2000. - 2024.
Najstariji mjesečnik u Njemačkoj
24 godine s Vama!

2000. - 2024.

Najstariji mjesečnik u Njemačkoj
24 godine s Vama!

(VIDEO-FOTO) OTVARANJE IZLOŽBE: „Snaga stvaralaštva kroz ljepotu i detalje izložba naivne umjetnosti Đure Jakovića“

Datum:

(VIDEO-FOTO) OTVARANJE IZLOŽBE: „Snaga stvaralaštva kroz ljepotu i detalje izložba naivne umjetnosti Đure Jakovića“

U pozdravnom govoru nazočne je pozdravio Gordan Bakota veleposlanik Republike Hrvatske u SR Njemačkoj. Naglasio je da mu je drago da po prvi put nakon nekoliko godina imamo jednu izložbu slika naivne umjetnosti u našem veleposlanstvu.

Naš gost umjetnik Đuro Jaković dolazi iz Hrvatske, Podravine, vrlo poznatog mjesta Molve i mi pokušavamo ovdje u veleposlanstvu prezentirati sve regije Hrvatske. Imali smo Dalmaciju, Istru danas je na rasporedu prezentacija Podravine. To je jedna prekrasna regija Hrvatske u kojoj je naivna umjetnost jedna prepoznatljiva vrsta slikarstva i kulture Hrvata u tom dijelu Hrvatske.

Ovaj puta imate priliku da vidite nešto što je posebno u našoj umjetnosti kroz ovu izložbu slika pod nazivom „Snaga stvaralaštva kroz ljepotu i detalje izložba naivne umjetnosti Đure Jakovića“.

Srdačno pozdravljam slikara Đuru Jakovića iz Podravine i rodne općine Molve.
Na slikama Đure Jaković možete vidjeti sve kolaritete Podravine i Hrvatske, vidjeti našu dušu i povijest i vidjet će te kako kroz slike Đure Jakovića žive hrvatski građani u tom dijelu prekrasne Hrvatske.

Unutar Europe naivna umjetnost je prepoznatljiva slikarska tehnika koja dolazi iz sjeverne Hrvatske iz Podravine. Ova izložba je realizirana uz potporu i suradnju Ministarstva vanjskih poslova i Europskih integracija RH i veleposlanstva RH u Berlinu, te podržana od Ministra Gordana Grlića Radmana, Ministarstva vanjskih poslova i Europskih integracija RH.

Nakon otvaranja izložbe imat će te priliku ne samo razgovarati s slikarom i umjetnikom Đurom Jakovićem nego i probati i kušati neke od domaćih delicija Podravine koje su donijeli naši dragi gosti ovdje u Veleposlanstvo RH za sve nazočne posjetitelje izložbe.

Hvala vam lijepa svima nazočnima i umjetniku Jakoviću na dolasku u Berlin i prezentaciji izložbe slika koja je u nizu predstavljanja RH u SR Njemačkoj i Berlinu, kazao je u pozdravnom govoru veleposlanik Gordan Bakota.

U nastavku večeri nazočne je pozdravio Domagoj Marić savjetnik i ataše za kulturu veleposlanstva RH u SR Njemačkoj, koji je moderatorski i stručno vodio otvaranje izložbe kroz razgovor s Đurom Jaković te u razgovoru s umjetnikom, koji je na njemački jezik prevodila Doroteja Jaković, svima nazočnima približili radni opus, dijela i još neke zanimljivosti iz života i rada slikara Jakovića koji je pripadnik četvrte generacije naive, te njegov opus radova od radih 90-tih do danas, u čijim dijelima dominiraju karakteristični hrvatski pejzaži, figure seljaka, mrtva priroda, sakralni motivi, ali i klasičan opis i pripovijedanje života i običaja slikarovog zavičaja (Podravine) te veličanje žene i njezine snage.

U razgovoru za Berlinski Magazin Đuro Jaković govorio je o raznim životnim, umjetničkim i društvenim temama te drugim aktualnim temama

Gospodine Jaković, evo dolazite iz Domovine, iz Hrvatske. U Berlinu je na rasporedu izložba u organizaciji veleposlanstva RH u Berlinu “Snaga stvaralaštva kroz ljepotu i detalje” izložba naivne umjetnosti Đure Jakovića.
Možete li nam prvo reći odakle dolazite i evo kako je došlo do ove ideje da se predstavite u Berlinu?

