100 godina župe Prisoje
Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije u Prisoju, koju aktualno vodi svećenik župnik Antonio Krešić, obilježila je stotu obljetnicu svojega osnutka.
Svetu Misu povodom 100 obljetnice, u svojemu rodnome mjestu, predslavio je nadbiskup zagrebački mons. Dražen Kutleša.
Za ovaj veliki jubilej Župa je pripremila sadržajan vjerski i kulturni program. Uz mise trodnevnice, na programu je bila i promocija monografije “Stoljeće župe Prisoje”, te dokumentarni film: “Vremeplov kulturne baštine i tradicije Buškoblatskog kraja”, te koncert klape “sv. Juraj” hrvatske ratne mornarice.
U Subotu 10. kolovoza 2024. u 18:30 sati održana je molitva krunice, te u 19 sati Sveta Misa koju je predslavio mjesni biskup Petar Palić.Pjevao je zbor djece i mladih Ancora.
Poslije Mise održano je predstavnjanje monografije “Stoljeće župe Prisoje”. Predstavljači su bili biskup Petar Palić i fra Robert Jolić.
Biskup Petar Palić u Prisoju uoči proslave 100 godina župe
Župa Prisoje obilježava 11. Kolovoza 100 godina postojanja. Ususret tom danu svetu misu predslavio je biskup Petar Palić, dok je svojim pjevanjem misno slavlje upotpunio zbor djece i mladih Ancora. U koncelebraciji je sudjelovao veliki broj svećenika te nadbiskup zagrebački Dražen Kutleša koji će predslaviti sutrašnju svetu misu u 11.00 sati.
Biskup Palić se na početku svoje propovijedi dotaknuo života i mučeništva današnjeg sveca čiji blagdan danas obilježavano, sv. Lovre:
VIDEO: 100.godina župe Prisoje – Sveta Misa koju je predslavio mjesni biskup Petar Palić
“Mučenici su svjedoci vjere, prva misao koja koja mi dolazi kada pomislim na njegov život ili život bilo kojeg drugog mučenika jest da mržnja razara. Posebno to osjećamo dok svjedočimo strahotama svih ratova koji se vode na svijetu.
I kao što nam životi mučenika svjedoče da mržnja razara, jednako tako nas uče da se mržnja može pobijediti – i to jedino i isključivo ljubavlju”, istaknuo je biskup Petar Palić te nadodao kako ni Isusov život nije sačinjen samo od pobjede i slave nego zu kroz patnju i smrt.
Foto: Prisoje_100 godina župe – Sveta Misa koju je predslavio mjesni biskup Petar Palić
Govorio je kako često trebamo odustati od sebe, svojih nauma, svojih ciljeva i planova kako bismo slijedili one Božje te nas je pozvao da se zapitamo jesmo li u svakodnevnom životu spremni odreći se sebe i slijediti Boga.
Predstavljena monografija “Stoljeće župe Prisoje” urednika fra Roberta Jolića
Poslije večerašnje svete mise u Prisoju održano je predstavljanje monografije “Stoljeće župe Prisoje”. Nazočio je veliki broj Prisojana, a govorili su biskup Petar Palić i urednik monografije fra Robert Jolić.
VIDEO:Predstavljena monografija “Stoljeće župe Prisoje” urednika fra Roberta Jolića
Biskup Petar Palić ukratko je obrazložio što svako poglavlje monografije sadržava, a samu je monografiju usporedio s mozaikom koji nam pomaže rasvijetliti i shvatiti prošlost jedne vjerničke zajednice.
“Monografija jest lijepi mozaik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Prisoju u kojoj su istražene činjenice vezane za povijest župe. Urednik fra Robert Jolić istaknuo je problematiku točnog datiranja ove župe, odlučuje se za 1924. Godinu jer je tada župa Prisoje osamostaljena te je prekinula vezu s majkom župom Grabovicom.
FOTO:Predstavljena monografija “Stoljeće župe Prisoje” urednika fra Roberta Jolića
Zahvalno se sjećamo svih onih koji su nam prethodili na putu vjere. Stara latinska izreka kaže da riječi lete, a slova ostaju.
Molimo blagoslov za sve župljane župe Prisoje koji žive ovdje i u inozemstvu, za sve one koji će uzeti u ruke ovu monografiju i obogaćivati se njezinim sadržajem”, zaključio je biskup Petar Palić.
