(Video – Foto) 25. GODIŠNJICA GENOCIDA U SREBRENICI Komemoracija u Crkvi sjećanja -Gedächtniskirche – Berlin. Povodom 25. godišnjice genocida nad više od 8000 Bošnjaka u Srebrenici, Islamski kulturni centar Bošnjaka (IKCB) u Berlinu, zajedno s Veleposlanstvom Bosne i Hercegovine u Njemačkoj, organizirao je komemoraciju u Crkvi sjećanja – Gedächtniskirche u Berlinu, kako bi se odala počast nedužnim žrtvama ovog strašnog zločina.
Također je pred berlinskim mauzolejom „Nova straža“ održana „straža opomene2, posvećena obilježavanju 25. godišnjice pada Srebrenice. Organizatori su bili članovi njemačke udruge „Društvo za ugrožene narode“. (Gesellschaft für bedrohte Völker).
Komemorativnom skupu u Crkvi sjećanja u Berlinu, povodom obilježavanja 25. godišnjice genocida u Srebrenici na poziv organizatora odatvalo se oko 200 uzvanika.
Voditeljica programa Begzada Kilian koja je nakon kratkog uvoda pozvala govornike večeri da se obrate nazočnima prigodnim riječima, pozdravila je prije toga sve nazočne u ime organizatora.
Prvi je skup pozdravio svećenik Pfarrer Carsten Bolz Superintendent Kaiser-Wilhelm-Gedächtnis-Kirche. U svome govoru naglasio je sljedeće: „Želim Vam srdačnu dobrodošlicu na ovu komemoraciju u Crkvi sjećanja – Kaiser-Wilhelm-Gedächtnis-Kirche u Berlinu. S zadovoljstvom smo izašli u susret Vašoj molbi da ovu komemoraciju upriličite upravo u ovoj crkvi: Vaša molba izaziva u nama skrušenost, jer znamo da su u Srebrenici i kršćani neizrecivo zakazali. U njihovo ime molimo za oprost!“, kazao je Pfarrer Carsten Bolz , te nastavio. VIDEO:25. GODIŠNJICA GENOCIDA U SREBRENICI Komemoracija u Crkvi sjećanja -Gedächtniskirche – Berlin
„Međutim, utoliko više nas Vaša molba raduje, jer upravo ovu crkvu posmatramo kao simbol pomirenja u našem gradu: svega 15 godina nakon drugog svjetskog rata, u kojem su Nijemci i Francuzi, kao tradicionalni neprijatelji, ratovali jedni protiv drugih, njemački arhitekt Egon Eiermann privolio je francuskog umjetnika stakla Gabriel Loire iz Chartres-a da ukrasi plavim staklenim prozorima njegovu novoosmišljenu crkvenu građevinu. Od tada ova crkva predstavlja simbol pomirenja. Ovdje su, u međuvremenu, svoje mjesto našli i drugi simboli pomirenja: Staljingradska Madona, ruski križ-ikona i križ klinova iz Coventry-a. Svakog petka ovdje se održava molitva pomirenja Coventry-a, nastala poslije rata u ruinama katedrale Coventry-a koju su uništili njemački bombarderi. Mi ćemo danas, također, moliti ovu molitvu na kraju komemoracije. Neka nas, neka Vas vodi putem pomirenja na kojima oprost ostaje težak izazov. Neka nam za to Bog podari svima snagu – i duha utjehe za ovu komemoraciju!“, kazao je Pfarrer Carsten Bolz.
Potom je na glasoviru glazbenu numeru odsvirala je djevojčica Nadia Ruge, dijelo „Prelude No 4 in E-minor Op. 28, Chopin“. U nastavku komemoracija u Crkvi sjećanja u Berlinu govorila je Hedija Krdžić koja je svjedočila „Moja Srebrenička priča – Srebreničko svjedočenje“ Hedija Krdžić je priču započela riječima: „Učinili ste mi veliku čast, da danas s Vama podijelim najintimnije detalje moga života. To zaista rado činim, radi sviju onih, kojih se danas s poštovanjem sjećamo. Ja sam Hedija Krdžić iz Srebrenice. Rođena sam 1972. godine u ovoj pitomoj srebreničkoj dolini, gdje je čovjek oduvijek živio, radio, privrjeđivao, sanjao, snove ostvarivao i živio lijepim životom. Život su činile male stvari. Moja mahala, prijatelji i komšije, školski dani, druženja, sve je to bio šaroliki i toplim bojama života ispunjen pejzaž moga djetinjstva i mladosti. Prvi izlasci, pogledi i ljubavi, životni planovi – sve su to slatke draži mladosti moje srebreničke doline u kojoj sam svu ljepotu života upoznala prije svoje 20. godine….