Ja sam Đuro Jaković, iz Hrvatske sam, Koprivničko-križevačka županija, općina Molve, i selo Molve, otud i dolazim. Naivom se bavim od 69-te na 70-tu još u školskim danima.

VIDEO: RAZGOVOR ĐURO JAKOVIĆ

Dolazite iz Molva, to je jedno poznato možemo reći umjetnički rasadnik, tamo su ponikla velika umjetnička imena. Možete li nam nešto reći, je li to jedan specifičan kraj za ovu vrstu umjetnosti ili se sve to slučajno razvijalo?

Ja mislim da po mom gledanju taj krug oko 20 km od Hlebina, Gola, Gornja šuma, Molve i okolice tu ima najviše naivinih slikara u Hrvatskoj. Oni su nastali prije svojih sedamdestak godina. Tu su se razne generacije mjenjale slikara, tako sam i ja još u Osnovnoj školi na nagovor i na svoj talenat koji sam imao krenuo sa slikanjem nekih malih crteža koje smo slali nekad na natječaje za Male novine i Modru lastu. Tu su se redale neke nagradice i tako sam ja dobio volju. Poslije školovanja Osnovne škole, dolazio je jedan novinar i kolekcionar Gerhard Ledić, poznat kao lutajući reporter u nekadašnjem Vjesniku u srijedu iz Zagreba.

On je sakupljao starine, običaje, pisao je. Tako je zapazio jednu moju „teku“ koju sam ja „šaral i crtal“, i tako sam na nagovor njega ja „napravil“ par slika na staklu, i to je bil težak put normalno i „napravil“ mi prvu izložbu 70-te u Dubravi, na nagovor njega i njegovih kolega koji su s njim radili, on je njih nagovorio da kupe od mene slike da ja dobijem volju, jer već imam talenat, da iskoristim to. Tako sam počeo ja prve svoje slike na staklu.

I danas ste slikar četvrte generacije umjetnika naive. Tko su bili slikari te prve generacije?

Prve generacije bio je u Hlebinama Krsto Hegedušić, poslije njega Generalić, Mraz, Virius i puno njih, poslije je došla druga generacija Mijo Kovačić, Lacković, Večenaj, Rabuzin. Redom su se tek grupe mjenjale. Evo danas je još ostalo, naš najveći ja mislim genije naivnog slikarstva, moj susjed i znači od mene je 2,5 km Mijo Kovačić.

Rođeni se 1952.godine u Koprivnici. Imali ste do dnas 7 samostalnih izložbi, ako je to točno, i više od 200 skupnih izložbi. Gdje ste bili sve vani?

Ima njih mnogo, po zadnjem popisu puno i puno više. Bili smo na raznim izložbama, kupci su bili Talijani, Austrijanci, Nijemci, Belgijanci, Nizozemci, Amerikanci, Rusi. Toga je bilo puno, svaki tjedan je dolazio neko od galerista, neko od kolekcionara, neko za svoju dušu došao i kupio i odnio u svoj stan moju sliku, da im krase njihove sobe.

Nositelj ste i brojnih nagrada gospodine Jaković. Možete li nam reći koje su posljednje koje ste primili za Vaša djela i rad kroz život?

Ima zahvalnica bezbroj, imam iz Slovenije, imam iz Austriji iz Beča, imam i od Hrvatskog sabora kulture, jedno tri odličja imam, tak da priznanja su velika, same slike već govore o meni.

Spomenuli smo da ste umjetnik četvrte generacije naivinih slikars gospodine Jaković, a evo i član ste aktivni udruge Molvarski likovni krug. Ima li danas mladih slikara, ima li potencijala koji će vas naslijediti, pete, šeste generacije?

Mogao bih vam reći teško, da bude to, pošto nema više ni onog okoliša koji je bio prije 70 godina, ja sam sada 71 godinu, znači prije 50 godina kada sam ja shvaćao već taj život na selu, rad u polju, odlazak na „ribičiju“, te običaje svatova, „fašenjaka“, svega je onda bilo i na temelju toga se stvarala ta naša naiva. Jer ja nisam školovan, ja nemam akademiju slikara, ja sam samouk, sam sam „stvoril“ mislim na „gled“ svojih prethodnika, normalno.

Sudionik ste i projekta „Pisanice od srca“ gospodine Jaković. Taj projekt je obišao mnoge zemlje svijeta, evo i u Berlinu prije par godina vidjeli smo te velike pisanice. Odakle je bila došla ta ideja, ili da pojasnimo to su bila velika uskršnja jaja od dva metra i nešto, tu je bio i Vaš župan Koren u Berlinu i zasigurno bio je veliki interes za taj projekt?