Urednik fra Rober Jolić rekao je tijekom Promocija monografije o župi Prisoje da je Župa Prisoje osnovana je prije sto godina, odcijepivši se od župe-matice Grabovice, makar je grabovički župnik fra Klemo Doko već krajem 1922. Preselio iz Grabovice u Prisoje, u novu župnu kuću.
Odatle je služio obje župe sve dok u svibnju 1924. Grabovica nije dobila vlastitoga župnika. Otada je župa Prisoje postala potpuno odvojena od Grabovice i samostalna. Ova se stota obljetnica mogla doduše slaviti prošle godine, jer je župnik fra Klemo već 1923. Počeo koristiti vlastiti pečat župe Prisoje, štoviše već 2022. Jer se krajem 1922. Preselio iz Grabovice u novu župnu kuću u Prisoju – makar i ona još nije bila u potpunosti dovršena.
Ove poteškoće oko stvarnoga početka župe Prisoje dugujemo nedosljednosti ondašnjega biskupa Alojzija Mišića, koji je još u rujnu 1923. Najozbiljnije opomenuo župnika fra Klemu da je on još uvijek župnik župe Grabovice, samo nastanjen u Prisoju, da bi u svibnju 1924. Radikalno opovrgnuo samoga sebe, pišući fra Klemi da župa Prisoje postoji zapravo već od kraja studenoga 1922., kad se on se preselio iz Grabovice u Prisoje. O toj sam dilemi, dapače trilemi – postoji li župa Prisoje od 1922., 1923. Ili pak 1924. Pisao opširno i detaljno u uvodnome poglavlju monografije.
Monografija je rađena u najvećoj mjeri na temelju arhivske građe iz arhivā Hercegovačke franjevačke provincije, Biskupskog ordinarijata Mostar i Župnog ureda Prisoje, kao i Grabovica. Sastoji se od pet poglavlja: Opća društvena i crkvena povijest Prisoja, Povijest župe Prisoje, Život i smrt (o demografskim kretanjima te plemenima i rodovima u župi), Ljudi i događaji te konačno Školstvo u Prisoju.
Župa je dala brojna duhovna zvanja, među kojima su i dvojica živućih biskupa: mons. Dražen Kutleša, zagrebački nadbiskup, i mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup Đakovačko-osječke nadbiskupije, a iz župe je i fra Milan Krišto, provincijal zagrebačkih franjevaca.
Već samo ovo kratko nabrajanje pokazuje nam tešku sudbinu župe, kao uostalom i čitavoga buškoblatskog kraja a to je tragično odseljavanje koje je pospješio potop“, to jest pretvaranje blata u veliko Buško jezero početkom 70-zu godina 20. Stoljeća, ali i općenito teško stanje u kojem su živjeli
Hrvati katolici u Bušku blatu, Duvnu, Livnu i općenito Bosni i Hercegovini po svršetku Drugoga svjetskog rata proglašeni narodnim neprijateljima, bez ikakve perspektive u rodnom kraju, bili su prisiljeni na odseljavanje po čitavome svijetu, tako da u župi Prisoje danas boravi tek kojih 400 župljana, sto se desetostruko manje nego zu je po čitavome svijetu.
Stoga je moja želja da zu ova knjiga podsjeti na rodni kraj, kao dakako i njihove potomke i bude neke vrste spona s rodnim krajem, sad i u sljedećim desetljećima.
Ja ovdje nemam namjeru pričati detaljno o sadržaju monografije, nego vas samo pozvati da knjigu nabavite i proučavate. Namjesto toga želim samo zahvaliti brojnim suradnicima koji su mi pomogli na izradi i dovršenju monografije; ponajprije don Iliji Drmiću na samoj ideji o proslavi 100. Obljetnice župe, kao ; na lekturi knjige; potom župniku don Ivanu Bebeku, koji je svesrdno prihvatio ideju i u svemu mi bio desna ruka, makar u nezavidnu zdravstvenom stanju – što ga je na koncu i odvojilo od ove župe; velika zahvala zu Jerki Kutleši koji se brinuo za prikupljanje podataka i osobito fotografija i bio mi doista u svemu desna ruka; gosp. Josipu Ivančiću na sjajnoj obradi rodoslovlja, i ne samo s područja župe Prisoje, nego čitavoga duvanjskog područja, pa i sire (mogu se u digitalnom obliku pronaći na mrežnoj stranici župe Prisoje); načelniku Općine Tomislavgrad gosp. Ivanu Buntiću koji je spremno priskočio u pomoć te financirao tisak knjige; kao brojnim župljanima i odseljenicima koji su dostavili podatke i osobito fotografije.
