BERLIN Hrvatica Slavice Klimkowsky održala čitanje povodom „Alpha-Tag-a“ u borbi protiv nepismenosti u Berlinu.
Berlinska općina Charlottenburg Wilmersdorfa postala je dio novoosnovanog „Alpha-Bündnis“, Alpha Saveza. Savez je osnovan 12. kolovoza 2021! Cilj je borba protiv nepismenosti a članovi saveza se na više načina bave pismenošću. 2011. godine kada je objavljen “Leo. – Studija prve razine” Sveučilište u Hamburgu prvi put je prikupilo pouzdane podatke o funkcionalnoj nepismenosti u Njemačkoj. U skladu s tim, 14,5 posto Nijemaca u dobi od 18 do 67 godina je pogođeno – dakle, otprilike svaki sedmi.
Procjenjuje se da u Berlinu ima 320.000 funkcionalno nepismenih ljudi. Funkcionalna nepismenost ne znači da pogođeni uopće ne mogu čitati ili pisati, naglašavaju iz „Alpha-Bündnis-a“. “Oni koji su pogođeni obično mogu prepoznati pojedine riječi ili rečenice, ali ne mogu smisleno pročitati tekst”.
„Alpha Savez“ želi senzibilizirati javnost za to pitanje, ukloniti strah od pogođenih i pokazati im da mogu dobiti pomoć. Povodom osnutka „Alpha Saveza“ u berlisnkoj općino Charlottenburg Wilmersdorfa 8. rujna održan je „Alpha-Tag“ u knjižnici Heinrich Schulz s uvodom u svijet ove problematike, a na temu jednostavan i lagan jezik. Čitanje i uvodno predavanje je upriličila Hrvatice Slavice Klimkowsky, koja živi i radi u Berlinu.
Slavica Klimkowsky – spisateljica kratkih priča na njemačkom jeziku.
Slavica Klimkowsky je autorica kratkih priča, većinom nagrađivanih i uvrštenih u više antologija. Rođena je 1958. godine u Mičetincu (Podravina) Hrvatska. Mičetinac je naselje u sastavu Grada Đurđevca, u Koprivničko-križevačkoj županiji.
Klimkowsky je predsjednica berlinskog udruženja pisaca Autorenforum Berlin, u kojem je dugo godina bila jedina strankinja. U Berlinu je povodom osnivanja udruge „Alpha -Tag“ održala predavanje i čitanje na temu „nepismenosti“ koja je neizostavljiva i u Berlinu kao i cijeloj Njemačkoj a čitanje je bazirala podijeljeno u dva tematska djela na jednostavan i lagani jezik. Susret je održan u knjižnici berlinske općine Charlottenburg Wilmersdorf uz nazočnost velikog broja stručne publike. Slavica Klimkowsky je u razgovoru za Berlisnki magazin naglasila da je ovim povodom čitala jednu priču na standardnom njemačkom jeziku iz mitologije. Sve povodom 8. rujna, dana protiv analfabetizma, kada upozoravamo na problem nepismenosti, koji još postoji u većem dijelu svijeta, koja je rasprostranjena i u Berlinu i Njemačkoj, iako skriveno, jer to je jedna tabu tema, ljudi ne govore rado o tome.
Moja motivacija je da ljudi razmisle i u svojem okružju pogledaju imaju li nekoga kome trebaju pomoći čitati i pisati. To je veliko zadovoljstvo jedan tekst sam pročitati.
Razgovor: Slavica Klimkowsky – spisateljica kratkih priča na njemačkom jeziku.
„Alpha Savez“ je osnovan u svim berlinskim općinama. To je „Alpha-Bündnis“. U Njemačkoj imamo oko 7 milijuna ljudi koji su loše literalizirani. To znači ili skoro ništa nemogu pisati ili imaju problema s čitanjem. Jako malo njih koristi sve te ponude koje postoje u ovom velikom gradu. U Njemačkoj je aktualno sve veći fokus na ove pomoći, da ljudi nauče.
