U povodu 573. rođendana Marka Marulića (1450.-1524.), izaslanica berlinske općine Charlottenburg-Wilmersdorf Anke Pätzold, zaduženica za reprezentativne poslove i partnerske gradove i izaslanik Veleposlanstva RH u Njemačkoj, Domagoj Marić, prvi savjetnik u Veleposlanstvu RH u SR Njemačkoj položili su komemorativno cvijeće ispred spomenika Marka Marulića, oca hrvatske književne riječi i klasika europske humanističke misli, povodom 573. rođendana, na trgu Julius-Morgenroth-Platz u berlinskoj općini Charlottenburg-Wilmersdorf.
Marko Marulić bio je hrvatski pjesnik i humanist koji je živio u Splitu od 1450. do 1524. godine i smatra se jednim od najznačajnijih intelektualaca europske renesanse.
Na temelju 30-godišnjeg partnerstva grada Splitom i berlinske općine Charlottenburg-Wilmersdorf 27. svibnja 2000. godine na Trgu Juliusa Morgenrotha postavljen je tri metra visoki Marulićev kip autora prof. Slavomira Drinkovića. Kip je izrađen od brončane legure.
Marko Marulić hrvatski velikan podario je puno lijepih stvari rodnoj Hrvatskoj od kulture do znanosti a samim time čitavom kulturnom svjetu, gdje se spominju njegova djela i lik.
27. svibnja 2000. godine Berlin je postao jedina europska metropola koja se diči spomenikom jednog hrvatskog književnika ili znamenitog Hrvata u strogom centru grada. Spomenik Marka Marulića koji se nalazi u Berlinu na adresi Brienerstr. ugao Julius-Morgenroth Platz, 14. godinu za redom obilaze znani i neznani ljudi u njemačkoj metropoli, dok se berlinski Hrvati na dan njegovog rođendana iz godine u godinu okupljaju ispred njegovog spomenika, u znak zahvalnosti za njegovo dijelo, lik i hrvatsku prepoznatljivost u tuđini.
U SREDIŠTU NJEMAČKOG GLAVNOG GRADA 2000. GODINE OTKRIVEN JE SPOMENIK MARKU MARULIĆU
Poštovanje prema djelu književnog genija.
U berlinskoj općini Wilmersdorf, pred vijećnicom, 2000. godine otkriven je spomenik Marku Maruliću, rad eminentnog hrvatskog kipara Slavomira Drinkovića – čime je obilježena 550. obljetnica Marulićeva rođenja te 30.godišnjica partnerstva gradova Berlin-Wilmersdorfa(danas Charlottenburg-Wilmersdorf) i Marulićeva rodnoga grada Splita.
Marulić je pronio ime svoga rodnoga grada po svim europskim metropolama, dodajući svome imenu pridjevak “Splićanin” (Marcus Marulus Spalatensis) među tisućama čitatelja Marulova djela bili su i Henrik VIII., Thomas More, Margareta Navarska, sv. Franjo Saleski, sv. Franjo Ksaverski, Francisco Quevedo i mnogi drugi
Pred gradskom vijećnicom središnje berlinske općine Charlottenburg-Wilmersdorf 27. svibnja 2000. svečano je otkriven spomenik Marku Maruliću, rad eminentnog hrvatskog kipara Slavomira Drinkovica. Tako je u središtu Berlina, koji je jedan od vodećih kulturnih centara Europe, obilježena 550. obljetnica Marulićeva rođenja te 30. godišnjica partnerstva grada Splita i berlinske općine Charlottenburg-Wilmersdorf, koji su bili uključeni u taj projekt.
Izradu spomenika, kao što je poznato, financirali su Poglavarstvo grada Splita, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Hrvati koji žive u Berlinu. Poseban prilog svečanosti dala je tada zagrebačka Naklada Erasmus koja je objavila knjižicu o Maruliću u kojoj su prvi put na njemačkom jeziku tiskani svi relevantni podatci o ocu hrvatske književnosti.
