2000. - 2024.
Najstariji mjesečnik u Njemačkoj
24 godine s Vama!

2000. - 2024.

Najstariji mjesečnik u Njemačkoj
24 godine s Vama!

(VIDEO-FOTO) Razgovor: Tamara i Jozo Ujdur – Hrvati s Novog Zeleanda, Hrvati s kraja svijeta.

Datum:

(VIDEO-FOTO) Razgovor: Tamara i Jozo Ujdur –  Hrvati s Novog Zeleanda, Hrvati s kraja svijeta.
Brojni Hrvati ostvarili su svoj životni san u zemlji „na kraju svijeta“ u Novom Zelandu, gdje su Hrvati vecinom novozelandski državljani, te imaju ista prava i obveze kao i ostali Novozelandani.
Mi smo rodeni u gradu Auckland na Novom Zelandu. Ja sam se rodila 1974.  a moj suprug Jozo 1971. godine. Živimo u Novom Zelandu ali cesto dodemo u Europu, govori nam Tamara Ujdur koja je sa suprugom Jozom (Joe) vlasnica tvrtke Westopac Mussels Distributors LTD. Englezi me zovu Joe. Govori nam Jozo Ujdur. U Hrvatsku dolazimo svake druge godine s djecom. Prvi put smo s djecom došli u Hrvatsku prije 15 godina. Sljedece godine doci ce ponovo s nama naša djeca. Imamo troje djece od 20,18 i 16 godina. Super govore hrvatski i bolje govore hrvatski jezik od nas.

Moj otac je došao 1956. iz Hrvatske na Novi Zeland, govori nam Tamara. Imao je na Novm Zelandu rodaka. Mama je iz Vignja na Pelješcu. Roditelji su se oženili 1969.  i onda je i mama došla na Novi Zeland.
VIDEO Razgovor: Tamara i Jozo Ujdur –  Hrvati s Novog Zeleanda, Hrvati s kraja svijeta.

Mi imamo tvornicu mušula (školjki). Tamarin otac je osnovao tvrtku prije 40 godina i to radimo do danas. Imamo oko 70 radnika. U upravi tvrtke ima nas petero. Tu su moj otac, dva brata,Jozo i ja, govori nam Tamara Ujdur o strukturi tvrtke. U tvronici radi 45 ljudi, jedan dio na brodovima i to je ta brojka od oko 70 ljudi .

Posao nije težak. Imamo dosta farmi, puno vodnog prostora. Nije težak posao ali su svaki dan obveze.
Može li se o slicnoj tvrtki razmišljati u Hrvatskoj Jozo Ujdur nam je naglasio kako je u Hrvatskoj voda u Jadranskom moru previše cista i pita kontra pitanjem, što bi školjke jele, jer ove školjke vole više “šporku” vodu, pa budu deblje.

Hrvatske školjke razlikuju se od hrvatskih školjki. Kod nas su zelene i uzgajaju se samo na Novom Zelandu. U Hrvatskoj su plave školjke. Naše proizvode distribuiramo po cijelom svijetu.
U Hrvatsku nažalost ne, u Hrvatskoj obožavaju plave, kaže nam Tamara.

Jozo pojašnjava da je razlika izmedu školjki u tome da su hrvatske plave i manje a novozelandske su puno vece i deblje i više mesa je u njima. No, ukus je sličan.

Tamara i Jozo prva su generacija Hrvata rodenih na Novom Zelandu. Na upit što je vuce prema Hrvatskoj, Živogošcu i Pelješcu, naglašava da je to velika obitelj. Mi to volimo i nama je to super.
Mi volimo domovinu i zbog djece. Djeca vole Hrvatsku i može bit da dodu i studirati u Hrvatsku.

U tvornici nemamo radnika Hrvata, osim nas koji vodimo tvrtku, kaže nam Tamara, te naglašava kako je glede društvenog i kulturnog života, kada su u pitanju Hrvati u Aucklandu, dosta organizirano u hrvatskim klubovima. U Novom Zelandu ima oko 100.000 Hrvata ili novozelandana hrvatskih korijena. Sve se je izmiješalo.

Otac od Tamare (Davor Antunovic) danas ima 80 godina i jedan je od Hrvata koji je uspio na Novom Zelandu. Tvrtku danas vode Tamara i Jozo i Tamarina braca. Na Novom Zelandu ima dosta uspješnih Hrvata, govore nam Tamara i Jozo. Ima dosta Hravta koji imaju vrhunske vinarije i tvornice ribe. Jozo kaže da su ipak hrvatska vina za njega dosta kvalitetnija.
Jedna uspješna generacija Hrvata je ona koja je došla 60.-tih godina prošlog stoljeca na Novi Zeland. Oni su dobro uspjeli s vinarijama i vinima.  
Tamarin otac Davor Antunovic (80) na Novi Zeland došao s 16 godina. Tamara kaže da je 1956. doputovao na Novi Zeland s brodom. Boravio je par godina, radio je više  poslova, te se potom vratio u Hrvatsku. Tamo se upoznao s mojom majkom. Pomogao joj je nositi hladnjak, tako je upoznao moju majku, kaže kroz osmijeh Tamara. Potom su se vratili 1968. u Sydney te potom u Novi Zeland.
Radio je u našoj ribarnici te se poslije dvadesetak godina odlucio na posao sa školjkama.

