RAZGOVOR – IVAN ANUŠIĆ, župan Osječko-baranjske županije i potpredsjednik HDZ-a
RAZGOVARAO: Josip Kelemen
KAKO SE OSJEĆATE KADA STE PRAKTIČKI „NA PRVU“ ZA DUŽNOST ŽUPANA DOBILI IZNIMNO VELIKU PODRŠKU BIRAČA U OSJEČKO-BARANJSKOJ ŽUPANIJI?
Osjećam se miran i zadovoljan. Zašto? Zato jer sam miran i zadovoljan ulazio i u kampanju. U protekle četiri godine sam posao župana radio dosljedno, korektno, mirno i sa timom stručnih ljudi. Građani su to prepoznali i vrednovali svojom potporom na izborima za župana. Ono što sam rekao prije četiri godine sam i napravio, svi projekti su ili dovršeni ili u visokoj fazi realizacije.
Često ističem da je politika zapravo vrlo jednostavan posao. Komplicira se posao kada se nešto želi sakriti ili napraviti nešto sumnjivo, kada niste dosljedni, kada niste za ono što se predstavljate…tada to ide u neželjenom pravcu. Ako ste dosljedni, korektni, ako ostvarujete ono što ste obećali, ako to radite mirno i savjesno za zajednicu koja vas je birala tada je politika vrlo jednostavna stvar. Upravo sam tako radio ove četiri godine i pokazalo se da je to pravi put. Podrška koju sam dobio je ogromna, obvezujuća i zadivljujuća. 
Dobio sam 22.000 glasova više nego prije četiri godine i zahvaljujem se svojim Slavoncima i Baranjcima na tako velikoj potpori. Ne bojim se posla i ne bojim se odgovornosti, kao što se nisam bojao ni do sada. I to je očito prepoznato u biračkom tijelu Osječko-baranjske županije.
KADA GOVORITE O OSJEČKO-BARANJSKOJ ŽUPANIJI, LJUDIMA SU ČESTO U SJEĆANJU NAPUŠTENA SELA, OSIROMAŠENI GRADOVI, EKONOMSKI DEVASTIRANA SLAVONIJA I BARANJA POSLIJE RATA, MASOVNO ISELJAVANJE U NJEMAČKU, IRSKU I DRUGE ZEMLJE EU. U ZADNJIH GODINU I NEŠTO DANA TA SE SLIKA IZNENADA POČELA MIJEN JATI. POČELE SU, KAKO U DOMAĆU TAKO INOZEMNU JAVNOST, PRISTIZATI POZITIVNE VIJESTI, DOBRE VIBRACIJE, NOVI PROJEKTI, USPJEŠNI PODUZETNICI… ŠTO SE TO DOGAĐA?
Moja je želja da se svi raseljeni Hrvati, ne samo iz Osijeka i Osječko-baranjske županije, već iz cijele Hrvatske, vrate nazad u Hrvatsku. Bili oni sada u Njemačkoj, Irskoj ili bilo gdje drugdje.
Želimo napraviti Osječko-baranjsku županiju kao županiju mogućnosti. Želimo napraviti zaokret u trendovima u kojima će sve manje biti odlazaka sa sve više povrataka iz iseljeništva. Želimo napraviti županiju u koju se čovjek može vratiti, dobro zarađivati, mirno i kvalitetno živjeti, vratiti onaj dobri duh optimistične i dobrodušne Slavonije velikog srca. U kojem će mladi započeti svoj novi i siguran život. Taj posao neće biti lako napraviti i to se neće dogoditi odjednom. 
Jer devastacija Slavonije i Baranje, pa i cijele Hrvatske je trajala godinam, pa i desetljećima. I još uvijek traje na neki način, ali mi smo te trendove počeli mijenjati prije četiri godine, bilježimo pozitivne trendove, smanjeno je iseljavanje, povećana zaposlenost, dakle, na dobrom smo putu.
Politika je napravila jako puno zla i Hrvatskoj i hrvatskom narodu. To moramo mijenjati. To neće ići preko noći. Moramo prije svega mijenjati percepciju. Promjenom percepcije, moramo mijenjati navike. Mijenjanjem navika, morat ćemo mijenjati način djelovanja. Mislim da smo došli do faze mijenjanja djelovanja rada i funkcioniranja politike u zajednici. Politika sada postaje poluga pomoći svima onima koji tu žive, a ne problem, barijera, ne klupko u koje će se netko zapetljiti i zbog toga otići iz Hrvatske. Meni je to želja.