U početku sam se bio prestrašio da neću imati dovoljno starih fotografija, ali je kasnije pristiglo toliko da sam morao raditi najuži mogući izbor. Žao mi je da su neke stare fotografije, s izvrsnim motivima, bile loše presnimljene pa nažalost nisu mogle biti uvrštene u prijelom knjige. Zahvaljujem takoder vodičima koji su mi pokazali sve važne lokalitete u župi, osobito arheološke.
I ovom prigodom ponavljam molbu da se vi župljani, i domaći i odseljeni, potrudite oko uređenja lokaliteta, osobito nekropola stećaka, koji su nerijetko zarasli i ne može zu se niti naći niti pristupiti; a najljepši stećak, remek-djelo umijeća klesanja, iz 15. Stoljeća, u Podprivali (Lokalitet Steljci) se prevrnuo na bok, pa bi ga svakako valjalo ispraviti i urediti.
Draga braćo i sestre, župljani župe Prisoje, čestitam vam stotu obljetnicu vaše župe i želim vam ugodno čitanje monografije župe te pogotovo da nikada ne zaboravite svoj rodni kraj i župu svojih predaka – Prisoje te da se uvijek rado navraćate ovdje, na obale lijepoga Buškog jezera, kazao je na kraju promocije fra Robert Jolić.
U Nedjelju, 11. Kolovoza 2024 održana je centralna proslava 100. Godina župe Prisoje.
Na početku svečanog misnog slavlja prigodnim riječima nazočne je pozdravio župnik Antonio Krešić.
Poštovani župljani Prisoja, kao i svi vi koji ste porijeklom iz ovog mjesta, a ovih ste dana došli na svoja ognjišta da svi zajedno proslavimo veliki i važan jubilej 100 godina postojanja župe koja je posvećena u čast Blažene Djevice Marije na Nebo Uznesene-Velike Gospe, sve vas lijepo pozdravljam i izražavam srdačnu dobrodošlicu.
Pozdravljam domaćeg biskupa, naše mostarsko-duvanjske biskupije Petra Palića.
Ivana Ćurića, pomoćnog đakovačko-osječkog biskupa.
Video-Sveto misno slavlje povodom 100 godina župe Prisoje
Zatim zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutlešu koji je odrastao u Prisoju i imamo čast da danas predvodi ovo misno slavlje.
S nama je i fra Mile Krišto, provincijal Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, zatim duvanjski dekan don Ilija Drmić koje također lijepo pozdravljam.
Dobrodošlicu i pozdrav upućujem i svim ostalim svećenicima, redovnicama i redovnicima kao i svim vjernicima koji su pristigli i nazočni na ovoj svečanoj misi.
Pozdravio bih i sve prisutne političare.Posebno načelnika općine Tomislavgrad Ivana Buntića,premijera Herceg -Bosanske županije Ivana Vukadina, zatim ministra vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, dr. Gordana Grlića Radmana koji je također naše gore list, iz Prisoja.
Zahvaljujem se nazočnim predstavnicima medija, Laudato TV i Pro TV Tomislavgrad, te Radio televiziji Herceg Bosna, koji su podržali naš veliki jubilej, te omogućili vama pored malih ekrana da u uživo možete sudjelovati u obilježavanju 100. Obljetnice postojanja župe.
Danas smo okupljeni na ovoj svetoj Euharistiji i srce nam je prepuno zahvalnosti Trojedinom Bogu. Ovaj dan će biti neizbrisivo upisan u naša srca i uklesan u našu hrvatsku povijest.
Slavimo stoljeće zapisane vjerničke povijesti, ali je svima poznato da je ovaj kraj od davnina predan Bogu. Vrijedno je spomenuti neke bitne činjenice o župi.
Prije su ljudi odlazili na sv. Misu u župu Grabovica. Još 1884. G tadašnji župnik fra Franjo Dobretić je tražio da se u Prisoju sagradi crkva.
Fra Klemo Doko je bio prvi župnik koji je doselio u tadašnji župni dvor kojeg su 1920.g. samoinicijativno sagradili župljani. Župna je crkva sagrađena od lijepog klesanog kamena i dovršena neposredno pred početak Drugoga svjetskog rata 1938. Godine, a djelomično obnovljena 1967.
Temeljito je obnovljena i preuređena od 1991. Do 1997., kada je ukrašena vitražima akademskog slikara Ivice Šiške. Obnovu je uspješno vodio župnik don Mihovil zu veliku potporu svojih župljana, te je okončao radove u Crkvi svečanom „posvetom“ 31. Prosinca 2000., jubilarne godine, koju je predvodio biskup Ratko Perić.
