Razgovor Fra Zvonko Tolić – voditelj Hrvatske katoličke misije Berlin.
Fra Zvonko početkom listopada 2019.preuzeli ste vođenje HKM Berlin kao novi župnik. Nakon 9 godina provedenih u Stuttgartu koji Vam je kako kažete ostao u srcu, došli ste u Berlin koji Vam nije nepoznat.
Koji su Vaši prvi dojmovi?
Najprije pozdravljam cijenjene čitatelje Vašeg lista. Došao sam početkom listopada ovdje u Berlin iz Stuttgarta. Moji prvi dojmovi su da je Hrvatska katolička misija u Berlinu jedna dosta kompaktna živa zajednica, zajednica koja želi živjeti svoju vjeru, želi živjeti svoje kršćansko opredjeljenje i isticat pripadnost svojem hrvatskom narodu, ali također zajednica koju nažalost u posljednje vrijeme intenzivnije pritišću neki problemi i to je jedan od razloga mog dolaska ovdje u Berlin.
U Berlin ste dolazili na ispomoć skoro 13 godina uvijek povodom velikih Blagdana, kada je trebala ispomoć u HKM Berlin, mnogi vjernici Vas poznaju, no recite nam nešto o Vama i Vašem svećeničkom putu?
Mnogi Hrvati u Berlinu me poznaju. Već dugi niz godina tu sam dolazio i kada sam prestao dolaziti, zbog nove službe, u meni je ostao žal što neću i dalje susretati se s meni dragim ljudima iz Berlina. Ali evo prst Božje sudbine me je ipak doveo do Berlina da ne dođem kao ispomoć za Božić i Uskrs nego da budem vjerojatno i malo duže tu. Sve je u Božijim rukama. Što o sebi mogu reći? Svećenik sam 27 godina. Nakon moje mlade mise upisao sam studij povijesti i geografije u Zagrebu. Ima i nekih drugih studija koje sam paralelno studirao, ali to je zanemarivo i manje važno i mislim da nije potrebno opterećivati vas ili bilo koga drugoga tim podacima. Radio sam u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji 11 godina, nakon toga sam dobio premještaj u Stuttgart. Nakon 9 godina Stuttgarta dolazim u Berlin i evo to je to.
Fra Zvonko, umjesto dojučerašnja tri svećenika HKM Berlin sada ima dva svećenika, u Misiju je došao i svećenik fra Dejan Međugorac. Mogu li dva svećenika, opslužiti Bogoslužja u tri crkve i sve potrebe vjernika Hrvata u Berlinu?
Ja bih bih bio presretan da je nas ne dva-tri nego i pet i šest jer posla, tko hoće raditi pogotovo na duhovnom području, ima jako puno. Nažalost takva je situacija kod nas da je nas svećenika sve manje, kao što su i časne sestre otišle prije više godina, sada i broj svećenika se smanjuje. Ne samo u Njemačkoj, ali očito to je u njemačkoj crkvi intenzivniji proces nego u Hrvatskoj, ali mi još uvijek možemo pokrivati službe.
Drugo, tri svećenika su bila i zbog njemačke župe prema kojoj mi više nemamo obveze, tako da je broj svećenika smanjen i iz tog razloga. Dakle nemamo obavezu prema njemačkoj župi gdje su dosadašnji župnici: fra Edvard ili fra Franjo i fra Petar, bili i župnici njemačke župe Sv. Sebastiana. Budući da je ta župa sada na neki način spojena s drugom župom Pfarrei St. Elisabeth.Tako da se smanjio i broj svećenika s time da imamo još otvoreno 50% radnog mjesta za pastoralnog suradnika. Možemo li pokriti svoje aktivnosti ? Ako ćemo raditi možemo i mislim da to ne bi trebao biti problem i da zajednica neće sigurno zbog toga patiti, da će se broj svećenika smanjen za jedan osjetiti. Možda donekle kroz božićne i uskrsne ispovjedi ali kroz redovne aktivnosti mislim da neće. Bogu hvala imat ćemo i svojih suradnika naših dragih vjernika koji će nam biti desna ruka u vođenju naše zajednice.
