Berlin: Ostaju li vjernici Hrvati HKM u Berlinu drugi put bez župne crkve?
Župnik Hrvatske katoličke misije u Berlinu (HKM) fra Zvonko Tolić obavijestio je tijekom čitanja župnih obavijesti vjernike članove HKM Berlin, na prošlo nedjeljnim svetim Misama da je došlo do promjena, da je budućnost naše crkve i Centra St. Sebastian neizvjesna, na adresi Gartenplatz, 13355 Berlin (Wedding) u berlinskoj općini Mitte, gdje je i sjedište HKM u Berlinu.
ŽUPNIK FRA ZVONKO TOLIĆ INFORMIRAO VJERNIKE O MOGUĆNOSTI SKOROG GUBLJENJA CRKVE SV. SEBASTIANA
U obavijesti fra Zvonko Tolić je kazao vjernicima da je budućnost naše crkve St. Sebastian postala upitna. Nakon prijašnjeg obećanja iz Biskupije da ćemo mi dobiti Crkvu za nas (HKM), sada su nam iz Biskupije rekli da nema sredstava za nas. Nakon toga smo imali dvije sjednice župskog Vijeća, od kojih posljednju s predstavnicima Biskupije i Župe.
Razgovori su bili vrlo otvoreni, oštri i na momente mučni i teški. Kazali smo da se osjećamo diskriminirani i da odustati nećemo od naših ciljeva i naših prava. A o detaljima i koracima koje smo poduzeli i koje ćemo poduzimati svakako ćemo vas obavijestiti u naredno vrijeme. Te je pozvao sve skupa da zajedno mole za budućnost i da budu angažirani svi zajedno za dobro našeg hrvatskog naroda i svoje katoličke crkve.
To znači, da nakon 17 godina nakon što smo izgubili crkvu Sv. Clementa u Stresemannstraße 66 i preseljenja na Wedding, najvjerojatnije i po najvjerojatnijem mogućem scenariju morali bi ponovno preseljavati i tražiti novi Centar, za kojeg se uopće ne zna ili barem nama ništa nije rečeno da postoji alternativa. Pogotovo ne alternativa koja je jednaka ovoj ili bolja. Jer mi smo iz dobroga došli u lošije i ne bi smo sada nakon 17 godina iz ovoga trebali ići u još lošije prostore. I to je ono s čime se ne možemo složiti, kazao nam je na naš upit fra Zvonko Tolić, u želji da pojasnimo detaljnije novonastalu situaciju u kojoj se nalazi HKM Berlin.
ŠTO JE RAZLOG MOGUĆEG GUBLJENJA CRKVE I CENTRA HKM BERLIN?
Biskupija nam je rekla da nemaju sredstava za obnovu i renoviranje crkve. Za mene je upitna procjena štete, govori nam voditelj HKM Berlin župnik fra Zvonko Tolić. Govori nam se brojka, odnosno suma od 6 do 9 milijuna euro, koja se rasipa u javnosti. Dakle nisu to sitnice da bi se govorilo o tolikim razlikama. Ovdje se ne govori o najnižoj i najvišoj cifri. Ja govorim o najvišoj cifri i cifri koja se spominje kao konačna, dakle mislim da je to neozbiljno razbacivanje brojkama.
Mi smo prije godinu i više dana zahvaljujući jednom našem vijećniku dobili neovisnu procjenu renoviranja crkve od čovjeka koji je stručnjak na tome području (prof.dr.) na sveučilištu u Berlinu. On nam je dao procjenu štete koja se diometralno suprotno razlikuje od ove koja je nama prezentirana i ona se mjeri u ciframa od nekoliko stotina tisuća euro. Tako da smo mi dovedeni pred gotov čin.
S druge strane njemački župnik se želi riješiti crkve, jer mu je ne potrebna, na prostoru Weddinga i Moabita jer ima 5-6 crkava i mali broj vjernika Nijemaca. No, on je rekao vi Hrvati niste problem moje župe nego Biskupije.
JESU LI BISKUPIJI NAMJERNO PREZENTIRANI VISOKI TROŠKOVI OBNOVE?
Međutim, postavljaju se pitanja, zašto je Biskupiji prezentirano da je cijena obnove crkve tako enormno visoka, gdje se unaprijed znalo da će Biskupija odustati, jer nema novaca. Zašto HKM Berlin nije uključena u procese procjene obnove ili radova renoviranja crkve, zašto u tome nismo uključeni e to ja baš ne znam. Volio bih osobno znati odgovore na ta pitanja. Jer nam je to na jednoj našoj zajedničkoj sjednici u kojoj su bili predstavnici Župe, predstavnici naše HKM i predstavnici Biskupije, gdje nam je jasno i glasno rečeno da se o nama bez nas neće raspravljati. Zapravo smo na kraju dovedeni pred gotov čin. To je tako, bez da bi nas uopće uključilo u bilo kakve procese traženja rješenja za crkvu. 