Zatvorili smo ribarnicu i krenuli u posao s školjkama.
Imamo veliku farmu i previše školjki i razmišljamo o proširenju proizvodnih pogona. Tvornica je vec sada mala za naše potrebe, kaže Tamara.

Mi smo uzeli velike morske površine u zakup od opcine na 30 godina. Uzgoj jedne školjke traje od  2- 2 ½ godine. Proces je povezan s cistocom vode, ako je puno cista voda proces traje malo duže vremena.

Tvrtka Westpac ima dosta konkurencije, kaže nam Jozo. Ima i naših Hrvata na Novom Zelandu koja se bavi istim poslom. Jozini roditelji dolaze iz Vrgorca. Kaže da su popravili „gore“ staru kucu od bake i dide. Idemo uvijek „gore“ isto. Idemo „gore“ spavamo a po danu smo na moru u Živogošcu.  Djeca vole selo.

Mi se družimo dosta s Hrvatima u Aucklandu na Novom Zelandu. Imamo tamo „Hrvatski klub“  i imamo „Dalmatinski klub“. Mi smo prijatelji i clanovi obadva kluba. Kakva je razlika izmedu ova dva kluba Jozo i Tamara kažu da je sve to naš narod.

Od Novog Zelanda do Njemacke letili smo s zrakoplovom 26 sati. Daljina nije prepreka ako se želi nešto vidjeti, kaže nam Tamara. Pripremamo se i na odlazak u Australiju po povratku na Novi Zeland. Vodimo djecu na Australian Open 2020. Nije daleko.Tri sata. S našeg otoka možemo samo s zrakoplovom.

Glede obicaja roditelja i hrane i prehrane Tamara i Jozo kažu da je u Novom Zelandu raznolika gastronomska prehrana i da su svi narodi sa sobom nosili svoje obicaje.
Naši prijatelji na Novom Zelandu upoznali su Hrvatsku zahvaljujuci nama. Svakim našom dolaskom u Hrvatsku, svaku drugu godinu povedemo nekoga od naših prijatelja s Novog Zelanda. Imamo dosta prijatelja, kaže Jozo. Vole Hrvatsku i vracaju se sami ponovno u Hrvatsku.

Jozo i Tamara Vec nekoliko godina posjecuju Hrvatsku noc u Frankfurtu. Kažu da su u prvi kontakt došli s Karlom Martinovicem koga su upoznali na Novom Zelandu kada je dolazio s grupom Hari Mata Hari.

Upoznali smo ga prije cetiri godine i on nas je pozvao da dodemo u Frankfurt na Hrvatsku noc. Kada vidimo raspored pjevaca, svake godine nas neki drugi pjevac privuce. Prošle godine naš favorit je bio Željko Bebek, kazao nam je Jozo Ujdur. Prije toga naš favorit je bila Crvena Jabuka.

Ove godine nadam se da ce s nama doci naša djeca po prvi put na ovaj velik glazbeni spektakl u Frankfurtu.

Život je kratak, nikad ne znaš šta ce se dogoditi, onda trebaš iskorsititi kad možeš. Stekli smo veliki broj prijatelja i novih poznanstava, što nebi nikad bilo da nismo dolazili u Frankfurt. Za tjedan dana nece propasti naša tvrtka, kazali su nam za kraj Tamara i Jozo Ujdur, Hrvati s Novog Zelanda, Hrvati s „kraja svijeta“.
FOTO Razgovor: Tamara i Jozo Ujdur –  Hrvati s Novog Zeleanda, Hrvati s kraja svijeta.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti Berlinski magazin i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

Podijelite vijest:

spot_img

Najčitanije

Povezane vijesti
Povezano

Najava: Hrvatski pijanist Maksim Mrvica 30.04.2024. nastupa u berlinskom kazalištu Admiralspalast.

Hrvatski pijanist Maksim Mrvica 30.04.2024. nastupa u berlinskom kazalištu...

U Bruxellesu raste otpor još jednom mandatu Ursule von der Leyen kao predsjednice Europske komisije

U Bruxellesu raste otpor još jednom mandatu Ursule von...

U Njemačkoj je, od 2343 važeća listića, HDZ-u otišlo 1119 glasova (47,75 posto)

U Njemačkoj je, od 2343 važeća listića, HDZ-u otišlo...

Njemačka: Velika racija protiv krijumčara ljudi u osam njmačkih saveznih država – uključujući i Berlin

Njemačka: Velika racija protiv krijumčara ljudi u osam njmačkih...