(Video-Foto) Razgovor – Vesna Tolić kapetanica rukometne ekipe Füchse Berlin 2. Bundesliga
Hrvatica Vesna Tolić igra rukomet od 2018.godine za Füchse Berlin koji se natječu u rukometnoj 2. Bundesligi.
U razgovoru za Berlinski magazin nekoliko kola prije kraja sezone Vesna nam je otkrila rukometne planove i želje, te dojmove o Berlinu i nekim drugim europskim destinacijama gdje je do sada igrala, te početnim koracima u rukometu koje je započela u rodnom Ljubuškom.
U Berlin sam došla 2018. godine iz njemačkog drugoligaša DJK/NJC Trier gdje sam igrala prije dolaska u Berlin. Uslijedila je ponuda iz Berlina i evo do danas igram za Füchse Berlin.
Ja sam rođena u Ljubuškom i tamo sam počela prve rukometne korake u ženskom rukometnom klubu Ljubuški, gdje sam igrala kroz cijelo moje školovanje, osnovno i srednje, te sam nakon srednje škole krenula put profesionalnog rukometa i otišla u Francusku.
Ponikla sam u jednom velikom rukometnom klubu u Ljubuškom.
Imamao puno poznatih rukometaša koji su ponikli u Ljubuškom. Tu su u muškoj kategoriji Denis Buntić, Mirko Alilović, David Mandić ili Matej Hrstić, doista Ljubuški ima veliku tradiciju rukometa što se tiče i muškaraca i žena.
Ja sam počela trenirati rukomet relativno mlada još u Osnovnoj školi, mislim da sam bila drugi ili treći razred. Sjećam se da tada nije bilo u mome godištu mladih djevojaka za rukomet pa smo bili mješana ekipa s dečkima iz drugih uzrasta. Meni to stvarno nije stvaralao nikakav problem. Ja sam uživala od početka u rukometu i već tada sam znala da želim ostati u rukometu i rukometom se ozbiljnije baviti.
Ja sam rođena 1992 godine. Visoka sam 185 cm. Igram na poziciji lijevog vanjskog i moja visina je velika prednost za tu poziciju. Ja ne moram često ulaziti u prostor od 9 metara pa tako mogu bez kontakta preko zone upućivati udarce na vratnice protivnika.
U Ljubuškom sam igrala pet godina za prvu ekipu. Bilo je to od 2005.-2010. godine. U posljednjoj svojoj sezoni igrala sam dvojno i za Ljubuški i za Neretvu iz Jablanice kod Sabine Pehić poznate BiH rukometašice. Igrala sam istovremeno u Premijer ligi i 1. ligi a to sam mogla jer nisam bila još navršila 18. godina. Nakon toga odlazim u Francusku.
U Franscusku sam prvo trebala otići kod trenera Miše Kojića kojeg me je pozvao u Francusku na preporuku Sabine Pehić. On je bio trener u 2. Francuskoj ligi ali moji roditelji nisu s tim bili suglasni dok ne završim srednju školu. Onda sam nakon srednje škole otišla u Francusku u grad Celles Sur Belle gdje sam za istoimeni rukometni klub igrala četiri godine u prvoj i drugoj francuskoj ligi. Bilo je to od 2011. do 2015.godine.
Nakon toga odlazim jednu sezonu u Normandiu u klub Colombelles HB. Tako da sam u Francuskoj igrala šest sezona u pet kalendarskih godina. U Francuskoj sam stekla predivno iskustvo. Početak je bio dosta težak. Bilo mi se teško odvojiti od Hercegovine i ako je to bila moja odluka da idem.
Prva 2-3 mjeseca bila su mu teška zbog odvajanja od obitelji i prijatelja. Teško se bilo priviknut na francusku hranu i njihov način života. Bio je to moj prvi odlazak od kuće. Sve je nekako bilo malo ležernije i laganije nego kod nas. Francuzi su dosta ležerni ljudi. No poslije kada sam se privikla teško mi se bilo rastati s Francuskom. Odlazila sam kući na odmor, ali nekako mi je nedostajala Francuska. No sve to nije baš dugo trajalo. Iz Francuske me put vodi dalje u Njemačku.