… Počelo je granatiranje, ubijanje, mučenje. Počeo je rat. Nisam bila svjesna, kao ni svi ostali, šta se događa. Mislila sam proći će, neće dati na nas. Mi smo ipak dio civiliziranog svijeta. Ali, ništa. Kako dani prolaze sve postaje gore. Srebrenica je postala logor. Ja sam se priključila osoblju bolnice i njegovala sam ranjenike i bolesnike. O uvijetima da vam ne pričam. To su neljudski uvijeti u kojima smo se našli. Smrt je bila svugdje naokolo. Jecaji, bol i tuga.
Sva bol se skupila na jednom mjestu. Nigdje vedrine ni nade za bolje sutra. Ipak, u tom paklu, moj stari školski prijatelj našao se među ranjenicima. Benjamina znam još iz školskih dana, bili smo susjedi. U vrtlogu rata, rodila se ljubav. Naslagane emocije djetinjstva i mladosti, dobijaju svoj epilog. Moj Benjamin i ja, u najtežim uvijetima rata, stupama u brak i zajedno podnosimo nedaće rata. Ja radim kao bolničarka, on, sa mnogim drugima, brani našu Srebrenicu od potpunog uništenja“…. Govorila je Hedija Krdžić u svojoj Srebreničkj priči.
U nastavku programa glazbenik Tino Derado, Profesor na Sveučilištu za Glazbu, Teatar i Medij ue Hannover u odsvirao je na glasoviru klavirski aranžman pjesmu „Što te nema“. Nakon toga za govornicom je nastupila veleposlanica BiH u SR Njemačkoj Jadranka Winbow koja je u govoru naglasila sljedeće: „Na početku želim izraziti svoju iskrenu zahvalnost pateru Martinu Germeru i upravi evangeličke crkve Brandenburg, Berlin što su nam dozvolili da ovaj događaj održimo u upečatljivoj Crkvi sjećanja – Kaiser-Wilhelm Gedächtniskirche. Iako je ovo memorijalni spomenik protiv ratnog razaranja, njegova rekonstrukcija služi unaprijeđivanju ideje pomirenja. Vjerojatno ne postoji bolje mjesto da se podsjetimo na to da su se jeziva nedjela prije 75 godina okončanog Drugog Svjetskog rata prije 25 godina ponovila u Bosni i Hercegovini…
…U tom smislu, sjećanjem na nedužne žrtve genocida, putem pomoći koju upućujemo njihovim članovima obitelji da nađu pravdu i da se bore protiv ignorantnosti, cinizma i zabluda, pomažemo novim generacijama da nađu svoj najsnažniji glas protiv nebrojenih zasjenjivanja neljudskosti. Hvala što sa nama dijelite bol i empatiju za sve nedužne žrtve genocida u Srebrenici“… kazala je u govoru Jadranka Winbow veleposlanica BiH u SR Njemačkoj.