PONAVLJA SE SLIČAN SCENARIJ S CRKVOM U STRESEMANNSTRAßE 66 KOJU SU HRVATI PRVI PUT IZGUBILI PRIJE 17 GODINA?
Za onu prvu Crkvu koju smo izgubili (crkva Sv. Clementa u Stresseman str. 66) prije 17 godina rečeno je da su troškovi renoviranja crkve dosta visoki. Da se to ne isplati i da sigurnost crkve nije velike, s obzirom na to da je treba renovirati, pogotovo u predjelu kora, tako da sigurnost nije takva da bi mogla biti u daljnjoj funkciji. Gotovo pa 20 godina nakon toga ta ista crkva s istim kapacitetima i materijalnim nesigurnostima ako ih mogu tako nazvati i dalje je u funkciji, gdje se plaća enormno visoka cijena najamnine crkve. 
CRKVU SV. CLEMENTA KUPIO TURSKI PODUZETNIK, KOJI NE ŽIVI U NJEMAČKOJ I KOJI TO JEDNOSTAVNO IZNAJMLJUJE?
Crkvu i cijeli samostan gdje je bila HKM (Stresemannstraße 66, crkva Sv. Clementa), kupio je jedan turski poduzetnik, koji ne živi u Njemačkoj i koji to jednostavno iznajmljuje ne znam kome, samostan, naše misijske prostorije i ostale prostorije koje su bile tamo, kao hostel a crkva je kao duhovni centar indijskih svećenika, ovdje u Berlinu. Znači naša bivša spomenuta crkva i centar je jednim dijelom pripala „indijskoj“ crkvi a jednim dijelom iznajmljena privatno kao hostel.
PROCJENA OBNOVE CRKVE ST. SEBASTIANA JE ZA NAS NE REALNA?
Doista je velika razlika u procjeni. Dakle trebamo zauzeti stav i svi se oko toga slažemo da crkvu treba renovirati. Samo pitanje je u kojem obimu. Ako mogu tako napraviti primjer, ako postoji neka grebotina na vratima, ja ne moram cijela vrata ili cijelo auto mijenjati.
Naš je cilj da mi crkvu renoviramo da ona bude sigurna za naše vjernike i u funkciji narednih najmanje 30 godina. I to je bila naša želja. To sam ja rekao procjenitelju kojega je doveo jedan naš vijećnik. 
PONUDILI SMO BISKUPIJI DA ĆEMO SAMI PREUZETI TROŠKOVE RENOVIRANJA CRKVE!
Renoviranje crkve je potrebno. Međutim daleko od onog obima koji je nama prezentiran. Što mene još više žalosti činjenica. Mi smo ponudili da oslobodimo Biskupiju od troškova renoviranja crkve, da ćemo sami preuzeti troškove renoviranja crkve. Treba znati da crkva ne pripada Biskupiji nego pripada Župi. A Biskupija je, jer Župi više nije potrebna zbog financijskih troškova i malog broja vjernika, Biskupija je trebala preuzeti crkvu od Župe i nama je dati na raspolaganje. Naravno da mi ni u kojem slučaju nismo razmišljali da više ova crkva bude bez njemačke zajednice, nego smo željeli da i njemačka zajednica koliko god da ih ima, bude zajedno s nama tu, da ostanemo i dalje skupa.
Dakle, u tom procesu gdje se pojavljuju navodno visoki troškovi, Biskupija ne želi preuzeti Crkvu a Župa želi reći, vi niste moj problem, vi ste problem Biskupije, pa neka ona za vas traži rješenje, a mi ćemo se crkve riješiti. Otprilike takva je poenta razgovora.
VEĆ SMO SE UNAPRIJED RADOVALI ODLUCI BISKUPA DA NAM DODIJELJUJE CRKVU SV: SEBASTIJANA. ŠTO SE DOGODILO JA TO NE ZNAM?
Još nedavno sam obavijestio naše vjernike i unaprijed smo se radovali odluci biskupa da nam dodjeljuje crkvu Sv. Sebastijana. Bili smo dobili javno obećanje od našega nadbiskupa Heinera Kocha, kojem i ovom prilikom moram zahvaliti oko velikog angažmanu, oko toga da nam se crkva dade. Dakle naš nadbiskup nam je to, po našem dubokom uvjerenju s velikim uvjerenjem i radošću obećao, Što se u međuvremenu dogodilo i što se u međuvremenu događa iza kulisa koje mi ne znamo, ja to ne mogu tumačiti, niti to znam. Ali to je rečeno i zbog toga smo bili sretni da konačno riješimo dugoročno svoj problem, ako mogu tako reći nekakvog podstanarstva. I evo nakon svega toga, formirano je jedno radno tijelo prije godinu dana, kada sam obavijestio vjernike o radosnoj vijesti, gdje je rečeno da ćemo biti svi zajedno uključeni u to, taj prijenos crkve sa župe na Biskupiju i davanja crkve St. Sebastian na korištenje nama Hrvatima. To je po mom sudu na jedan brutalan način zaustavljeno i prizemljeni smo na jedan način, koji ja osobno ne smatram da je fer niti da je pošten i ne smatram da je prema hrvatskoj zajednici dobronamjeran.