U Njemačku sam došla usred sezone. Raskinula sam ugovor s klubom Colombelles HB. Došla sam u klub Union Halle-Neustadt. Bilo mi je teško da se priviknem na sasvim drugačiji način života, druga liga, drugi način života. Tako da se u gradu Halle-Neustadt nisam dugo ni zadržala. Nisam se mogla naći u toj sredini i otišla sam nakon nekoliko mjeseci.
Nakon toga odlazim u ekipu DJK MJC iz njemačkog grada Trier-a. tamo sam igrala dvije godine. Tamo mi je bilo stvarno dobro i tamo sam upoznala predivne ljude. Mislila sam da ću tamo ostati cijeli život i da ću tamo završiti karijeru. Ali nažalost klub je otišao u stečaj i bila sam primorana tražiti drugu sreću.
U Berlin me je pozvala naša aktualna menadžerica Britta Lorenz. Pozvala me je u tijeku sezone i pozvala da pređem u Berlin od sljedeće sezone, ako sam zainteresirana. Razgovori su bili zaista dobri i efikasni i sve smo brzo riješili. Aktualno sam u Berlinu od 2019. godine.
Prije dva mjeseca produžila sam ugovor za još dvije godine za ekipu. Ostajem u ekipi do 2025.godine a ako me zdravlje posluži možda i još koju godinu nakon toga da igram za „Spreefüxxe“ Füchse Berlin.
Aktualni klub Füchse Berlin postao je stvarno moja druga obitelj. Od prvog dana ovdje se osjećam dobro i prihvaćena. Od prije tri sezone ja sam kapetanica kluba, tako da doista sve moguće što se može dobiti u rukometu, može se dobiti ovdje.
U Berlinu imamo konstanto odlične hrvatske sportske profesionalce u raznim sportovima. Od nogometa do rukometa do drugih sportova.
U Berlinu je za Füchse Berlin dugo godina igrala i bila kapetanica, možda u povijesti njihova najbolja igračica ekipe Anna Blödorn. Blödorn je bila kapetanica 10 godina. Nako njezinog odlaska trenerica Susann Müller me pitala da li bi ja htjela preuzeti tu ulogu i evo tri godine sam već kapetanica ekipe.
S aktualnom trenericom Susann Müller imam odličnu suradnju. Stvar olakšava to da je i ona bila u rukometu i igrala profesionalno, tako da se odlično razumijemo i suradnja je dobra.
Na ljestvici aktualno zauzimamo treće mjesto s bodom razlike od prva dva mjesta. Približava se kraj prvenstva. Naši ciljevi u sezoni su visoki. Voljeli bi da se popnemo ove godine u prvu ligu. Nadamo se da će nam ove godine to poći za rukom. Vidjet ćemo. Sve je još otvoreno!
U Berlinu se osjećam super. Nadam se dok god mogu da ću igrati za Füchse Berlin i pomoći momčadi. Ja sam aktualno obramnena igračica. Moj trenerica kaže šef obrane. Više sudjelujem u obranbenim akcijam i polukontrama nego što igram postavljeni napad. Ali naravno, kada treba, koliko mogu tu sam.
Ja sam bila doista iznenađenja njemačkim rukometom kada sam došla iz Francuske. Oštrije se igra u Njemačkoj. U Franscuskoj je rukomet dosta profesionaliziran. Djevojke ne moraju raditi druge poslove paralelno s sportom, dok u Njemačkoj to i nije slučaj.
U Njemačkoj je više poluprofesionalizam ali s obzirom da većina igračica i radi neke druge poslove, moram reći da je rukometna kvaliteta stvarno dobra. Mislim čak u nekim segmentima bolja nego u Francuskoj. Drugim riječima mislim da je kvalitet njemačkog ženskog rukometa zaista visok.
Naš postavljeni cilj u ovoj sezoni je ulazak u 1. Bundesligu. Imali smo par ozlijeda pa je start sezone započeo s poteškoćama koje su bile van naših nadanja i očekivanja. Od studenog mjeseca 2022. zaredali smo s pobjedama. Kod kuće smo nepobjedivi već 10 kola. Dobro stojimo na ljestvici i nadamo se svemu najboljem.