Jer, prošao sam dosta zemalja i gradova u svijetu. Nema ljepše zemlje od Hrvatske. Neki su ljudi otišli zbog neimaštine, neki zbog neke velike socijalne ili druge nepravde, neki zbog politike, neki zbog neuređenosti ove države. To se ne može izmijeniti preko noći. Ali se može napraviti vrlo brzo. Tako da stvari funkcioniraju kako trebaju. Da Hrvatska bude konačno ono za što su ljudi ginuli. Za ono što smo se svi borili, za ono što su položili živote mladi, njih više od 18,5 tisuća. Sanjajući je ne ovakvu kakva je sada već drukčiju, prosperitetnom, bogatom, pravom poštenom zemljom u kojoj svaki čovjek, bilo Hrvat ili bilo koje druge nacije, u njoj dobro živi od svog rada. U tom smo procesu pogriješili. Neki su ljudi pogriješili. Ali te se pogreške mogu i moraju ispraviti.
Ja sam siguran da sa svojim potencijalima Slavonija i Baranja mogu ponovno hraniti ne samo sebe i Hrvatsku već i puno više. Jer je i u Jugoslaviji hranila skoro cijelu zemlju. A 1991. obranila Hrvatsku. Slavonija i Baranja imaju dovoljno snage, znanja, resursa, dovoljno kvalitetnih ljudi i potencijala da ponovno bude zemlja u koju se dolazi a ne odlazi. U tom smjeru radim i gradim županiju i odnose u njoj. Ne samo po pitanju „hranimo i branimo Hrvatsku“ već i po pitanju razvoja IT industrije, kontinentalnog turizma, ekološke i održive proizvodnje, produktivne poljoprivrede, vrhunske domaće hrane, očuvanih prirodnih ljepota, svega onoga što Slavoniju i Baranju čini jedinstvenom u Hrvatskoj i Europi.
Mislim da je Hrvatska spremna za taj veliki zaokret. Jer smo spremni za ozbiljne iskorake.
U ovom trenutku to govorim iz perspektive naše županije u kojoj živim i radim i u kojoj ću i nadalje ostati jer želim je promijeniti. Na bolje.
DA LI ĆE TO ŠTO GOVORITE BITI DOVOLJNO ZA MLADE KOJI SU AUTOBUSIMA NA DNEVNOJ BAZI ODLAZILI U NJEMAČKU, AUSTRIJU, IRSKU…ZA NJIHOVO PROMIŠLJANJE O MOGUĆEM POVRATKU NA SVOJU OČEVINU?
Ja mogu njih pozvati da se vrate. Ali oni ne mogu doći ovdje na ništa. Oni moraju doći na nešto. Ne možete pozvati čovjeka da zbog domoljublja napusti svoj dobro plaćeni posao u Njemačkoj i onda da ovdje završi na socijali.
GDJE JE ONDA TU PROBLEM?
Postoji problem koji je nastao puno prije. To je problem dizanja ruku od svega. Jer kada postoji volja postoji i način. I tu je taj problem koji je rješiv. Jer kada bi se svi ili većina vratila u Hrvatsku, oni posjeduju snagu i znanje mijenjati politiku s kojom nisu zadovoljni. Politika mora služiti ljudima. I nama se vraća ne mali broj ljudi iz Irske, Njemačke … koji tu nakon iskustva u inozemstvu nalaze dobra radna mjesta. Ljudi koji hoće raditi, znaju kako raditi. Pogotovo što se sada otvaraju poslovi koji kada su oni odlazili u inozemstvu nisu bili dobro plaćeni. I to je sada novi element i poticaj za povratak.
Moja je želja i cilj da se Slavonija i Baranja obnovi i demografski i gospodarski. Na tome radimo stalno. I strašno puno. I sve statistike u proteklom razdoblju Osječko-baranjske županije govore u prilog tome. Sve kreće prema boljem. Taj trend možemo zadržati. Trebaju nam ljudi, trebaju nam kvalificirani i stručni kadrovi, svaki nam je čovjek bitan. I iz tog razloga možemo očekivati uskoro obrnuti trend. I to trend povratka na svoj prag, u svoj doma, na svoju zemlju.