Pa to vam je naiva ko naiva, bila u nekakvom naponu i onda se otvorila prije 15-ak godina Turistička zajednica i onda su pokrenuli projekt, jer naiva, imamo u Hlebinama veliku galeriju koja je u obnovi sada momentalno, ona je okupljala cijeli našu Podravinu i okolicu za izlaganje, a mi smo izlagali u Zagrebu i vani kak smo već rekli. A onda je turistička zajednica pokrenula to jaje veličine znači 2 metra i više a u opsegu je bila 4,5 metra.
Znači u prvim tim danima ili godinama, to traje već 15-ak godina i ta jaja su otišla u 120-130 zemalja Europe i Svijeta i mogla se i vidjeti.

Pisanice su znači radili 4-5 ljudi, svako je imao svoje polje, a to polje bilo je toliko nježno urađeno i jedan s drugim suradnja, lijevog i desnog kolege slikara, da nije bilo vidjeti spoj na tom jajetu. To su motivi sa sela ili motivi iz onog mjesta gdje je to jaje išlo, opet da ima ta neka suradnja onoga mjesta i naše Podravine, na tom jajetu oslikano.

U želji da se tradicija umjetnosti naive kao djela hrvatske kulturne baštine gospodine Jaković ne zaboravi, Vi i dalje slikate u Vašim 70-im godinama. Možete li nam reći što ste donijeli u Berlin i što smo ovdje sve vidjeli?

Pa ja evo 70 i neku godinu neumorno radim i trudim se i dalje da ću raditi, evo tak me Bog nadario i svaki čovjek je rođen s nekim talentom, tako i ja evo ovim slikarstvom. U ono vrijema na tom mjestu, pa sam došao do slikanja, a na Molvama nas ima jedno desetak koji evo već mogu reći, 40 godina smo opstali. Kroz našu galeriju je već prošlo puno slikara, ali ostalo nas je 10-ak nažalost, a podmlatka izgleda da ne bi imali pošto je priroda otišla daleko, više nema starih slamenih kuća, više nema kravica puno na selu, pataka, gusaka, evo došli smo negdje, ali opet mi stari moramo prenijeti i ta djeca, i ti mlađi i ko bude želio mogu vidjeti i mogu nas slobodno naslijediti i bilo bi mi drago da rade i da uljepšaju život sebi i drugima za oko da bude lijepo i da stave u svoje stanove da ne budu zidovi prazni.

U Berlinu ste se predstavili sa dvije zahtjevne tehnike, ulje na platnu i ulje na staklu. Koja Vam je draža tehnika?

Meni je draža tehnika ulje na staklu, jer ulje na staklu je slikano kako bi rekli „špigel“, jer znači ja moram prvo staviti papir, pa onda skicu, stavim gore staklo. Prvo što je meni bilo, ja se moram potpisati, znači ja se moram naopačke potpisati, da kada okrenem bude dobar potpis, ako taj moj dedica ili babica idu na lijevu stranu kad ja okrenem staklo on ide na desnu. Znači to je „špigel“. Naopačke se radi. Prvo se rade detalji, znači ako ja imam čovjeka koji ima dugu kosu, sad ja njemu moram napraviti kosu na glavi, prvo šešir pa kosu. E kad se ta kosa osuši, htio bih lice, moramo mu napraviti lice, a da bi napravio prvo nebo, nema lica, znači to je sve kontra od platna.

Evo imamo jednu sliku iza Vaših leđa gospodine Jaković, možete li nam reći koliko ste je dugo radili i što predstavlja ta slika?

Evo to vam je jedno zimsko predvečerje, tu su kravice, tu su ljudi još pospremaju drva, ovi tamo nekaj kod kuće rade, spremaju se, mjesec je izašao, sprema se noć, majka se vraća od susjede i to bi bilo to.

Koliko traje nastanak jednog takvog djela?

Nastanak ovakve slike malo veće nego što je ova, 80cm s metar trajalo je u ono vrijeme jedan duži period, jer ja tako sam se naučio raditi dva do tri komada najviše odjednom. Onda jedna se suši jer ne može se raditi non stop, a onda drugu radim. Tako da je možda trajalo u ono vrijeme, i ova slika je malo starijeg datuma, trajalo je jedno mjesec, mjesec i pol dana.

Gospodine Jaković, u Vašim slikama dominiraju karakteristični hrvatski pejzaži, figure seljaka, mrtva priroda, sakralni motivi?