Bili ste voditelj zajednice u Stuttgartu koja je posvećena blaženom kardinalu Alojziju Stepincu i u našoj crkvi u Berlinu Sv. Sebastina, dočekao Vas je veliki portret blaženika Stepinca. Što te posvete i molitve koje Vas prate u službi, znače Vama i Hrvatima kada je u pitanju lik i djelo Blaženog nadbiskupa Alojzija Stepinca?
Alojzije Stepinac, naš Kardinal mučenik, blaženik i nema razloga da vrlo ubrzo postane i svetac, je mislim jedna od najvećih moralnih vertikala u hrvatskom narodu. Ne samo u 20.stoljeću, nego možemo reći kroz cijelu hrvatsku povijest. Blaženi Alojzije Stepinac je sveti čovjek koji se uzdignuta čela znao oprijeti svakom totalitarnom sistemu i kao primjer svim Hrvatima može biti jako veliki uzor u življenju kršćanske vjere, u ljubljenju svoga naroda i svima nama doista jedna moralna vertikala, koja će nas usmjeravati i pokazivati pravac i put kojim bi smo mi kao narod i kao vjernici trebali ići. 
Fra Zvonko u HKM Berlin dočekale su Vas i određene nerazriješene stvari. Koliko god ne želimo to spominjati, na početku Vašeg mandata to je još uvijek je aktualno i čini mi se da Vas koči da preuzmete vođenje HKM Berlin onako kako to dolikuje novom početku?
Pa nažalost neki problemi i loše situacije koje su obilježile rad HKM Berlin i zbog kojeg sam ja na koncu konca i došao u Berlin su problemi s kojima se ja također intenzivno suočavam umjesto da se suočim s onim što mi je primarno, a to je pastoralni rad. Imam nekad osjećaj da se ovdje moram borit s vjetrenjačama i sa stalnim nekakvim optužbama, traženja krivca ili pravednika u sebi ili drugome. Jednostavno želim sve to nadići, ne želim se uvući u ničije igre. Hoću da su za mene svi vjernici jednaki. Međutim svatko mora prihvatiti i svoj dio odgovornosti i svatko mora prihvatiti svoju poziciju koju obnaša bilo u crkvi, bilo u zajednici, bilo u obitelji i bilo kojem segmentu života. Mislim da je to sastavni dio našeg života. Da, nažalost ti problemi koji su obilježavali, pogotovo posljednje vrijeme život hrvatskih vjernika u Berlinu su jedan ozbiljan problem s kojim se mogu reći hvatam u koštac i mislim da su problemi velikim djelom marginalizirani i ne želim da oni utječu na život i rad naše zajednice. Naša zajednica dobro funkcionira, funkcionirat će dobro i dalje.. Aktivnosti su velike. Imali smo početak proba folklora za djecu, bilo je preko 80 djece, tražit će mo druge termine. Vidim da postoji kod ljudi jasna želja da se svi više uključe u život zajednice i da se što prije preovladaju problemi, a to je i meni dodatni poticaj kao i i fra Dejanu. Narod ovdje može i hoće biti časni pripadnik svoga naroda ali i svoje katoličke vjere.
Još do nedavno fra Zvonko crkva nije bila na „udaru“ svakodnevnih kritika a evo došlo je neko „novo vrijeme“ gdje se svaki crkveni korak komentira, preispituje, ogovara ili ismijava. Dolikuje li vjernicima da sumnjaju u dobro pastira koji ih predvode?