U nastavku je govorio Željko Komšić član Državnog Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Komšić je u govoru između ostaloga naglasio: …„Da se u mojoj državi krajem prošlog stoljeća nisu ponovila sva ona zla i stradanja koja su se dogodila u Drugom svjetskom ratu, a koja su ostavila nesagledive posljedice, ustvrdio bih da je sjećati se lako. Ja to danas, s obzirom da doživljeno i preživljeno ne mogu reći. Sjećati se je teško. Pa iako je teško, zaista je neophodno. Mi u Bosni i Hercegovini ne možemo, nećemo, niti želimo da zaboravimo ono što nam se dogodilo. Kada bi na to pristali, dali bi za pravo onima koji su našu državu željeli da unište i pri tome čitavi jedan narod da istrijebe s lica zemlje“…
Michelle Müntefering državna ministrica u ministarstvu vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke u natavku večeri bila je sljedeća koja se prigodnim riječima obratila uzvanicima i gostima. Jan Diedrichsen predsjednik Upravnog odbora Društva ugroženih naroda u svome govoru kazao je kako „Povodom dvadesetpetogodišnjice genocida u Srebrenici (11. juli 1995.) ratna djeca iz Bosne i Hercegovine apeliraju na međunarodnu zajednicu, organe i institucije Ujedinjenih Naroda, da ih konačno saslušaju. Pročitan je apel koji je odaslan na na Predsjednika Generalne skupštine Ujedinjenih Naroda Tijjani Muhammad-Bande, Generalnog sekretara UN-a António-a Guterres-a i Svjetski Savjet sigurnosti kao i države članice UN i EU. Apel su potpisali Ajna Jusić, Emina Boračić i Nurdin Mustafić ratna djeca iz Srebrenice i Bosne i Hercegovine.
Suorganizator komemoracije u Berlinu, Meho Travljanin, Predsjednik Islamskog Kulturnog Centra Bošnjaka u Berlinu u svome govoru kazao je sljedeće:
Cijenjeni člane Predsjedništva Bosne i Hercegovine, uvaženi gospodine Komšiću, eminencije, ekselencije, cijenjene dame i gospodo, sestre i braćo, dragi prijatelji. Na ovom povijesnom mjestu u centru Berlina, sjećamo se nedužnih žrtava iz 1995., koji stradaše u genocidu u šumama oko Srebrenice, u danima nakon 11.07. Bilo je ih više od 8372 mladića i muškaraca, ali i žena i starih ljudi. Njihovi posmrtni ostaci su zakopani u masovne grobnice te, kako bi se zločin prikrio, učinjen je i zločin nad njima mrtvima.
Njihove kosti su salomljene, te razasute po sekundarnim i tercijarcim grobnicama. Identifikacija posmrtnih osatatka je dug i težak proces. Često se pronađu samo pojedine kosti ili skeleti se sastavljaju od kosti iz raznih masovnih grobnica. Nemogući teret za preživjele. Proces još uvijek nije okončan. Od oficijelno 8372 nestale žrtve u srebreničkom genocidu, njih preko 6000 je ukopano u njihvom posljednjem staništu, mezarju u Potočarima. Svake godine, 11.07., uz nazočnost mnogih, organizira se ukop identificiranih žrtava. VIDEO: 25. GODIŠNJICA GENOCIDA U SREBRENICI Komemoracija u Crkvi sjećanja -Gedächtniskirche – Berlin
25 godina kasnije, za nas je bitno da se sjećamo, da opominjemo i veoma bitno: da zauzmemo stav i da se odlučno založimo, da se tako nešto nikada više ne smije ponoviti. Upravo s ovoga mjesta, Crkve sjećanja, naše današnje Njemačke i iz njene povijesne odgovornosti, moramo paziti i upozoravati – nikad više. Niakd više genocid ne smije biti moguć. Bol nam je i suviše poznat. Marek Edelman, posljednji preživjeli zapovjednik otpora Varšavskog geta, gorko obajšnjava: „Europa nije ništa naučila iz Holokausta, Bosna je posthumna Hitlerova pobjeda“. To više ne smije biti. Ne u našoj Europi kako je mi razumijemo – otvorena, šarolika i raznolika. Naši glasovi nažalost nisu bili dovoljno glasni 1995.
Naši demokratsko uticajni mehanizmi su bili prisutni: UN, NATO samo pola sata leta na Jadranu – ali niko nije imao mandat. Niko se nije usudio da intervenira. Pravilnici se moraju poštovati, pa iako znače gubitak ljudskih života. Da li to kao ljudi i Europljani možemo podnijeti? To se uvijek iznova moramo pitati i razmišljati o drugačijim utjecajnim mehanizmima, koji bi najprije trebali služiti očuvanju ljudskih života.
