešao na klavijeture, tako da sviram i klavijeture, i harmoniku, i pjevam. I gitaru za svoj dušu, ali to ne smijem javno pričati da znam svirati gitaru, jer to zaista pokriva samo one osnovne norme, par akorda i to je to.
Naglasili smo da ste poznati diljem Europe, pogotovo među hrvatskom dijasporom, koja je brojna i mnogobrojna. Možete li nam reći, kada ste počeli s prvim koncertima?
Pa evo, kao što sam rekao, što se tiče nešto ozbiljnije, ja sam svirao, recimo, samostalno jedno vrijeme, to je bio 98. i 99.godine godine, da bi 2002. godine ušao u jedan bend, koji je već bio formiran, imao je puno posla, puno svadbi, tako da mogu reći da je to bio moj neki baš službeni put, koji je krenuo uzlaznom putanju. Bilo je to 2002.-2003. godine s grupom Tradicija iz Livna. S njima sam radio jedno 7-8 godina, da bi tu stekao onaj pravi temelj ovog posla.
23 godine već pjevate. Recite nam prvo nešto o ovim vašim vaneuropskim turnejama, kako je došlo do tih angažmana u Kanadi?
Pa uglavnom, što se tiče vaneuropskih turneja, to je bilo uglavnom pozivom naših Hrvatskih zajednica koje žive tamo, jer doista znamo da u preko oceanskim zemljama živi veliki broj Hrvate, a pogotovo iz Bosne i Hercegovine, iz mjesta odakle sam ja, recimo konkretnije iz Livna. Imamo i svećenika tamo dosta. Tako da sam dobio poziv za prvu Livanjsku noć 2018. godina u Toronto, preko svojih prijatelja, Marija Šošića i ostale ekipe, tako da se i do dana današnjeg družimo i održavamo te veze onako najbolje kao što znamo i možemo.
Idemo u Kanadu više puta godišnje. Radimo i svadbe, radimo apsolutno sve prigode što je vezano s glazbom.
Naglašavate 6-7 godina putujete na relaciji Kanada-Njemačka, možete li nam reći kakva je razlika između Hrvata u Kanadi i Njemačkoj?
Ono što sam ja recimo primijetio, razlika između Hrvata ovdje u Europi i Hrvata recimo u Kanadi-Americi je ta što su nekako bolje povezani, ja bih to rekao što su ljudi nekako dalje od doma, da su više vezani jedni s drugima, jer vjerojatno u takvim situacijama više osjećaju onu toplinu što mogu jednim drugima pružiti.
Mogu reći konkretno u Torontu gdje sam bio, da je zaista jedna divna selekcija tih ljudi koji održavaju te livanjske večeri, hercegovačke, hrvatske večeri, hrvatske noći, nevezano već koji naziv, stvarno mogu reći da svaka im čast i trebaju nam biti primjer svima kako se održava hrvatska tradicija i kako se voli svoja zemlja.
Evo jedan od razloga našega razgovora je priprema za novi album. Objavili ste pjesmu „Dida“, to je vaš privjenac, spot za novi album. Vidimo da imate već ogroman broj klikova na internetu, na YouTube, to će naši gledatelji zasigurno pogledati. Što pripremate Mirko?
Evo mogu reći hvala dragom Bogu nakon pune tri godine priveli smo kraju ovaj moj album. Naime zaista kad sam krenuo u realizaciju tog projekta želio sam da bude stvarno ono najbolje što sam mogao izabrati u tom trenutku i mogu reći da sam evo i ponosan i počešćen što zaista imam dobre pjesme koje će te moći čuti ako Bog da u nekom budućem vremenu.
Što se tiče same pjesme Dida koju sam objavio prije neka tri mjeseca, to mi je bila uvijek želja recimo za moje djedeve, a i svi ostale, mogu se naći u njoj, tako da mi je zaista čast i ponosan sam na tu pjesmu i veliko hvala autor teksta za pjesmu ”Dida” Matiji Gabrić iz Slavonskog Broda, koji je napisao predivan tekst, dok je glazbu i aranžman potpisao Mirko Šenkovski Geronimo. Na pjesmi su, uz njih, radili i Miroslav Rus, Dejan Abadić i Ivica Plivelić, koji je svirao tambure.Hvala cijeloj ekipi i hvala im od srca što sam se pronašao baš u toj pjesmi, baš onako kako sam i zamislio.
Gdje ste snimali spot?