Ja sam rekao na mome predstavljanju u crkvi, dakle ako imate nešto protiv svećenika, najprije se pomolite za njih. I kad bi vjernici molili za svoje svećenike onoliko koliko ih ogovaraju ili traže njihove krivnje bili bi puno svetiji. Ja to sve sudim po sebi, a onda i naravno dalje. Mislim da svaki pravi dobronamjerni vjernik će najprije raspraviti sa svojim svećenicima u dobronamjernosti prema njemu, ali i prema cijeloj zajednici. Naravno da je svećenički život na udaru, međutim mislim da podliježemo jednoj histeriji i euforiji koja se stvara u medijima. Tu su nažalost evo mediji velikim dijelom suodgovorni za širenje jedne histerije prema katoličkoj crkvi i katoličkim svećenicima. Svi problemi koji postoje u katoličkoj crkvi obilježavaju jednu ljudskost kojom je čovjek ranjen a to je grijeh, slabost, sramota, zlo i ne znam ni ja što ljude zna opterećivati pa tako nažalost i svećenike. Međutim, nije to nešto što je izolirano od bilo kojeg drugog segmenta života i društva ili bilo koje profesije. Ali nažalost mi smo na udaru! Ja mogu razumjeti ljude koji nisu vjernici, koji su neprijateljski raspoloženi prema crkvi, mogu razumjeti ljude koji čak i ne razmišljaju puno svojom glavom, ali ne mogu razumjeti ljude koji su evo deklarativno vjernici, a čine sve da diskreditiraju i svoje svećenike i vjeru. Mislim da čine medvjeđu uslugu i sebi i svojoj obitelji i svojoj djeci i svojoj budućnosti a pogotovo Bogu.
Fra Zvonko upoznajete HKM Berlin, koja Vam nije baš ni nepoznata. Preuzeli ste Važnu odgovornost za ovu berlinsku Zajednicu Hrvata. No, krenuli ste od početka, niste zatekli ni jednoga svećenika, da Vam olakša ovaj početni dio službe ili da Vam da neke upute i savjete. Krenuli ste sami od početka, a Misija je izgleda zahtjevna i morat će te donijeti dosta važnih odluka?
Da, krenuo sam iz početka, krenuo sam s nule, bez obzira što je moj život ovdje 13 godina boravka kroz božićno i uskrsno vrijeme, jedan period gdje sam upoznao i ljude i na neki način upoznao funkcioniranje zajednice. Međutim, morao sam krenuti iz početka s puno drugih segmenata života koje bi trebalo naučiti ovdje raditi. Dakle nas dvojica novih svećenika smo došli bez obzira što je meni poznata sredina, ali i relativno nepoznato okruženje kada govorimo o svakodnevnom funkcioniranju i tu nam nije lako. Nailazimo na mnoge prepreke koje život postavlja, kao i na mnoge prepreke koje ne trebaju biti, ali nam se postavljaju. Međutim, nećemo odustati, idemo na slavu Bogu i na čast našoj Nadbiskupiji, našem narodu i našoj crkvi. Tako da, jest teško na početku, ali ne bojim se, bit će to sve dobro. 
Fra Zvonko koji će biti Vaši osnovni motivi vođenja HKM Berlin, odnosno vidite li da nešto treba reformirati?
Moji osnovni motivi bit će da moj rad bude na slavu Bogu, na dobro moga narod i moje katoličke vjere. Dakle, to će mi biti osnovni postulati. Hoću li se u tom poslu suočavati s problemima, nerazumijevanjima, otporima, da i ne očekujem da će biti med i mlijeko, ali mislim da će to biti postulat koji će nas voditi. Što više da se približimo jedni drugima, da budemo živa zajednica da kroz naše različite aktivnosti koje već jednim dijelom postoje, a volio bih da se i ponovno neke redefiniraju odnosni, neke nove mogućnosti otvore. Volio bih kroz sve te različite aktivnosti da čuvamo svoj hrvatski jezik, svoj nacionalni ponos ali i da sačuvamo pripadnost svojoj katoličkoj crkvi i katoličkoj vjeri. Dakle, pokušat ćemo sve da život, pogotovo mladih i djece, bude nešto što će oduševljavati gdje će stvarati vlastite vrijednosti u kojima će svjedočiti Krista, širiti svoju budućnost, iz razloga što je društvu kojem se svakodnevno nalaze ateizirano.