Što se tiče rukometa u Ljubuškom, prvenstveno muškog kluba, ulaže se i dan danas jako puno. Svake godine Izviđač iz Ljubuškog iznjedri 2-3 nova mlada talenta. No općenito kada gledamo ženski rukomet u BiH situacija nije dobra. Uvijek zaostaje za muškim rukometom. Ženska BiH rukometna reprezentacije se tek nedavno prije godinu dana oformila, nakon 10 godina.
To je jedan pokazatelj da se u ženski sport vrlo vrlo malo ulaže i da se vrlo malo radi s djevojkama i mladim.
Glede moje reprezentativne karijere imala sam poziv od reprezentacije Hrvatske, dok sam igrala u Francuskoj. No nisam nikad nastupila službeno, uslijed mojih ozlijeda. Nakon toga prošle godine kada se oformila reperezentacija BiH, moja dobra prijateljica i bivša suigračica bila je Kornelija Bašić i tadašnji trener, zvali su me. Ja smatram da je moje vrijeme prošlo i da ima dosta mladih djevojaka i da njima treba dati priliku. Ja sam već u poodmaklim rukometnim godinama.
Aktualno sam u 30-tim godinama. Imam još volje za klubski rukomet. Hvala Bogu tijelo me još uvijek služi i nemam u zadnje vrijeme nekih velikih ozlijeda. Nadam se da ću punom snagom odraditi ovaj novi dvogodišnji ugovor u Berlinu.
Peta godina u Berlinu na mene je dosta ostavilo traga. Dugo sam razmišljala hoću li se nekada nakon rukometne karijere vratiti kući u Hercegovinu ili šta ću raditi. Mislim da je Berlin postao moj drugi dom. Mislim da se neću vratiti! Kada pročita ovo moja mama mislim da joj neće baš biti drago! Ja sam pronašla svoj život u Berlinu i radim tu. Mislim da je Berlin moja krajnja destinacija. Nikad se nezna gdje nas put može odvesti ali meni je Berlin predivan grad i pun je mogućnosti za mlade ljude. Obožavam Berlin u svakom pogledu.
Treniramo 8-9 puta tijedno. Utakmice igramo vikendom, subotom većinom. Kada igramo u gostima budemo već dan ranije. Tako da ostane vrlo vrlo malo vremena za bilo kakve druge aktivnosti i malo vremena za priajtelje i druženje. Nedjelja je većinom dan za odmor i pripreme za novi radni tjedan. Rano jutarnji treninzi te kasnije dnevni posao, ne daju mi puno slobodnog vremena.
Radujem se svakom dolasku u Ljubuški. Odem često do jednog kafića u blizini dvorane gdje sam nekad trenirala. Tu mi je blizu pogled na dvoranu. Trenutno su u klubu trenerice moje bivše suigračice Josipa Tomić i Marija Boras, moje dugogodišnje prijateljice.
Uz kavu bacim pogled na njihove treninge i utakmice.
Ženski rukometni klub u rodnom Ljubuškom postoji dugi niz godina. Djevojke se natječu u Premijer ligi, odakle nisu nikad ispale, bez obzira na financijsku situaciju. Talenata uvijek ima. Šteta je da kada se djevojke odluče za fakultetska obrazovanja većinom tada i napuštaju sport, više što u rukometu nema neke zarade, mislim u BiH općenito.
Velika je organizacijska razlika kada gledamo nač rukomet i njemački. Nekad kada sam je igrala u Ljubuškom bilo je i teških momenata i početaka sezone, glede financiranja trenera ili odlazaka na putovanja, što ovdje nije slučaj. Ovdje je rukomet profesionalni sport i posao i teško je to porediti.
Nekada mi kažu moje suigračice da me se boje, šale se! Ja misli da nisam stroga kapetanica. Sigurno kada treniramo i kada igramo utakmicu očekujem prvo od sebe najbolje a onda i od sviju ostalih. Što se tiče igračkog kadra imamo multi kulti momčad. Imamo par Nijemica, par Skandinavki, dosta djevojaka iz Nizozemske, imamo jednu igračicui z Portugala i ja sam jedina Hrvatica.