Spot je sniman uglavnom na livanjskom području snimali smo u jednom selu dole u livanjskoj općini u selu Prolog, gdje smo našli jednu autentičnu staru kuću, našli smo jednog starog glumca, koji je bio baš onakav kakav treba biti za tu pjesmu. Snimali smo i na livanjskim visoravnima gdje se nalazi divlji konji, tako da smo izabrali i naše jezero koji se vidi u pozadini. Snimali smo i na jednoj vikendici također mojog prijatelja Marija, „Vila Ivana“ i ovom prilikum mu se zahvaljivam, tako da smo zaista napralivili jednu lijepu priču i lijepe kadrove za sami spot.
U spotu se pojavljuje i supruga Ivana i sin Matej?
Je, pa to mi je bila želja od samog početka, pošto je pjesma priča o djedu, o korijenima, o klici našoj, želio sam da i ne budu baš glumci kao glumci, nego da budu baš prave osobe, znači moja supruga, moj sin, da su baš onakvi kako i jesu, kao što i pjesma kaže.
Moram naglasiti, bitno je ime, ljudi su Vas prepoznali već evo skoro dva desetjeća, kao jednoga od vrhunskih pjevača pogotovo u dijaspori?
Hvala lijepo na tim komplimentima. Pa eto, kao što sam rekao, sama priprema je trajala pune tri godine da bi dobili ovaj jedan rezultat koji smo zaista željeli i nadam se da će svi uživati u ovim novim pjesmama koje smo napravili i sigurno će se svak pronaći i sigurno ima za svakoga ponešto u stihovima koji su pred nama, koji ćete uskoro čuti.
Je li težak proces snimiti jedan spot?
Pa, iskreno, bitno je da čovjek prepozna sebe u tim pjesmama, odnosno u tom spotu. Danas nije ništa teško, mislim imate zaista veliki broj ljudi koji se bave s tim, tako da mogu reći da nije teško, nego je bitno samo pogoditi pravu ekipu s kojom želite raditi i koja će prepoznati vas kao lik i dijelo koje pripada toj pjesmi i da naprave ono najbolje što umije za vas.
Imate još jednu poznatu pjesmu, još ćemo neke kasnije spomenuti, pjesma Ivandan?
Je, Ivandan je pjesma koja će uskoro biti objavljena i to je pjesma posvećena mojoj župi gdje se slavi sveti Ivan.
Tako da sam želio nešto pokloniti svoje župi gdje sam ponikao. Ja sam napisao tekst za tu pjesmu. Sinula mi je ideja baš da napravim pjesmu Ivandan i nadam se da će se svidjeti svima koji budu slušali tu pjesmu.
Ima jedna interesantna stara pjesma „Stara ljubav po Livnu se šeta“?
Pa moram priznat da sam ja tu pjesmu obradio. To doista nije moja pjesma, nego sam ja na nagovor nekih prijatelja snimio, u stvari na svadbama sam pjevao jednu pjesmu gdje su malo drugačije riječi ali bi ja pjevao „Stara ljubav po Livnu se šeta“ onda bi oni meni uvijek rekli, otpjevaj ti onu svoju, tako da je to ostala kao moja pjesma ali zaista moram priznat da to nije moja pjesma ali eto, ako me ljudi prepoznaju po njoj, hvala Bogu.
Kada je u pitanju vaš repertoar Mirko, možete li nam reći što sve svirate?
Pa što se tiče repertoara to zavisi zaista od podneblja naših ljudi odakle dolaze, tako kad smo u Dalmaciji sviramo više dalmatisku glazbu kad smo u Bosni i Hercegovini sviramo više BiH pjesme odnosno hrvatske, narodne pjesme, stare i sevdalinke. Sviramo i zabavnu dalmatinsku, slavonsku glazbu, tako da je zaista širok repertoar onoga što mi izvodimo.
Koristite i tamburicu?
Koristimo tambure, odnosno koristimo gitaru jer moj prijatelj koji svira gitaru, on zaista jedan veliki virtuouz, tako da unosi zvuke tambure, mandoline, električne gitare i akustične, sve je dostupno.
S vama nastupa dvojac glazbenika?
To su Dražen Jurina moja desna ruka, s kojim sviram od 2017. godine. Tu je i moj prijatelj Mika koji također živi u Münchenu, također svira gitaru a poznajem ga već od 2010. godine.
Nismo konstantno zajedno ali 70% ovog posla koji ja obavljam, je zaista Mika tu prisutan i hvala im zaista. Prvo na ljudskost i mogu reći da sam puno i naučio od njih, jer su doista prve klase glazbenici.