Mnogo ste radili s mladima kao profesor, kako u crkvenom životu tako i civilnom, kao predavač u školama. Fra Zvonko, što mislite o budućnosti hrvatske mladeži, idu li dobrim putem?
Mladima ne treba puno. Mladima treba pokazati otvoreno srce, malo razumijevanja i iskrenosti. Mladi se hoće oduševiti vrlo brzo i kroz to oduševljenje znaju stvarati dobre podloge za budućnost. Zato bih volio da kroz te aktivnosti koje pokušavam približiti mladima, zapravo vrijednosti koje pokušavam približiti našoj budućnosti kroz mlade, mislim da možemo očekivati puno toga. Mladi su danas na udaru, iz različitih razloga i mogućnosti koje im se nude u društvu koje je potpuno informatizirano gdje se stvara jedna asocijalna atmosfera, gdje društvo postaje sve više introvertno, u gradu u kojem je tisuće različitih vjerskih zajednica, gdje su ljudi doista u jednom potpuno, ako mogu tako reći ne kršćanskom okruženju, sačuvati kršćanske vrijednosti i imati svoje stavove koji neće biti voda koja me nosi, nego neko svjetlo koje će svijetliti u tami. To nije lako, ali to mladima treba pokazati i naravno treba ih najprije oduševiti za to.
Na pragu je Vaša deseta godina aktivne službe u Njemačkoj, gdje vidite opstojnost HKM-a u Njemačkoj raste li ili opada broj vjernika?
Nažalost broj vjernika raste, koliko god to izgledalo što kažem nažalost. Nažalost broj vjernika raste zbog doseljavanja iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Tu je problem! Novi broj vjernika raste, a od onih koji su već duži niz godina ovdje, mislim da u tom segmentu broj vjernika opada. Svaka zajednica, bilo ona vjerskog karaktera ili nekog drugog društvenog, zajednica koja nema svoje vlastite mogućnosti kad tad će u biti nestati i propasti. Zato je vrlo važno da imamo svoje mogućnosti gdje će se osjetiti, na neki način da smo mi domaći, svoji na svome, da imamo svoje prostorije, da imamo svoje crkve gdje možemo Boga slaviti, da možemo imati mogućnosti da se mladi druže, da se upoznaju, da se zaljube i da stvaraju razne mogućnosti. Dakle, budućnost hrvatskog naroda i naših hrvatskih misija ovdje vidim u pozitivnom svjetlu ukoliko budemo imali tih mogućnosti. Vjerujem u to i ova Biskupija nama i pokazuje da im je i te kako stalo do naše budućnosti pa vjerujem da i ova naša HKM u Berlinu ima svoju lijepu budućnost.
Papa Franjo uveo je dosta nosvosti u život Crkve, Crkvu želi prilagoditi vjernicima i prikazati je kao modernu sljedbenicu života i djelovanja Isusa Krista. Razumiju li to baš svi na pragu ovoga užurbanog 21. stoljeća?
Pa zapravo Papa Franjo nije uveo puno toga novoga nego Papa Franjo na jedan sebi svojstven način intepretira te novosti u društvu. Novosti u društvu su tu potaknute različitim mogućnostima. Od 2.Vatikanskog sabora kada je došlo do takozvanog “Aggiornamento” posadašnjenja, posuvremnjenja, kada je crkva otvorila kako je rečeno prozore, da malo svježeg zraka uđe, crkva se treba prilagoditi novim okolnostima. Ne na način , prilagoditi novim okolnostima da podilazimo društvu i svijetu jer onda društvo i svijet u nama neće prepoznati vrijednost koja ih vuče naprijed, ne smijemo se dovesti u opasnost da kao crkva podilazimo ljudima na načine koje oni već mogu iskustveno doživjeti u civilnom životu i društvu. Tako da misli da tu crkva na čelu s papom Franjom ili bilo kojim papom prije ili bilo kojim papom poslije je crkva koju vodi Duh Božiji, ali Duh Božiji koji na različite načine piše, pa i piše kroz papu Franju. Međutim on ne uvodi puno novog nego na drugačiji način interpretira ono što je svima nama, pogotovo nama svećenicima, teolozima, koji smo malo dublje prodrli ako smijem tako reći u teološke tajne i funkcioniranje crkve, dakle to nije neka novost.
