Sjever Hrvatske se prazni, a država se, umjesto na suzbijanje rada na crno, namjerila na radnike.
Gospodarsko-interesno udruženje INGRA-DET već gotovo dvije godine kontinuirano upozorava na opasnost od još većih odlazaka radno sposobnih izvan granica Hrvatske te na promjenu poslovnog nastana hrvatskih poduzetnika zbog nepovoljnog okvira Republike Hrvatske.
U više navrata upozoravali su da bi se sjever Hrvatske mogao isprazniti, posebice nakon što je Austrija otvorila svoju granicu za hrvatsku radnu snagu. I to se upravo sad događa. Piše u najnovijem izdanju Regionalni tjednik iz Varaždina https://regionalni.com/ u autorskom tekstu Amalije Šašek.
Građevina, ali i sve vezane djelatnosti, poput, primjerice, metalske industrije, suočava se s rastom cijena sirovina i materijala. Najviše rastu cijene željeza i njegovih konstrukcija te čelika, obojenih metala i izolacijskih materijala. Cijene su se digle od 70 pa do čak 100 %. Sve to rezultira i poskupljenjem projekata, a onda bi, posljedično, i cijene industrijskih projekata te stanova mogle otići u nebo. Osim cijena sirovina, Hrvatska se suočava i s rastom cijena hrane, što, logično, najviše pogađa obitelji s niskim primanjima.
Odlaze zbog sigurne mirovine
U Hrvatskoj je rast potrošačkih cijena premašio prosjek Europske unije i tako dosegnuo najvišu razinu od ulaska u članstvo, izvijestio je u drugoj polovici kolovoza Eurostat.
Članice udruženja INGRA-DET, koje se pretežno bave građevinom i metalskom industrijom, duže se vrijeme bore s nedostatkom adekvatne radne snage, a taj problem sad je zahvatio i ostale djelatnosti, poput, primjerice, one vezane za turizam. Iako turističke brojke rastu, ugostitelji više ni plaćama iznad prosjeka ne mogu zadržati svoje radnike.
Činjenica je da gospodarstvo više ne može pokrivati ogromnu razliku između bruto i neto plaća i da je država preskupa, upozoravaju gospodarstvenici.
Tako je sasvim očekivano da će biti sve više onih koji će prelaziti granicu Hrvatske u želji za što većom plaćom, a prvenstveno zbog sigurne mirovine. I dok pojedinci odlaze na rad u inozemstvo kao izaslani radnici i vraćaju se svojim obiteljima, te u Hrvatskoj, na kraju krajeva, svoje plaće i troše, sve je više onih koji su odlučili zauvijek zamijeniti hrvatsku adresu austrijskom ili njemačkom. Jedan od razloga je hrvatska porezna politika.
Primjerice, na adrese radnika koji rade u Austriji stižu ovrhe. Podsjetimo i da je u travnju osnovan Hrvatski sindikat radnika migranata sa sjedištem u Varaždinu, a glavni mu je cilj spriječiti daljnje naknadno oporezivanje osobnih dohodaka na koje je već jednom plaćen porez u zemlji rada.
Dvostruko oporezivanje
U principu je oštećena strana, radnik, pravu, jer u postupku poravnanja poreza na osobni dohodak hrvatski poreznici ne uzimaju u obzir dodatne troškove koje su nastali izaslanjem, odvojenost od obitelji itd., odnosno ne poznaju “dvostruko domaćinstvo”. Također, u EU-u je bračni par jedan porezni broj, a uža obitelj se također broji, što naš sustav također ne prepoznaje. Za izaslane radnike koji, primjerice, rade u Njemačkoj, situacija je povoljnija i nema dvostrukog oporezivanja.