Mirko glazbeni trendovi se stalno mijenjaju evo vi ste skoro dva desetljeća zadržali jedan isti stil, jesu li to ljudi prepoznali?
Pa mislim da je to u stvari bit u cijeloj ovoj priči, jer ja zaista ne želim sebe mijenjati zbog nekih trendova koji su se danas nešto nametnuli. Prije svega ne osjećam to ni svojim a ne osjećam to ni nekako da bi ja bio takav, svaka čast svakome. Neka svi pjevaju ono što misle da treba ali ja se doista ne želim mijenjati. Radim to što radim, radim mnogo svadbe, radim mnogo privatne svirke, tako da ljudi me prepoznaju. Onaj tko mene zove, on zna šta ja radim, što ja pjevam, tako da dok ima posla hvala Bogu na tome, ostat ću onakav kakav jesam.
U Njemačkoj kroz ovu hrvatsku povijest imamo nekoliko poznatih hrvatskih pjevača možemo li prokomentirati neke, evo konkretno Mate Bulić, hrvatska legenda.
Vi ste bili mali dječak kada ste prvi put čuli za njega?
Istina, Mate je jedna institucija što kažu kada kažeš Mate Bulić treba da se ustaneš, da mu se pokloniš i dan danas čovjek je, i ako je prošao tu torturu sa samom koronom svi znamo šta je se dogodilo. On ima takvu volju za životom i takvu volju za pjesmom da mu ja evo iz sveg srca želim, da nam pjeva još sto godina, da nam bude živ i zdrav.
S tim da imam još i drugih kolega koji su tu po Njemačkoj, moram prije svega i zahvalit se jednom svojom prijatelju on se zove Vlado Bašić, svome Slavoncu dragom, koji živi u Münchenu, s kojim sam ja radio također u Münchenu. On me je uveo u taj Bavarski dio Njemačke, svaka mu čast, hvala mu na tome.
Imam i prijatelja Brunu Bakovića također koji je veliki pjevač veliki zabavljač pogotovo ovdje u Njemačkoj svi znaju o komu se radi. Zaista imam puno prijatelja tu i u Berlinu i u Münchenu i u Frankfurtu moram spomenuti i Antu Filipovića, također prijatelja koji je zaista jedan virtuoz na harmonici i koji je svirao i s pokojnim Safetom Isovićem i sa svim tim velikanima i evo čast me je i zaista zadovoljstvo što ih poznajem i što sam prijatelj s njima.
Evo za nekoliko dana nastupate i u Berlinu u jednom poznatom okupljalištu Hrvata. Nije Vas dugo bilo na jednom malo većem skupu?
Nastupam u svome Berlinu, imamo jednu predivnu noć ovdje u Berlinu u restoranu Golden Brown kod našeg Jakova Kolaka.
Ja nastupam i u Berlinu dosta, međutim to sve bude recimo privatnog tipa pa ljudi uvijek pitaju kada će bit nešto za nas. Pa evo sad mogu reći da je u ovo dan ako Bog da, za sve nas ovdje u Berlinu koji jesmo tu, da se lijepo i ugodno zabavimo i provedemo uz lijepu pjesmu i lijepo druženje.
Kako za Vas izgleda jedan „normalan dan“ između turneja, snimanja i putovanja u ove dvije, tri države i dva kontinenta?
A to bi trebalo pitati moju ženu. Ona mi kaže ti samo ležiš na kauču kada dođeš.
Ja zaista moram reći da kada se vratim s turneja doista osjećam umor pošto vozimo dugo. Naše relacije su gdje god krenete iz Berlina imate 500-600 km u samo jednom smjeru.
Tako da koristim način da to slobodno vrijeme provodim sa svojom obitelji da provedem sa svojim djetetom sa svojom suprugom da iskoristimo vrijeme za bazen za neku relaksaciju i onda opet u nove pobjede München, Frankfurt ili Hrvatska ili Bosne Hercegovine. Tako da uvijek smo u pogonu. Moramo biti u snazi.
Možemo li govoriti tko je vaša publika?
Pa možemo ja zaista mogu reći da imam širok spektar odnosno lepezu svoje publike. Svi smo svjedoci kako u Njemačkoj gdje žive ljudi iz svih krajeva i Bosne Hercegovine i Hrvatske i svih onih govornih područja u kojima se razumije naš jezik, tako da zaista najviše mogu reći da sviram ljudima iz Hercegovine, Posavine, Bosne, Hrvatske, sad da ne zaboravim ove regije Lika, Slavonija. Uglavnom to su ljudi s naših prostora.