RAZGOVOR JE OBJAVLJEN U TISKANOM IZDANJU BERLINSKOG MAGAZINA ZA PROSINAC 2019. GODINE
Fra Zvonko Pred nama je najljepše godišnje doba za vjernika Hrvate, porođenje Isusovo i dolazak Božića. Što bi poručili našim vjernicima u Berlinu povodom Božića 2019. godine?
Božićno vrijeme je obiteljsko vrijeme, kada čovjek na poseban način ima svoje osjećaje radosti, mira, zadovoljstva, međusobne blizine a i blizine s Bogom.Želim mojim vjernicima poručiti da za ovo Božićno vrijeme budemo svi zajedno bliži jedni drugima i bliži Bogu. Da se nastojimo pomiriti i sa Bogom i ljudima i da se Isus doista rodi u našem životu. Ako se ne rodi u našem životu i ako mu tu bude hladno, onda će nam i ovaj Božić biti hladan. Omogućimo Bogu da bude naš prijatelj, naš gost, a ja bih rekao naš domaćin u našoj duši. Zato je Božićno vrijeme uvijek vrijeme da se preispitamo koliko smo se udaljili od Boga, koliko smo se otuđili i od samih sebe, a koliko smo zapravo tu klicu Božju u sebi negdje stavili sa strane. Bilo bi dobro da ponovno preispitamo tu Božiju blizini jer nam se Bog uvijek iznova nudi i želi bit naš gosti bit s nama i za nas. Za nas se u ostalom i rodio za nas je živio, umro i uskrsnuo. Prema tome pokazao je svoju ljubav. Božić je vrijeme velikog pokazivanja, božje ljubavi pa učimo od Boga i nastojmo slijediti Boga.
Fra Zvonko Tolić je rođen 17. siječnja 1966. godine u Imotskome. Nakon završene osnovne škole u Vinjanima i Imotskome, Franjevačku klasičnu gimnaziju završava u Sinju 1984. godine. U franjevački novicijat na Visovcu stupio je 7. srpnja 1984. godine. Studirao je filozofiju i teologiju u Makarskoj i Zagrebu. Za svećenika je zaređen 28. lipnja 1992., a mladu je misu proslavio 12. srpnja 1992. u Vinjanima. Nakon jednogodišnje službe župnik „in solidum“, 1993. godine upisuje studij povijesti i geografije na Filozofskome i Prirodoslovno-matematičkome fakultetu u Zagrebu. U isto vrijeme apsolvira poslijediplomski studij iz Hrvatske crkvene povijesti na Katoličko bogoslovnome fakultetu u Zagrebu te završava studij muzeologije na Filozofskome fakultetu.
Od 1997. do 1999. godine magistar je bogoslova u franjevačkome samostanu Majke Božje Lurdske u Zagrebu. Te godine odlazi u Sinj na službu profesora povijesti i geografije u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju, za vrijeme koje je 2003. jednu godinu bio doprefekt sjemeništaraca te nekoliko godina školski knjižničar. U to je vrijeme također završio studij bibliotekarstva na Filozofskome fakultetu u Zagrebu.
Godine 2010. dolazi na službu dušobrižnika u Stuttgart, a godinu dana kasnije, 2011., postaje voditeljem Hrvatskih katoličkih zajednica Stuttgart Zentrum, sve do 2019.godine, kada u listopadu mjesecu dolazi za župnika HKM Berlin.