JESU LI HRVATI U BERLINU VJERNICI DRUGOG REDA I DISKRIMINIRANI?
Dolazio sam često kao svećenik na ispomoć u Berlin. Najčešće za Božić i Uskrs. Sjećam se tadašnjih reakcija ljudi oko crkve u Stresemannstraße 66 kada je župa preseljena na Wedding. Možda sam tada bio kratko pa nisam sagledao sve reakcije ljudi ali danas vidim da se ljudi s najnovijom odlukom neće pomiriti i da neće tako šutke prihvatiti tu odluku. Ja se osobno bojim različitih reakcija ljudi, bojim se eskalacije, premda razumijem sve grupacije i to da rane nisu zarasle ni nakon 17 godina. Mnogi su mi rekli da se jednostavno osjećaju kao vjernici dugog reda i da se osjećaju kao diskriminirani. Nažalost nakon svih ovih događanja koja se događaju u ova dva desetljeća a pogotovo posljednjih aktualnih, najviše nas boli sve skupa ignorancija kojom se pristupa nama i našem problemu.
HKM BERLIN JE VELIKA ZAJEDNICA KOJA JOŠ UVIJEK RASTE DOK SE NJEMAČKE ŽUPE SMANJUJU!
Vjernika Nijemaca jeste nažalost sve manje, ja bih bio presretan da je puna crkva na njemačkim misama kao i na hrvatskim, jer je to naša zajednička katolička budućnost.
Prezentirao sam Biskupiji aktualna kretanja u našoj misiji. Imam preko 100 krizmanika. Imamo 30-40 parova za vjenčanje koji su pripremljeni i li će biti pripremljeni u narednom periodu. Imamo veliki broj prvopričesnika. Nažalost zaustavljeno je sve zbog ove korone, puno drugih izvan vjerskih aktivnosti, odnosno religioznih vjeronauka i ostaloga, što čini naš život životom i zajednicom. Dakle mi smo jedna izrazito velika zajednica koja još uvijek raste, uslijed dolaska novo pridošlih članova iz RH i BiH. Tako da su sve to bolne rane, da mi koji bismo trebali biti budućnost, jer odgajamo naše vjernike da budu katolici, da sutra budu ponosni što su katolici i da plaćaju crkveni porez od kojeg će najviše profitirati i živjet njemačka a manje hrvatska katolička zajednica. Dakle bez obzira na sve to, želimo naše vjernike odgajati da budu takvi i da budu katolici ali evo nailazimo na prepreke koje ne želimo od osoba, odnosno institucija, od kojih to najmanje očekujemo.
HKM BERLIN JE BUDUĆNOST BERLINSKE CRKVE I ZASLUŽUJEMO DRUGAČIJI RESPEKT!
Mi s drugim stranim Misijama imamo neke druge zajedničke probleme u Berlinu. Na primjer to je problem statusa stranih tajnika u Biskupiji. Tu dijelimo zajedničke muke i probleme i osjećaj inferiornosti. Što se tiče logističkih problema, pitanja prostorija, mnogi su riješili svoje probleme. Tako je poljska zajednica riješila svoj problem u crkvi Svetog Ivana na Südsternu, gdje smo i mi nekada slavili Božić i Uskrs. Po mom sudu od svih zajednica katolika u Berlinu HKM Berlin se nalazi u naj ne zahvalnijem položaju. Ali evo mi smo poput Poljaka jedna velika i živa Zajednica po svim aktivnostima i mislim da smo mi budućnost ove mjesne crkve i da se s jednim drugačijim respektom treba prema nama odnositi.
Primili smo odluku koja nam je priopćena 26.01. Tu istu večer imali smo sjednicu. Nakon toga smo 16.02. imali sjednicu s predstavnicima Biskupije i Župe. Članovi Župskog vijeća naše HKM osjećaju se frustrirano zbog ignoriranja naše Zajednice i imaju osjećaj vrlo velike odlučnosti u tome da se ne gaze naša prava i da se ne doživljavamo kao sugovornici i da se razgovara i dogovara bez nas. Ljudi su po mome sudu dosta odlučni da neće ovaj put popustiti da nas se uništava i da nas se svodi na jednu marginalnu skupinu, tako barem osjećaju naši vijećnici.
VJERNICI HKM BERLIN NEĆE PO DRUGI PUT OLAKO OSTATI BEZ CRKVE I CENTRA!