Mnogi mladi Hrvati u Njemačkoj vole i ovu narodnu glazbu „međunarodnu glazbu“ kad govorim o folk glazbi. Kako Vi gledate na to i Vi zasvirate narodne?
Pa tako je. Ja zaista imam široku ponudu što se tiče izbora same glazbe. Ja sviram sve ono što je u nekim normalnim granicama ono što se može izvesti da zvuči dobro a to su recimo pjesme koje su među ljudima ipak prepoznate s jednim pedigreom. To su što ja volim reći Haris Džinović, Halid Bešlić, Šaban Šaulić i tako te pjesme. Sada ove modernije gdje trebate stvarno i da imate i DJ-a u ekipi, ja samo kažem hvala, ne radim to i to je to.
Izašao je prvi spot pjesma „Dida“. Kakav je sljedeći plan, što pripremate, rekli ste da će u nekom kontinuitetu ti spotovi izlaziti a naglasili ste i izdavačkom kuću za koju radite to je Hit Records?
Tako je. Ja sam potpisao ugovor sa hrvatskom izdavačkom kućom Hit Records. Mogu reći što se tiče same pjesme „Dida“ da je ostvarla iznimno dobar uspjeh, iznimno dobar uspjeh. Druga pjesma je također ona koja vrijednuje ove obiteljske vrijednosti to je Ivandan i gdje se spominje moja Župa.
Naša crkva svetog Ivana Krstitelja sigurno će biti u samom kadru sljedećeg spota i eto želim nastaviti tim putem da jednostavno svim ljudima vratima ono što se kaže dašak njihovog doma u njihova srca.
Možemo li komentirati i Thompsona. Održao jedan veličanstveni koncert u Zagrebu gdje je okupio rekordan broj posjetitelja?
Mislim to to je stvarno jedan fenomen. Naš Marko Perković je stvarno dika i ponos našeg naroda, pa mi često kažu pošto sam ja Mirko Perković imamo Marka, evo sad imamo i Mirka. Nekad je to dvosjekli mač.
Da bi se usporađivali sa Thompsonom, kažem da za to dosita morate biti na jednom velikom, velikom nivou. Mogu samo reći Marku kapa do poda i svaka mu čast za ono što je napravio jer mislim da to nikad, nikad više nitko neće ponoviti.
Čast mi je da sam Perković.
Mirko Perković Poky, je li teško biti pjevač?
Pa moram priznat da ja doista nisam imao neke teške situacije kroz svoju karijeru. Vjerojatno kako se čovjek postavi tako će mu i biti jer mogu reći da da ima dosta toliko divnih ljudi da onaj broj recimo tih malo ajmo reći onako pod navodnike loših koji znaju biti malo naporni ništa strašno. Zbog tih divnih ljudi mislim da se isplati biti pjevač i da ću to raditi na najbolji način.
Na mnogim privatnim glazbenim druženjima mnogim ljudima uveličavate krštenja, pričesti, vjenčanja i drugo, zasigurno ostaju jedne i emotivne uspomene ne samo one profesionalne?
E, to je pravo pitanje, prava konstatacija. Nema ništa ljepšeg nego kada završite posao ujutro ili ne bitno na večer kad vam čovjek kaže, svaka vam čast ako Bog da vidimo se opet na sljedećoj našoj fešti. To je za mene najveći uspjeh. Težimo tome da budemo samo bolji i onoga trenutka kad ja osjetim da ja ne mogu dat 100% sebe tada ću vjerojatno prestati raditi taj posao. Dok god sam ja u snazi, osjećam da je to to, jer ja zaista imam taj osjećaj da znam kad je nešto 100% dobro a kad nešto neštima. Znači onog trenutka kad ja osjetim da ne mogu dati 100% sebe kao u sportu, kao u bilo kojem drugom poslu, treba reći to je to i hvala.
Kroz vaš glazbeni život odkad vas poznam vidim da ste jako vezani za rodno Livno?
Jesam, jako sam vezan za rodno Livno a prije svega živio sam dole do 2009. godine. Stekao sam sve što sam u životu napravio zahvaljujući svom rodnom gradu i svojim ljudima. Hvala!
Želim se zahvaliti i na ovaj način s pjesmom, s mojim albumom. Odsvirao sam u Livnu lažno je reći „milijun“ svadbi. Tako da svi tu ljudi koji me poznaju, oni mi daju vjetar u leđa i zaista radi njih sam i ovaj novi albu uradio.
Kažu da je najteže uspjeti u svome mjestu u svome gradu, ali evo Vi kažete da vam je to bila uspješna odskočna daska?