Marulić je pisao papi zbog zaštite od Turaka
Na svečanom otkrivanju spomenika o svjetskom uspjehu Marulićeva književnoga djela govorio je akademik Mirko Tomasović, jedan od vodećih marulologa, naglasivši izvanrednu recepciju Marulićeva opusa u mnogim zemljama svijeta. Marulić je pronio ime svoga rodnoga grada po svim europskim metropolama, dodajući svome imenu pridjevak “Splićanin” (Marcus Marulus Spalatensis), rekao je tada splitski gradonačelnik Ivan Škarić podsjetivši da su među tisućama čitatelja Marulova djela bili i Henrik VIII., Thomas More, Margareta Navarska, sv. Franjo Saleski, sv. Franjo Ksaverski, Francisco Quevedo i mnogi drugi. S druge pak strane, Marko Marulić bio je suvremenik pada Bosne pod tursko-osmanlijsku vlast (god. 1463.), teškog krbavskog poraza hrvatske vojske (god. 1493.), junačke hrvatske obrane Klisa i Primorja (god.1508.), junačkoga bana Petra Berislavića koji je poginuo u turskoj zasjedi na planini Plješivici (godine 1520.). Zato je, da pomogne svome narodu i zaštiti kršćansku Europu od turskih prodora, napisao dirljivo pismo papi Hadrijanu VI. s molbom za pomoć, o čemu svjedoče povijesna vrela.
Aktualnost Marulićeva djela pola tisućljeća nadahnjuje temelje europske kulture. Humanist i filozof, pjesnik, kršćanski mislilac ali ako hoćemo i uzoran kršćanski laik, autor koji je pisao na latinskome, hrvatskome i talijanskom, a čija su djela onodobno bila prevođena na njemački, španjolski, portugalski, francuski, engleski, češki i druge jezike – Marko Marulić Marul i ovim se činom znakovito pojavljuje u novim europskim strujanjima na pragu trećeg tisućljeća.
Ideja o postavljanju spomenika ocu hrvatske književnosti u berlinskoj općini Wilmersdorf potekla je 1998. godine od dr. Iva Sanadera, tadašnjeg pomoćnika ministra vanjskih poslova. Prihvaćena od gradonačelnika Wilmersdorfa, ta je zamisao ostvarena zahvaljujuci Odboru za podignuće spomenika u Berlin-Wilmersdorfu, u kojem su bili dr. Ivo Sanader (predsjednik), akademik Mirko Tomasović, akademik Nikola Batušić, tadasnji ministar kulture mr. Božo Biškupić, prof. dr. Nenad Cambi, prof. dr. Ante Stamac, kojeg je poslije kao novi predsjednik Društva hrvatskih književnika zamijenio akademik Slavko Mihalić, dipl. ing. Marina Matulović-Dropulić, dr. Zdenka Weber, dipl. ing. Josip Pavešiš, dipl. ing. Venceslav Lončarić, Vladimir Maleković te
splitski gradonačelnik Ivan Škarić i njegov zamjenik Miroslav Buličić.
Nakon odabira Drinkovićeva rada, jednog od tri otkupljena s Natječaja za spomenik Marku Maruliću u Zagrebu, dorađena je skulptura odlivena u Ljevaonici umjetnina pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i potom transportirana za Berlin.
Marko Marulić otac hrvatske književnosti
Kao veliki hrvatski književnik i europski humanist, kao mislilac koji se napajao na tradiciji kršćanske Europe, Marulić je i danas jedna od hrvatskih ulaznica u europsko zajedništvo. Tu ukorijenjenost hrvatske kulture u europske tijekove naglasio je tada i Slavomir Drinković koji je u oblikovanju svoga Marula uznastojao predočiti vremenski kontinuitet mjerljiv s pet stoljeća.
Kipar Drinković svojoj viziji glasovitog Marula udahnuo je znak Mediterana koji se zorno naslućuje “maestralom koji Maruliću puše u ledja”. Osim Berlina,i druge su se europske metropole na različite načine prisjetile Marulićeva djela. Tako je tada tiskana u Madridu na španjolskom jeziku – nakon nekoliko stoljeća
proteklih od ranijih prijevoda Marulićevih djela – knjiga o Marku Maruliću autora mr. Bratislava Lučina. Naime, tamošnji nakladnik Ediciones Clasicas objavio je u nizu Humanistička knjižnica (urednik Tomas Gonzalez Rolan) knjigu od stotinjak stranica, posvećenu “ocu hrvatske
književnosti”.
MARULIĆ VJEČITI NEŽENJA
Za razliku od svoje braće, Marulić se školovao izvan Splita. Ostao je neženja. S rodbinom se parničio zbog nasljedstva. Doživio je sedamdeset i četiri godine… Jednom riječju, nije »morao« život provesti u kući svoga rođenja. Ne znamo pouzdano je li Marko Marulić za života, u svome Splitu, bio cijenjen kao što su ga poštivali nakon smrti. Nakon smrti zaredale su pohvale i njegovu kreposnu životu i njegovu izvrsnu djelu. Pohvale na hrvatskom i latinskom jeziku, o hrvatskom i latinskom djelu, koje i danas traju.
Kad bismo u tome prepoznali veličinu i ulogu Marka Marulića, i našoj bi se pisanoj i govorenoj riječi ukazali bolji, časniji i ljepši dani…