Ljudi koji su 70-tih i 80-tih godina otišli u Njemačku to su ljudi s velikim potencijalom za Hrvatsku i oni su onda kada je bilo najpotrebnije, 90-tih godina pomogli Hrvatsku. A njih smo trebali uključiti u hrvatsku politiku, hrvatsku obnoviteljsku ekonomiju, znanost… 
Ti ljudi su sada u mirovini, ali posjeduju neizmjerno znanje i iskustvo koje trebamo iskoristiti za dobrobit Hrvatske i njezinih građana. Trebamo im omogućiti da svoje znanje i sposobnosti koje su stekli radom u inozemstvu pomognu u razvoju gospodarstva. Ja tu vidim budućnost Hrvatske.
Izvan Hrvatske živi 4,5 milijuna Hrvata. Zato Hrvatska ima najveću snagu ima u iseljenoj Hrvatskoj.
DA LI TO SADA GOVORITE KAO POTPREDSJEDNIK HDZ-a ILI KAO ŽUPAN?
To ja govorim sada i kao potpredsjednik stranke ali i kao župan. To je moje promišljanje. Danas ti ljudi sa svojim iskustvom, znanjem, vezama, sa svime što oni imaju tamo gdje žive, strašno mogu puno pomoći gospodarstvi i Hrvatskoj u cjelini.
Hrvatska je mala država, enermno bogata resursima, s malo stanovnika, pa zato smatram da za svakog iseljenog Hrvata ima mjesta u ovoj našoj maloj, lijepoj zemlji. Da se mene osobno pita, vratio bi sve naše ljude iz Južne Amerike. Jer se tamo nalazi velik broj ugroženih Hrvata zbog tamošnje aktualne političke situacije poput one u Peru, Kolumbiji, Paragvaju, Argentini itd. 
Ti ljudi imaju korjene u Hrvatskoj i oni se žele vratiti u Hrvatsku. Prvenstveno bi njima omogućio povratak. Isto bih tako omogućio i povratak i svim Hrvatima diljem Zapadne Europe jer oni imaju jednako dobra iskustva razvijenih zemalja koja se mogu lako primjeniti i kod nas, posebice sada kada smo u EU.
KAKO VIDITE POVEZNICU HRVATSKE I NJEMAČKE?
Njemačka je uvijek bila veliki prijatelj Hrvatske. I Hrvatska je uvijek bila veliki prijatelj Njemačke. Ja Njemačku vidim kao uzor zemlju za Hrvatsku, onako kako bi naša država trebala funkcionirati. Znači mentalitet Nijemca, njegova odgovornost, pristup radu i politici, za mene je primjer kako treba funkcionirati… Mnoge stvari možemo i trebamo naučiti od Nijemaca.
Osječko-baranjska županije je prije pandemije bila tri puta u Njemačkoj. U Münhenu i Berlinu. Bili smo na sajmovima, ostvarili vrlo dobre kontakte, dogovorili brojnu suradnju na raznim poljima, npr. sa Selimirom Ognjenovićem, vlasnikom I.D. Riva Tours, s našim veleposlanikom u Berlinu Gordanom Bakotom, konzulatom u Münhenu, ali onda je došla korona i sve je stalo. Imao sam ozbiljan razgovor i s Michaelom Kaniber, ministricom poljoprivrede Bavarske, porijeklom Hrvaticom, koja je trebala doći u Osijek i predstaviti nam kako funkcionira njemačka poljoprivreda itd.
Nadam se da će ovo s pandemijom ipak uskoro stati i da ćemo se ubrzo vratiti s našim projektima, ponudama i interesima u Berlin i Njemačku. Jer, to je prirodna i povijesna veza Hrvatske koju trebamo njegovati, koju trebamo iskoristiti za razvoj hrvatskog gospodarstva i imamo što naučiti od njih.
Kao načelnik jedne male, ali vrlo uspješne općine Antunovac naučio sam mnogo toga što mi je pomoglo u obavljanju dužnosti župana. A Njemačka mi je bila i ostala uzor kojeg želim i dalje njegovati u svom životu i radu u Osječko-baranjskoj županiji.