Postoje ključni trenutci u životu osoba. To je kada djeca polaze u školu ili kad djeca se isele od kuće i odu, i roditelji ostanu sami i moraju sami ispuniti sve formulare i pročitati sve što dolazi. Tako da dođe taj trenutak kada oni zatraže pomoć i sami uče čitati i pisati, govori Slavica Klimkowsky
Slavica Klimkowsky, rođena je u Podravini u blizini granice s Mađarskom. U Berlin je došla 1978. godine poslije mature u Zagrebu. Studij medicine u Berlinu počela je 1979.godine a završila je 1986. godine. Majka je 4. djece. Kao liječnica radila je 10 godina, do 2000., u svojoj struci, kao voditeljica jedne psihijatrijske klinike u Berlinu. Potom je ostala kod kuće s ciljem skrbi o obitelji i djeci.
Pisala sam literalne tekstove i sudjelovala na raznim predavanjima, kao docentica kreativnog pisanja u Prirodnoslovnom muzeju u Berlinu, govori nam u nastavku razgovora Slavica Klimkowsky.
Medicinu i psihijatriju napustila sam zbog moje djece. Jako jednostavno! Ja sam željela da od moje djece nešto bude. I oni su završili studije i danas rade kao uspješni ljudi. Za to je trebala velika briga! Moj suprug je isto znastvenik, fizičar je i nije imao toliko vremena brinuti se. Nama je bio važan odgoj naše djece.
Aktualno radim na jednom romanu i nadam se da će uskoro biti završen ali kratke priče to je moja literalna domovina, nešto posebno. Ja volim kratke priče. Kratke priče su zapostavljene kao i lirika ali ima ljubitelja kratkih priča. Ja svake godine imam do 10 publikacija u različitim časopisima i knjigama. Zastupljena sam u svim mogućim knjigama i uvijek dobivam nove upite, da napišem prilog o određenoj temi.
U udruženju Autorenforum u Berlinu ja sam aktivna od 2008. godine, da bi uskoro na upit članova ušla u predsjedništvo, sve do prije od prije tri godine kada sam postala predsjednica „Autorenforuma“ u Berlinu.
Jako mi je važno umreženje pisaca i ta razlika žanre literature i ozbiljne literature. Postoji samo dobra i loša literatura. Tu se nebi smjele praviti veliek razlike. Tako je i s piscima isto. Ima ih dobrih i boljih. (Autorenforum je najstarija literarna pozornica u Berlinu, koji djeluje skoro 4 desetljeća. Slavica Klimkowsky je kao predsjednica „Auorenforuma Berlin“ najodgovornija za organizaciju udruge kao i organizaciju događanja).
Slavica Klimkowsky redovito prati i Sajmove knjiga u Frankfurtu i Leipzigu, a 2019. bila je koordinatorica projekta na njemačkoj saveznoj razini “Tjedan jezika i čitanja 2019.” za pokrajine Hessen, Rheinland Pfalz, Saarland i Baden-Würtemberg. Njemački izdavači i njemački pisci oduševljeni su hrvatskom literaturom. Naravno tu su briljantni prijevodi od Alide Bremer. Ovdje u Berlinu živi Ivana Sajko. Od hrvatskih pisaca koje sam češće susretala na sajmu knjiga u Leipzigu bio je i Damir Karakaš. Imamo jedan dobar kontakt. S većinom je nešto već teže stupiti u kontakt ako se nismo već susreli ovdje negdje.
Nažalost na sajam u Frankfurtu je ponekad dolazilo jako malo pisaca. To je jako velika šteta. Jedan veliki propust. Jer knjige bez autora knjiga, na jednom sajmu prezentirati, nema toliko uspjeha kao s ljudima koji su ih napisali, koji stoje iza te knjige. Zato bi trebali organizatori hrvatskog postava o tome malo razmisliti.
Ja sam danas aktualno angažirana u mom „Autorenforum u Berlinu“. Svaki ponedjeljak sam kod „Kulturhaus Schwartzsche Villa“. Tamo imamo otvorenu binu za pisce koji žele poboljšati svoj literalni rad. Ta je otvorena bina jako dobro prihvaćena i posjećena, već godinama. Mi smo danas već 37 godina aktivni kao Udruga. Kao i svi pisci imam i druga razna predavanja, uvijek o literaturi. Tu su kursevi kreativnog pisanja i najviše vremena provodim u onome što najviše volim, a to je pisanje.