Danas se sjećamo žrtava. Njihovim obiteljima i bližnjima želimo pružiti podršku da znaju , da nisu sami. U Srebrenici se dogodio zločin čovjeka nad čovjekom. Bili su to počinitelji pojedinici, iako ih je bilo mnogo, ipak su bili pojedinci koji počiniše genocid. Vođeni su ludilom da unište drugog i drugačijeg te da mu uzmu posjed. Ne smijemo dozvoliti da se slave kao heroji, a njihova zlodjela kao djela heroja. To je nažalost slučaj. I to boli.
Jevreji, kršćani i muslimani vjeruju u priču o Adamovim sinovima Kainu i Abelu te zločinu koji Kain nad Abelom učini! Brat je udario na brata. Slabost, zavist i podlost ga navedoše na zlodjelo. Čovjek je stvoren kao „slabo biće“, podučava nas Kur’an. Na nama je da da se međusobno jačamo i spašavamo od zla. Nasljednici Kaina se susreću u cijeloj ljudskoj povijesti. Ali uvijek onda, kada su drugi nijemi posmatrači njihovih nedjela.
Mi smo glasni i obznanjujemo još glasnije: nikada više niko ne smije biti žrtva genocida zbog svoje nacionalnosti, religije, orijentacije ili podrijekla. To ćemo sprječiti, jer nas ima više. Bosna i Hercegovina je mala zemlja u Europi, koja treba svu našu podrška na putu u EU. Mimo ove europske perspektive, nema druge nade za ovu srcoliku zemlju na Balkanu. Interesi svih naroda u BiH, se ujedinjuju u EU. Demoni prošlosti se još uvijek prečesto mogu sresti. Moramo točnije promatrati i na vrijeme našu podršku ponuditi.
Od srca Vam se zahvaljujem na Vašem dolasku, prije svega onima, koji su ovaj naš skup omogućili“. Kazao je Meho Travljanin.
Potom su glazbenu numeru „Majko što si tužna“ izvele Azra Meyer i Hazemina Đonlić.
Na kraju programa uslijedila je Multi-religiozna molitva koju su molili Pfarrer Carsten Bolz i Imam Aldin ef. Kusur, glavni Imam Džemata u Hanoveru, nakon čega je završena komemoracija u Berlinu.
„Svi su zgriješili i potrebna im je slava Božja. Zbog mržnje, koja razdvaja rasu od rase, narod od naroda, pleme od plemena, Oče, oprosti. Zbog nastojanja ljudi i naroda da posjeduju što nije njihovo vlasništvo, Oče, oprosti. Zbog pohlepe koja zlorabi ljudski rad i pustoši zemlju, Oče, oprosti. Zbog naše zavisti na sreću i uspjeh drugih, Oče oprosti. Zbog naše nesusretljivosti prema boli onih koji su bez domovine, zarobljeni ili prognani, Oče, oprosti. Zbog seksualnog zlostavljanja žena, muškaraca i djece, Oče, oprosti. Zbog oholosti koja nas zavodi da se na sebe više oslanjamo nego na Boga, Oče, oprosti. Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti.“ Komemoraciji u Crkvi sjećanja u Gedächtniskirche u Berlin povodom 25. godišnjica genocida u Srebrenici među brojnim uzvanicima bili su i veleposlanik Pape Franje u SR Njemačkoj papski nuncij nadbiskup Nikola Eterović, veleposlanik Slovenije u SR Njemačkoj Franc But, veleposlanik Hrvatske SR Njemačkoj Gordan Bakota, zamjenica veleposlanika Kosova SR Njemačkoj Shota Bukoshi, gradonačelnik berlinske općine Charlottenburg-Wilmersdorf Reinhard Naumann i brojni drugi uzvanici iz diplomatskog, javnog i kulturnog života grada Berlina, SR Njemačke i BiH. Foto Galerija: 25. GODIŠNJICA GENOCIDA U SREBRENICI Komemoracija u Crkvi sjećanja -Gedächtniskirche – Berlin
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti Berlinski magazin i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
Također je pred berlinskim mauzolejom „Nova straža“ održana „straža opomene2, posvećena obilježavanju 25. godišnjice pada Srebrenice. Organizatori su bili članovi njemačke udruge „Društvo za ugrožene narode“. (Gesellschaft für bedrohte Völker).