Znate kako kažu, ako uspješ u svom gradu, uspjeti ćeš svugdje. Ali vjerojatno je da se čovjek tako rodi i postavi, odnosno ima tu neku karizmu koju ljudi prepoznaju jer tolike godine radite u svom gradu mislim da vjerojatno to nešto znači.
Kada spominjemo Livno koliko je Livnjaka vani? Vidite ih u svakom gradu, državama i kontinentima?
Mislim da ih ima oko 30 tisuća, isljenih Livnjaka. Znači koliko god ljudi ima u Livnu u Livanjskoj općini toliko ima i iseljenih. Bio sam iznenađen kad sam došao u Kanadu kad su mi rekli koliko ima Livnjaka tamo, mislim da ima oko 200 obitelji mislim da je tu negdje bio otprilike taj podatak. Tako da je to iznimno jedan veliki, veliki broj pogotovo u ovom zadnjem valu od 2013. godine, kad je Hrvatska ušla u EU, pa su ljudi nešto pohrlili da idu vanka. Ja se nadam se da im je dobro i da će uspjeti u svom naumu.
Kad bi imali još jedan glazbeni početak bi li dodali neki instrument ili malo stil promijenili?
Ne znam, jer ono što čovjek osjeća to treba i raditi. Ja kažem, ako si stvoren da sviraš harmoniku i da zabavljaš ljude na taj način onda radi to. Naučiti može svirati, nije sporno ni bubnjeve, ni violinu ali ako već nešto imaš što kažu kod nas u narodu, ako imaš žicu za to, onda drži se toga. Tako da ne bi sada iz ove kože razmišljajući ništa mijenjao. Ovo mi je sasvim dovoljno.
Spomenuli smo malog sina Mateja ima li on interesa za glazbu?
Pa on ima jako dobar sluh, na mamu ja volim reći. Moja supruga ima stvarno, stvarno dobar sluh ali Matej je još mlad on bi volio svirati harmoniku pa drugi dan hoće bubnjeve, pa treći dan kaže tata ja bi igrao košarku. Dobro kažem sine ti radi šta misliš da je tebi najbolje, ja ti neću ništa nametati, želim samo da nam bude živ i zdrav i neka on izabere svoj put.
Ja i supruga će mo ga podržavati u onome što želi raditi.
Mirko kad govorimo o obitelji evo mnogi se Hrvati vraćaju došlo je neko vrijeme i povratka u Hrvatsku i u drugu državu Hrvata Bosnu i Hercegovinu.
Razmišljate li ti da jednoga dana isto svoga sina dovedete u rodni kraj?
Pa s obzirom da ja recimo puno vremena provodim u Livnu kroz godinu, evo sada hvala Bogu smo počeli jednu svoju privatnu kuću raditi tako da mislim da kroz neko naredno razdoblje u našem životu, da će se to ostvariti da se vratimo za stalno u naše Livnu.
Evo mogu reći da ozbiljno razmišljamo.
A kako gledate na aktualne prilike kad susrećete druge Hrvate. Nije Njemačka više obećana zemlja?
Pa to bi možda mogli bolje ovi stariji malo reći koji su duže vremena od mene tu ali evo mogu ja reći na osnovu našeg posla kojeg mi radimo što se tiče same glazbe, mnogo je drugačije nego prije korone. Mislim da je korona stvarno zaista odradila nešto što nisam očekivao, da će baš toliko utjecati na ovaj naš posao. Ima posla ali onako kako je prije bilo nije ni blizu.
Mirko uvijek je teško izdvojiti najljepše, najdreže, najviše ali koja je vaša najdražaja pjesma?
Najdraža pjesma ne znam. Zavisi od situacije od momenta. Evo mogu reći da ja volim sve slušat kod mene nema ono nešto strikno da kažem. Zavisi od raspoloženja. Dosita evo širokog sam ukusa, tako da sve što je dobro ja volim čuti. Tako da nemam problema s tim može biti zabavna i naradna. Nekad navijem, recimo sebi upalim na radiju pogotovo noću kad vozim, slučajno naletim na nekakav klasik radio neka klasična glazba, onda se vozim sat dva vremena i uopće nisam primijetio da je svirala ta glazba. Koliko je to neka terapija za mozak tako da nije ništa isključeno da mogu slušati. Sve mogu slušati.
Vaša omiljena autorska pjesma?
To je moja pjesma koju sam ja napisao Ivana. Supruga mi se zove Ivana. Tako da bi nju izdvojio, da mi je najdraža od svih pjesama.