– Upravo zbog malog neta iz velikog bruta su naši radnici otišli u pravcu boljih primanja, a poslodavci su nekonkurentni za bolje školovan kadar. Porezna uprava je nama u pravcu inozemstva rastjerala dobar broj ljudi koji su radili na našim gradilištima u Finskoj ili Velikoj Britaniji zbog neplativih naknadnih poreznih rješenja. Sada masovno ljudi odlaze iz hrvatskih tvrtki jer ne vide socijalnu sigurnost. Generalno podržavamo nastojanja sindikata ako je posljedica da ljudi ostaju u Hrvatskoj i ne iseljavaju se. Naravno da treba poštovati zakone i međudržavne sporazume o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (za Njemačku je povoljan, a za Austriju nepovoljan po radnika!), ali važnije je voditi politiku privlačenja novih poreznih rezidenata, obrazovanja i kreiranja radnih mjesta, jačanja kupovne moći svog stanovništva. Apsolutno je logično uvažavati stvarne troškove koji su nastali zbog skupog boravka u inozemstvu i razdvojenosti od obitelji – kažu u poslovnom udruženju.
Preskupa država
– Godinama upozoravamo da je država preskupa i da birokracija guši strateški tehnički i tehnološki razvoj. U slučaju dvostrukog oporezivanja trebalo je drugačije saslušati stranke. I mi smo prije pet godina bili u intenzivnoj komunikaciji s Poreznom upravom i predlagali povećanje osnovica i smanjenje stopa, ne bi li se sav inozemni rad oporezivao s 15 ili maksimalno 20 %. S druge strane, Porezna ne vidi one koji izbjegavaju poreze, grade na crno, crpe iz mora, zemlje i šuma bez ikakvih naknada, a onaj mali broj radnika je sve manji zbog represije. Sad kad još kroz divljanje cijena i stvarnu inflaciju dođe do smanjivanja efektivne plaće, doći će do još većeg odjavljivanja iz hrvatskog sustava. Zadnji je čas da netko napokon čuje i počne uvoditi. promjene – rekao je direktor našega najvećeg udruženja za rad u inozemstvu Zoran Andročec.
Demografske strategije nema
Nije problem plaćanje poreza, nego neadekvatne porezne stope i osnovice za inozemni dohodak, gdje se ne priznaju veliki troškovi odvojenog života i dvostrukog domaćinstva, objašnjava Zoran Andročec, direktor našega najvećeg udruženja za rad u inozemstvu.
– Hrvatska se nije pripremila na konkurenciju ostalih članica EU-a i uopće ne reagira na masovni odljev radne snage i poslovne nastane hrvatskih poduzetnika u povoljnijim jurisdikcijama. Uz to, ako gradimo strateški turizam, ništa nismo napravili da strane porezne rezidente poštedimo od ovakvog oporezivanja ako se nastane u Hrvatskoj. Ako želimo vrhunski kadar iz EU-a, tipa menadžeri, liječnici, profesori, isti je problem nedostatka porezne strategije i kadrovske politike, popularno zvane demografskom strategijom – rekao je Andročec.
Uvozimo hranu i sirovine, a cijene divljaju
Hrvatska i dalje uvozi više nego što proizvodi, a samoodrživa proizvodnja još uvijek se čini kao daleka budućnost. Unazad nekoliko mjeseci divljaju cijene hrane i sirovina te građevinskog materijala, a najavljuju se i nova poskupljenja. Osim što je potrošačka košarica sve skuplja, a cijene pojedinih prehrambenih artikala porasle su gotovo 100 %, za kućni budžet problematično je i najavljeno poskupljenje energenata, pretežno plina i struje. Podsjetimo i da svakog tjedna poskupljuje i gorivo, a ekonomski analitičari objašnjavaju da na rast cijena utječe vanjsko tržište.