Evo ovaj na svakoj slici malo malo vidimo zimu, vidimo te radove seljačke, Dravu, vodu jer Drava je od mene 2,5 km. Ti su naši motivi koji su nam se urezali kao dječacima…
Živjeli smo u takvom okruženju koji je bio zanimljiv, zanimljiv je bio za nas djecu i tako smo upijali sve što je bilo lijepo oko nas i prenosili na staklo.

Koliko je danas “na cijeni” naivna umjetnost gospodine Jaković? Već sam Vas pitao ima li nasljednika i u kojem smjeru to ide?

Čujte sad da vam ja rečem prognozu ne bih znao, ali bih rekao bilo bi mi drago da se ovo nastavi, tradicija i da imamo mlade, što više i što bolje slikare.

Možete li nam nešto reći o Lackoviću, on dolazi iz Vašeg kraja, zasigurno on je možda jedna perjanica naive?

Lacković je iz Batinske, nedaleko od Đurđevca prema šumi, on je živio znači tamo, poslije je otišao u Zagreb kao poštar i nastavio sa svojim slikanjem. On se meni jako sviđa i kao čovjek i kao slikar i kao naivac i kao prijatelj i kako bi rekli „pajdaš“, drug. A veliki je slikar, daleko od toga, jedan od boljih slikara, znači tu bih uvrstio Miju Kovačića i Generalića i Rabuzina i ove starije. To je njegova generacija, sad ta druga, druga po Krsti Hegedušić.

Evo izložba je u tijeku u veleposlanstvu RH u Berlinu, SR Njemačkoj gospodine Jaković, je li ovo prvi put u jednom veleposlanstvu?

Ovo mi je prvi put u veleposlanstvu. Nikad nisam imao prilike evo do sad, i ja bih se od srca svima koji su radili na ovome projektu zahvalio što su me ovako primili i ugostili i uvijek će mi ostati u sjećanju ova izložba. Ja sam imao puno kupaca i puno mušterija ali evo ovo je meni toliko drago da izlažem u ovom domu u veleposlanstva u Berlinu, to vam ne mogu reći. I zahvalan sam još jednom svima od srca, i od moje supruge, i od moje kćerke i zeta i unuke na ovom velikom poklonu koji sam dobio za 71. rođendan.

Čini mi se gospodine Jakoviću iz Vaših riječi da je ovo za jednog slikara ipak i vrhunac jedne nagrade kada se ovako neko posveti slikaru i njegovim djelima i da ga ugosti pa evo ovoga puta u Berlinu. Onda zaboravite nekada na te teške dane i noći dok nastaju djela?

Moglo bi se reći jesam, presretan sam, evo već ja to 3-4 puta ponavljam i bit ću uvijek i uvijek ću se sjećati tih lijepih susreta s ljudima ovdje u Berlinu i puno im od srca hvala.

Možete li nam reći još nešto o tehnikama, evo ulje na platni, na staklu ulje. Jeste li još neke tehnike koristili kroz život?

Nisam puno tehnika koristio, znači rad na staklu, rad na platnu, tu idu uljane boje, jedino što sam ilustrirao puno knjiga za pjesnike crtežima, obogaćivao sam njihove člankove sa svojom grafikom koja mi ja mislim ide vrlo dobro, kao što je slikao gospodin Lacković.

Naglasili ste da je u Molvama treća katedrala po veličini u Hrvatskoj. To malo ljudi zna?

Evo ga kak bi se reklo u Zagrebu je normalno katedrala broj 1, u Đakovu je broj 2, evo u Molvama je broj 3. Sada se radi veliki Pastoralni centar i tu će biti starački dom, i za odmor i za omladinu. Radi se veliki objekat…

Neke ste slike i povijesno obradili?

Pa jesam, mogu reći na temu crkve Marije Molvarske, na temu Isusa.

Marija Molvarska, to je poznato Vaše djelo?