Odricanja i darovi skladnih župljana u teškim vremenima su nama sada na diku i ponos jer crkva stoji već stoljeće kao najraskošniji cvijet ispod Tušnice.
Kad sam se već dotakao crtica iz povijesti ovog kraja, važno je reći da je župa Prisoje dala
32 zvanja, od toga mnogo redovnica, svećenika, jednog biskupa i nadbiskupa.
Zahvalit ćemo se svemogućem Bogu i na svim dosadašnjim župnicima, kapelanima i redovnicama koji su djelovali u župi. Pokojne neka Bog nagradi vječnom slavom, a žive blagoslovi.
Drago mi je što sam dio jubileja. Iako sam kratko na župi, Primijetio sam da nadaleko nema ljudi kao ovdje, koji su uvijek i to u svakom trenutku spremni pomoći i „biti pri ruci“.
Tako su i unazad nekoliko mjeseci župljani marljivo pripremali sve kako bismo današnji dan proslavili u svečanom okruženju.
Starosjedioci su, kao i oni koji su se silom prilika raselili u razne krajeve svijeta, poklonili svoje vrijeme i sudjelovali u radnim akcijama i novčanim donacijama.
Možda i ne bi bilo toliko raseljenih župljana da ljudska ruka prije 50 godina nije pretvorila plodno Buško polje u akumulacijsko jezero.
No, Božja ruka je snažnija i budimo Mu zahvalni što smo danas okupljeni u ovako velikom broju.
Zahvalio bih se župljanima, na čelu s organizacijskim odborom, kao i ministrantima, čitačima i pjevačima koji su dali sve od sebe i svakodnevno ulagali trud, znoj i vrijeme kako bi ovaj svečani dan prošao u najboljem svjetlu.
Zahvalu upućujem i svima koji su na bilo koji način pomogli, bilo materijalno ili duhovno, svim donatorima, svim razinama vlasti, kao i svećenicima i biskupima.
Zahvaljujući i Bogu za ovaj radosni dan, zamolio bih zagrebačkog nadbiskupa, prvog svećenika u crkvi kod Hrvata, da započne sa svetom svečanom misom!
Svetu Misu predslavio je nadbiskup zagrebački Dražen Kutleša.
Danas je održano svečano euharistijsko slavlje u povodu proslave sto godina župe Prisoje. Svetu misu predslavio je zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša koji je rodom upravo iz Prisoja.
Razgovor don Antonio Krešić – 100 godina župe Prisoje
Propovijedao je mons. Ivan Ćurić pomoćni biskup đakovačko-osječki, također sin ovoga kraja. U koncelebriranome misnom slavlju sudjelovali su: mons. Petar Palić – biskup mostarsko-duvanjski, fra Milan Krišto – provincijal Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, duvanjski dekan don Ilija Drmić, duvanjski gvardijan fra Bože Milić te među ostalima otac Jakov Kuharić, a na samom početku sve nazočne je pozdravio upravitelj župe don Antonio Krešić. Nazočili su i brojni drugi svećenici, redovnici i redovnice te veliki broj vjernika.
Biskup mostarsko-duvanjski Petar Palić pozdravio je sve nazočne te rekao kako danas na ovom euharistijom slavlju Bogu zahvaljujemo za sve darove koje nam daje, a posebno za sve darove koje daje župi Prisoje.
“Svjedoci smo da se danas pojam Crkva upotrebljava u širokom smislu, u toj raspravi malo je onoga što Crkva stvarno jest. Crkva je zajednica krštenih čiji je temeljni zakon ljubav prema Bogu i prema bližnjemu. Naša je molitva i želja za sadašnjost i budućnost ove župe da navješta dobroga Boga koji se utjelovio u Isusu Kristu i da iz dana u dan raste u zajedništvu”, naglasio je.
Mons. Dražen Kutleša rekao je kako su visoke obljetnice dobra prilika da podvučemo crtu da vidimo što je bilo, gdje smo sada i što bi trebalo učiniti u budućnosti.
“Prije svega, zahvalit ćemo Bogu i pomoliti se za branitelje koji su živote dali za našu domovinu, zahvalit ćemo i moliti se Bogu za sve one župnike koji su djelovali u ovoj župi. Dok zahvaljujemo Bogu za sve darove, molimo ga za budućnost ove župe, za budućnost mladih i svih koji će doći nakon nas”, istaknuo je mons. Dražen Kutleša
Sve pripada Gospodinu
Propovjed Ivan Ćurić pomoćni đakovačko osječki biskup 100 godina župe Prisoje
Svoju propovijed mons. Ivan Ćurić započeo je riječima: Sve pripada Gospodinu.