Dok sam igrala u Francuskoj dosta mojih prijatelja je posjetilo Ljubuški i ljepote Ljubuškog. Kravica, Koćuša i druga lijepa mjesta. Vodila sam ih u Mostar na Stari most i tako. Naravno da ih najviše privlači ljetna sezona i Jadransko more. Nije ih bilo teško natjerati uopće da dođu do nas.
Nadam se da sljedeću sezonu igramo u rukometnoj 1. Bundesligi. Klub je već u traženju novih pojačanja. Potpisali smo ugovore s nekim igračicama ali trebat će nam još pojačanja. Domaće utakmice u Berlinu igramo u Sporthalle Charlottenburg na adresi Sömmeringstr. 29 u 10589 Berlin. Ako se netko interesira za ženski rukomet onda subotom uvijek u 19:30 može biti naš navijač u sportskoj dvorani Sporthalle Charlottenburg.
Surađujemo s nekoliko berlinskih klubova glede mladih uzsrasta rukometašica. Moje mišljenej je da nikad nije kasno početi igrati rukomet. Nikad nije kasno! Ja imam suigračice koje su počele relativno kasno s 17-18 godina i evo na kraju su zaista dobre igračice. Ali mislim da bi bilo dobro početi s rukometom već u osnovnoj školi. Ja sam počela igrati rukomet s 7-8 godina starosti.
Kazala nam je Vesna Tolić kapetanica rukometne ekipe Füchse Berlin u ekskluzivnom razgovoru za Berlinski magazin.
VESNA TOLIĆ KAPETANICA RUKOMETNE EKIPE FÜCHSE BERLIN OSTAJE NA BRODU DO 2025. GODINE
Vesna Tolić kapetanica rukometašica Spreefukxe Füchse Berlin produljila je ugovor u glavnom gradu na još dvije godine. Rođena Hrvatica ulazi u petu sezonu s Berlinčankama.
“Jako sam sretan što sam produžila ugovor sa Spreefüxxe. Ovo je moj drugi dom: ova momčad i ovaj klub postali su moja obitelj. Uživala sam u svakom trenutku otkako sam došla ovdje i stoga mi je zadovoljstvo nastaviti ovu nevjerojatnu avanturu,” kaže 30-godišnja obrambena igračica, koja je u Spreefüxxe došla iz Triera 2019. godine. “Napravili smo veliki korak u posljednjih nekoliko godina otkako je Susann preuzela trenerski posao. Posebno je ove godine naš timski duh vrlo poseban i znam da još uvijek možemo puno postići zajedno.
Ovom prilikom želim reći veliko hvala Susi, Nini, Maxu i Britti koji su nam omogućili da igramo rukomet na ovakvoj profesionalnoj razini. Također veliko hvala timu koji stoji iza tima, sponzorima, volonterima i našim navijačima na neumornoj podršci.”
“Vesna ne samo da drži našu obranu na okupu, već također predstavlja primjer naših vrijednosti kao kapetanica momčadi”, kaže njezina trenerica Susann Müller, koja je sretna zbog produljenja ugovora. “Ona je igračica snažnog karaktera koja se u potpunosti identificira sa Spreefüxxe. Kao osobi, njeno srce je na pravom mjestu i uvijek se možete osloniti na nju 100 posto, bilo na terenu ili izvan njega.”
1,85 metara visoka Tolić rođen je u Ljubuškom. Nakon što se počela baviti domaćim rukometom, 2011. godine preselila se u Francusku, gdje je između ostalih igrala za HC Celles Sur Belle i Colombelles HB. U 2016. je prvi put došla u Njemačku i ovdje igrala za Union Halle-Neustadt i DJK MJC Trier prije nego što se preselila u glavni grad Berlin.
“Vesna je vrlo važan dio našeg tima. Osim kapetanske dužnosti, ona je i šefica naše obrane te neizostavan ljudski i atmosferski čimbenik. Zato sam jako sretna što će se putovanje Spreefüxxe nastaviti još najmanje dvije godine,” kaže menadžerica Britta Lorenz.