Jeste, jeste. To je stari narod pričao da je prije 400 i nešto godina kad su Turci dolazili, bila je ta Marija, koju su nekad naši ljudi sa sela, to su bili konaci, nije bilo selo, par kuća je bilo, donijeli iz Pepelare prema Molvama i tu je ona ostala. Kako su nailazili Turci, ta najezda Turaka, oni nisu znali gdje bi je sakrili pa su je, pa su iskopali na tom brdu pijesak je doduše, jedno mjesto i tu su je zakopali pa budu znali. Povodom toga, puno godina haranja Turaka u onoj Podravini ljudi su izumrli, a ostala je Marija u zemlji. I na ispašu, bila je livada išli su goveda, krave, svinje, nije lijepo govoriti, ali jedan bik koji je rogom kopao u zemlju i nogama kopao ko da „nekej“ traži, ne.
Ljudi su sad ono, seljaci ko seljaci bili okupljeni sa svom stokom, došli do zaključka da bi trebali nešto napraviti, i oni su sastali i iskopali tu, na tom mjestu kopali, kopali i iskopali tu Mariju, koji su njihovi djedovi i bake i ko zna ko zakopali ispred Turaka. I to je naša čudotvorna Majka Božja Molvarska.

To je djelo koje ste Vi ovjekovječili 2019.godine?

Jeste, koje sam ovjekovječio. Znači vidimo Mariju ispod njenih nogu, jedan rog i onda vidimo staru crkvu i novu crkvu, ovo je kapelica gdje ona bila, samo se prenosi za Veliku Gospu u župnu crkvu Blažene Djevice Marije.

Vaše mjesto Molve gospodine Jaković ima oko 2.500 stanovnika, blizu ste Samobora, Zagreba, Koprivnice. Ostaju li mladi uopće u mjestu u Hrvatskoj ili također prate ovaj trend odlazaka?

Pa ja mislim da prate trend odlaska vanka. Da oni, kako bih znao reći, jedino ima tu dečki koji su zainteresirani, otvaraju i obrt koji već imaju obrte pa neće da firma zagasi, pa opet drže svoju djecu jer je uhodana firma, neće da im odlaze vani, da ne stvaraju neki drugi svoj zanat ili neki ostaju, ali koliko se vidi da selo ko selo, ja ne znam, nisam prorok i ne mogu reći da će se smanjiti jer stanovništvo nam je, staro domaćinstva su stara, ljudi evo ja sam 70 godina, mlađih nema, ovo što ide u školu je jedino, a to je vrlo malo, a bogat je kraj poljoprivredom, žitno polje, kukuruza, ravnica, ravna Podravina se veli i u pjesmi, inače je ravna od Varaždina pa do Osijeka tako da ne bih znao kakva je budućnost.

Ali Vi ste ostali vjerni Podravini gospodine Jaković evo sedmo desetljeće. Neki umjetnici odu i u Zagreb i u velike gradove, ali Vi ste svoj na svome?

Eh, to što ste rekli svoj na svome, najljepše je i najdraže biti. Tu mi je ostala familija, tu su mi svi, evo jedino kćerka mi je sad malo dalje od mene, sin mi je u Molvama i tako dalje. Da sam i negdje vani možda bih sad po starost nekako bi me srce vuklo nazad, nostalgija doma. Najljepše je tamo gdje sam se rodio. Mislim ne možemo svi biti negdje, a najljepše nam je tamo gdje je čovjek rođen.

Gospodine Jaković, ujutro kad se probudite koliko još imate snage za slikanje? Je li imate taj entuzijazam kao nekada ili to popušta?

Još uvijek ima snage i mašte, još uvijek se da oslikati jer mi svi koliko god da nas ima da slikamo za jedan grad ili bilo kaj, mi ne možemo napraviti toliko slika koliko ima praznih zidova, nažalost. A sve „kaj“ je lijepo oku to je srcu drago, i drago ti je dok neki čovjek napravi neku produžnu ruku koja danas iza mene bude ostala nekom u sjećanju.

Hvala Vam lijepa gospodine Jaković i na ovom predstavljanu u Berlinu i na Vašem vedrom duhu i snazi da se predstavite u Njemačkoj metropoli Berlinu.

Puno hvala Vama od srca. Živjeli!

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti Berlinski magazin i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

Podijelite vijest:

spot_img

Najčitanije

Povezane vijesti
Povezano

1,14 milijuna tražitelja azila u Europi.Trećina svih migranata koji dolaze u EU odlazi u Njemačku.

Broj tražitelja azila u Europi prošle je godine znatno...

Moguće granične kontrole tijekom Europskom nogometnom prvenstvu u Njemačkoj

U najmnogoljudnijoj njemačkoj saveznoj državi (Nordrhein-Westfalen NRW) Sjeverna Rajna-Vestfalija...

Novi broj – Berlinski magazin BM 247

Novi broj Berlinski magazin BM 247 Prosinac /Dezember 2023 Sadržaj Berlinski...