Svi naši vjernici pogođeni su ignoriranjem, osjećajem ne respektiranja i osjećaj mi smo ovdje šefovi i gazde a vi ćete prihvatiti ili ne prihvatiti. Nama vaše mišljenje nije važno! Ako smijem tako interpretirati raspoloženje ljudi. Dakle u svakom slučaju postoji veliki osjećaj neraspoloženja i osjećaj ne prihvaćanja nas kao ravnopravnih relevantnih sudionika u razgovoru.
ČEKAMO ODGOVOR – KONAČNU ODLUKU ĆE DONIJETI NADBISKUP HEINER KOCH!
Ja sam se osobno obratio s članovima župskog Vijeća nakon naše prve sjednice, jednim našim pismom, našem nadbiskupu. Ne bih se čak iznenadio da naš Nadbiskup uopće nije upoznat sa svim detaljima i informacijama glede ove situacije. Ne znam kakva je reakcija nadbiskupa ali me ne bi iznenadilo da on nije upoznat s cijelim procesom, nego da je doveden pred gotov čin, kao i svi mi zajedno. Mi smo se kao HKM Berlin u pismu javno i otvoreno očitovali o svim problemima koje nas muče i čekamo povratnu informaciju i susret s nadbiskupom.
GOVORI SE O 10.000 HRVATA ČLANOVA HKM BERLIN. JA MISLIM DA NAS IMA 15.000 – IMAM DOJAM DA SU FRIZIRANI PODACI.
Broj hrvatskih vjernika u Berlinu je ne dorečen. Oni koji prezentiraju popis u ime Biskupije dostavljaju nam popis od negdje oko 10.000 članova. Moram priznati da dovodimo u pitanje tu točnost ove informacije iz puno razloga. Prvi razlog je što svi naši vjernici koji imaju njemačko državljanstvo nisu u našem sistemu i nemamo evidenciju o njima. Drugi razlog je taj što svaki dan susrećem ljude kroz naše administrativne poslove, govorim iz osobnog iskustva, kada ispunjavam neke dokumente, kao prijavnice za krštenje, gdje piše za ljude da su katolici a ja ih nemam uopće u sistemu, a imaju samo hrvatsko državljanstvo. 
Gdje je taj kratki spoj, gdje se događa taj prekid, šum, komunikacijski, to stvarno ne znam. Ali moja realna procjena je da je u Berlinu najmanje 15.000 vjernika. Budući da je samo 2018. godine prema evidenciji našeg veleposlanstva u Berlinu, porastao broj novodoseljenih Hrvata za 2000 osoba. Tako da možemo vidjeti da je rapidan broj porasta Hrvata u Berlinu. Jedan dio njih se nije deklarirao kao vjernici zbog crkvenog poreza ali ipak veliki je broj naših vjernika u Berlinu. Osobno smatram da je najmanje 15.000 Hrvata vjernika u Berlinu. Govori se o službenoj brojci od 10.000 Hrvata. Ta brojka je od prije 30 godina nažalost. Konstantno je doseljavanje Hrvata. Moram priznati da su meni upitne te brojke koje dobivamo. Ja ne znam po kojim parametrima se te brojke određuju ali imam dojam da su frizirani podaci.
NEMAM PRAVO ODUSTATI PROTIV DOBRA MOGA NARODA I DOBRA MOJE KATOLIČKE CRKVE!
Mene osobno najviše pogađa nedostatak podrške od onih koji bi mi trebali dati velikodušnu podršku baš zbog te masovnosti koju mi Hrvati imamo. Pogotovo među mladima. Jednostavno to je ono što mene osobno frustrira ali i potiče, za dobro moga naroda i za dobro moje katoličke crkve ću učiniti sve, pa ako treba i izgorjeti ovdje u Berlinu i neću popustiti.
Jednostavno nemam pravo na to odustati protiv dobra moga naroda i dobra moje katoličke crkve, bez obzira na nečije ovakve ili onakve interese. 
SVI SU INFORMIRANI I SVI SVE ZNAJU!
Ja sam obavijestio sve relevantne faktore koje sam trebao obavijestiti i koji trebaju sve ovo znati i u to biti uključeni. U razgovorima sam koji će izaći u javnost u narednom periodu i o njima ne bi previše javno govorio. Obavijestio sam i moga Provincijala Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja sa sjedištem u Splitu.
Kazao nam je župnik Hrvatske katoličke misije Berlin fra Zvonko Tolić u razgovoru za Berlinski magazin, koji je 11 župnik u povijesti HKM Berlin od 1969. godine kada je u Berlin stigao iz Rima fra Anđelko Validžić (1969.-1972.), koji je tada postao prvi voditelj misije i od tada započinje redovito pastoralno djelovanje među Hrvatima u Berlinu.