U mom rodnom kraju u Podravini ne vjerujem da puno znaju o meni. Ponekad im tu i tamo javim nešto ali mislim da me ne poznaju dovoljno. Nema to neki veliki eho. No, ja sam prevela jednu dječiju priču od Božice Jelušić na njemački jezik. Grad Đurđevac je financirao tisak i prijevod. To je slikovnice Pjesko, pješčani dječak na njemačkom jeziku autorice Božice Jelušić. Jako lijepa knjiga je nastala i ta suradnja me je jako veselila. Na upit bili bila spremna pročitati na njemačkom i hrvatskom jeziku „pješčanog dječaka“ i hrvatskoj djeci u Berlinu koji pohađaju Hrvatsku nastavu u Berlinu, Slavica Klimkowsky odgovara, da bi to jako rado učinila i da bi je to veselilo, jer to je jedan poseban dio Podravine gdje je je pjesak i sahare, ona pješčana pustinja s jednom tvrđavom, jako lijepo i ta priča je sama jako lijepa.
Ja ne mogu odgovoriti na pitanje je li radije čitam ili pišem. Ja jako rado čitam. Jako puno čitam. Ne prođe ni jedan dan da ja bar par stranica ne pročitam. Ja u istoj mjeri rado pišem i čitam. Na ovom predavanju povodom „Alpha-Taga“ u Berlinu objasnila sam nazočnim razliku između lakog jezika i jednostavnog jezika. Lak jezik je tehnički jezik koji objašnjava upotrebu raznih uređaja i razne funkcije, govori nam Slavica Klimkowsky u exkluzivnom razgovoru za Berlinski magazin.
Jednostavni jezik je literalni jezik i on ima više stupnjeva težine. To je bila tema, literatura na jednostavnom jeziku. Čitanje nije bilo samo na jednostavnom jeziku, jer je publika bila zahtjevna i zato sam odabrala jednu priču koja je napisana na standardnom njemačkom jeziku.
Korona je donijela i jako teška vremena za pisce i autore. Otkazana su i dva velika sajma u Leipzigu i Frankfurtu. Sva moguća čitanja i kurseve održavala sam digitalno preko Zoom-a. Ja osobno volim direktan odnos s publikom. No, ovako digitalno „Online“ kada ljude vidim na monitoru kod mene kao male poštanske markice a ja s njima radim ili imam čitanje, to je dosta neobično. Ali bila sam sretna i za tu mogućnost. Novi start kulture je dosta novaca uložio, da se nadoknade ta čitanja. Dosta sam bila tražena u ovom korona vremenu i imala sam veliku podršku koju su mi davali. Čitanje mi je jako pomoglo u prošloj godini, kazala nam je na kraju razgovora Slavica Klimkowsky, Hrvatica koja uspješno radi i živi u Berlinu.
Pismenost ili alfabetizam je izraz kojim se označava nečija sposobnost razumijevanja, odnosno korištenja znakova od kojih se sastoji neko pismo.
Nepismenost ili analfabetizam je nepoznavanje pisma, neupućenost u vještinu čitanja i pisanja. Kriterijum po kojem se neka osoba svrstava u nepismeno stanovništvo različit je od države do države. Negdje se smatra da je nepismena osoba ako ne zna čitati ili pisati. U nekim državama, kao što su Japan, Hong Kong i Gvajana, osoba se smatra nepismenom ako ne posjeduje osnovno obrazovanje. UNESKO svojom rezolucijom iz 1958. godine preporučuje da se nepismenima nazivaju ljudi koji ne znaju pročitati ili napisati jednostavan tekst u vezi s svakodnevnim životom. Najviše je nepismenih u Aziji, a najnepismenije je stanovništvo Afrike, jer pojedine države imaju veoma visoku stopu nepismenosti. Oko 20% svjetskog stanovništva je nepismeno.
Prema podacima iz popisa stanovništva 2001. u Hrvatskoj je 1,8 % stanovnika nepismeno – ukupno je 69 777 nepismenih osoba, od čega su 82 % žene. Čak 48,3 % žena i 32,2% muškaraca je sa sa završenom osnovnom, nezavršenom osnovnom ili bez ikakve škole.
Foto galerija
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti Berlinski magazin i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