“Prepoznajem duhovnu snagu našeg današnjeg susreta, stote obljetnice župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Prisoju. Kada pogledamo u prošlost ne zaboravljamo patnje i stradanja, odlaske u svijet i raseljavanja, osobne muke, svoje padove i svoju grešnost. Jubilejski spomen uvijek poziva na konkretne korake u sadašnjosti: Sve vratiti u ono izvorno stanje ljubavi i blagoslova. Sve pripada Bogu. To je temeljni duhovni naboj jubileja koji u sebi nosi obnovu zahvalnosti i pouzdanja u Boga, ali i poziv na obraćenje i djela ljubavi prema Bogu, a to znači i konkretno prema čovjeku”, naglasio je u svojoj propovijedi mons. Ivan Ćurić te dodao kako nekada ljudsko srce može ostati zatvoreno unatoč svim znakovima i Božjim djelovanjima.
“Naš Bog se utjelovio, postao nam je bratom, pokazao nam je kako mi trebamo svoj život živjeti i otkrivati kako je Bog nazočan, kako je blizu. Danas želimo istinski osnažiti put svoje vjere, ispuniti se dubokim osjećajem zahvalnosti za stoljetni put ove župe. Zahvaljujemo najprije Majci, koja puna radosti i utjehe prepoznaje da je sve Božji dar, da sve Bogu pripada”, rekao je mons. Ćurić te naglasio koliko je svećeničkih zvanja, redovnika i redovnica poteklo iz ove župe.
Razgovor Gordan Grlić Radman 100 godina župe Prisoje
“Današnjim se spomenom ne želimo samo vraćati u prošlost nego ojačati naše korake u suvremenom svijetu, odazivajući se Isusovom pozivu, neka nam današnji jubilej bude poziv na otkrivanje vlastitog identiteta”, dodao je.
Ivan Vukadin premijera Herceg Bosanske županije 100 godina župe Prisoje
Ivan Buntić gradonačelnik Tomislavgrada – 100 godina župe Prisoje
Na misnom slavlju pjevao je zbor Regina Coeli, a poslije svete mise upriličen je ručak i druženje pored škole. U idućim danima uslijedit će trodnevnica Velikoj Gospi te u četvrtak 15. kolovoza u 11.00 sati središnja proslava svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije.
DON ANTONIO KREŠIĆ – ŽUPNIK ŽUPE UZNESENJA BDM PRISOJE
Svećenik Trebinjsko – mrkanske biskupije. Rođen u Dubrovniku, 6. Studenoga 1993. od oca Nikole i majke Marice, r. Obad iz župe Bezgrešnog začeća BDM – Hrasno. Nakon završene osnovne škole u Hutovu upisao je Opću gimnaziju u Čapljini (2008. – 2012.). Po završetku srednje škole upisuje Pravni fakultet u Mostaru. Nakon završene druge godine studija odlučuje se na svećenički poziv te 2014. godine odlazi u Zagreb na Filozofsko – teološki institut Družbe Isusove na Jordanovcu.
Diplomirao je u lipnju 2019. godine. U rujnu iste godine biskup Ratko ga šalje na pastoralno – teološku godinu prakse u župu sv. Franje Asiškog u Čapljinu gdje obavlja i svoj đakonski praktikum. Za đakona je zaređen 30. studenoga 2019. u crkvi Duha Svetoga u Bobanovu naselju, župa Prenj, a za svećenika na Petrovdan, 29. lipnja 2020. po rukama biskupa Ratka Perića. Svoju Mladu Misu proslavlja 5. srpnja 2020. u župi Hrasno. Dekretom biskupa Ratka od rujna 2020. godine imenovan je župnim vikarom župa sv. Marka – Cim i sv. Luke – Ilići.
Od kolovoza 2021. do kolovoza 2022. godine obnašao je službu župnog vikara u župi sv. Ivana ap. i ev. u Mostaru. Od kolovoza 2022. godine imenovan je župnim vikarom župe sv. Mateja ap. i ev. Mostar. Novi je upravitelj župe Uznesenja BDM Prisoje od svibnja 2024. godine. Bog neka mu da zdravlja, snage i blagoslova da sa povjerenim mu vjernicima na Njivi Božjoj rade sve na veću slavu Božju.