Najavljuju se još veća poskupljenja hrane zbog rasta cijena energenata
“Mjere nameću oni koji ih ni sami ne poštuju”
Pandemija, zatvaranje objekata, neodrživi hladni pogon i stalne promjene mjera koje je nametao Stožer, inflacija i prevelika razlika između neto i bruto plaća bacili su djelatnosti vezane za turizam na koljena. Iako je turistička sezona bila iznad očekivanja, a politika ne propušta hvaliti se statističkim brojkama, činjenica je da brojni ugostitelji ovu krizu nisu preživjeli te vrata svojih kafića i restorana više neće otvoriti. Oni koji su unatoč svemu uspjeli održati poslovanje suočavaju se s nedostatkom radne snage.
Ugostitelji na koljenima, radnika nema, a ne mogu ih zadržati ni veće plaće
Nema kuhara, konobara…
Nedostaju kuhari i konobari, a ništa bolja situacija nije ni u uslužnim djelatnostima vezanima uz trgovinu. Prerađivačka industrija i građevina pokušavaju nedostatak domaćih radnika nadomjestiti strancima, prvenstveno iz zemalja visoke stope siromaštva, niskog standarda i opće nesigurnosti, a povećanje uvoznih kvota radne snage tek je vatrogasna mjera koju politika nudi.
– Potpuno je razumljivo da ljudi idu na bolje, ali presudne nisu samo plaće. Ljudi odlaze jer osjećaju nesigurnost, ne vide kakva će im ovdje biti budućnost, a ni visokim plaćama poslodavci ih više ne mogu zadržati – rekao je Darko Molnar, voditelj varaždinskoga Regionalnog ureda Udruge “Glas poduzetnika”.
Strah za egzistenciju
Navodi primjere kako ugostitelji zaposlenicima kuharima nude plaće od oko 9000 kuna neto, ali ni to ih ne može zadržati. Tu je i činjenica da je ogromna razlika između bruto i neto plaće i da poslodavac za svog radnika izdvaja skoro dvostruko.
– Raste nam broj noćenja, kako na obali, tako i ovdje u Varaždinskoj županiji. Međutim, naš trud ne prate ulaganja na lokalnoj razini. Isto tako, gospodarstvo već duže vrijeme ne prati država, guše nas nametima, visokim oporezivanjem i birokracijom, a zauzvrat su nam unazad godinu dana nudili zatvaranja. Naravno da je pandemija na svjetskoj razini nešto na što Hrvatska ne može utjecati, a svima je na prvom mjestu bilo zdravlje. Isto tako, činjenica je i da smo među liberalnijim zemljama po pitanju mjera. Međutim, ne možemo se mjeriti s razvijenijim zemljama, a mjere pomoći gospodarstvu, koje su ukinute za većinu djelatnosti, mnogima nisu bile dostatne da održe poslovanje. Pa koliko dugo su kafići bili zatvoreni, ispada da se virus širio samo unutar ugostiteljskih objekata, ali ne i u izbornim stožerima i slično – kaže Molnar.
S njim se slaže i ugostitelj iz Varaždina. Kaže da još jedno zatvaranje ugostitelji ne bi preživjeli.
– Žalosno je uopće trošiti riječi na ove zadnje preporuke, gdje ispada da virus obitava samo za šankom ili ako u kafiću stojite. Ili one da možete na kavu povesti mamu, ali ne i dečka ili prijateljicu. No, nama nije do šale, nastojali smo održavati standard i pridržavali smo se i dosad svih mjera. No kad vidite da vam mjere nameću oni koji ih ni sami ne poštuju, isti ti se onda čude kad im ljudi ne vjeruju, onda ostaje strah od jeseni, zime, novih mjera, ponovne zabrane da radimo… Strah za egzistenciju. Bojimo se da, sad kad su nas otvorili, opet ne postanemo glavni krivci za rast broja zaraženih i da nas ponovno ne zatvore. Ako se to dogodi, stavit ćemo ključ u bravu – kaže nam vlasnik kafića.
I dok se ugostitelji, trgovci, građevinari, metalci, prerađivačka industrija i mnogi drugi bore da osiguraju plaće i pokriju sve troškove države, radnici odlaze tamo gdje se nadaju da će im biti bolje. 
