2000. - 2024.
Najstariji mjesečnik u Njemačkoj
24 godine s Vama!

2000. - 2024.

Najstariji mjesečnik u Njemačkoj
24 godine s Vama!

(Video-Foto) Berlin: Predavanje „Povijest Osijeka kroz povijest osječkih novina“

Datum:

(Video-Foto) Berlin: Predavanje „Povijest Osijeka kroz povijest osječkih novina“.

U Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Berlinu održano je predavanje na temu „Povijest Osijeka kroz povijest osječkih novina“.

Organizatori predavanja bili su su Muzej Slavonije iz Osijeka i Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Berlinu.

Predavanje je održala dr. sc. Marina Vinaj iz Muzeja Slavonije, na hrvatskom jeziku uz moderaciju i prijevod na njemački jezik, Domagoja Marića. Na početku predavanja nazočne je pozdravio u ime veleposlanika Gordana Bakote Domagoj Marić – savjetnik u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Saveznoj Republici Njemačkoj. Predavanju je nazočio veliki broj uzvanika Hrvata i Nijemaca.

Muzej Slavonije nedavno je proslavio 145 godina postojanja, a nakon brojnih selidbi, nalazi se u istoj zgradi u kojoj je i osnovan.

Započela je berlinsku prezentaciju popraćenu fotografijama Dr. sc. Marina Vinaj iz Muzeja Slavonije u Osijeku (MSO),  prvom fotografijom nastalom u godini osnutka Muzeja, 1877. g., a riječ je o fotografiji zgrade Magistrata (Gradske vijećnice) Juliusa Exnera, te nastavila svoje predavanje.

Muzej Slavonije najstarija je kulturna institucija u Slavoniji. Osnovan je 1877. g. kao Muzej slobodnoga i kraljevskoga grada Osijeka darom osječkoga trgovca Franje Sedlakovića koji je gradu poklonio svoju numizmatičku zbirku, zbirku staroga oružja i stručnu numizmatičku literaturu. Od 1947. g. Muzej nosi svoje današnje ime – Muzej Slavonije.

Riječ je o najvećem muzeju općega tipa u Hrvatskoj, formiranom u 13 odjela, čija je knjižnica jedan od muzejskih odjela.

Knjižnica nastaje istovremeno s osnutkom Muzeja. Možemo govoriti o trima većim cjelinama, Priručnoj stručnoj knjižnici te spomeničkim i zavičajnim zbirkama, koje se međusobno isprepliću. Knjižnica, iako bitna sastavnica nacionalnoga muzeja, usmjerena je na prikupljanje zavičajne građe, dakle građe s područja Osijeka, Slavonije i Baranje, koja je ujedno i najzanimljivija i najčešće korištena. Riječ je o građi raspoređenoj unutar 14 zbirki, a jedna je od njih Zbirka novina, kazala je Dr. sc. Marina Vinaj iz Muzeja Slavonije u Osijeku.

PRVE NOVINE U OSIJEKU 1848.GODINE „PUČKI GOVORNIK“

Zbirka novina obuhvaća zavičajne, osječke novine, odnosno građu koja predstavlja presjek života Osijeka, njegovu političku, kulturnu i društvenu povijest od 1848. g., kada je Osijek dobio svoje prve novine, pa do 1945. g., odnosno do kraja Drugoga svjetskoga rata. Riječ je o 58 naslova ujedinjenih u Zbirci novina s nekoliko stotina uveza.

Posebno mjesto u zbirci imaju novine na njemačkom jeziku koje su redovito izlazile do kraja 19. stoljeća. Izuzetno vrijedan fond, sadržajno raznolik, najviše je vezan uz lokalnu povijest. Brojne druge narodnosne skupine izmiješane na jugoistoku Monarhije prihvatile su njemački jezik kao jezik svakodnevice, koji se održao do početka 20. stoljeća.

Dakako da je povezanost Osijeka i Beča bila daleko bolja, ponekad i od veze Zagreba i Osijeka. Razumljivo je, stoga, da su i novine u vrijeme o kojem govorimo izlazile uglavnom na njemačkom jeziku, ali su za suradnike imale brojne Hrvate,kazala je Dr. sc. Marina Vinaj iz Muzeja Slavonije u Osijeku.

Osamnaesto stoljeće, te prva desetljeća devetnaestoga stoljeća odredila su Osijek kao izrazito vojno i trgovačko-obrtničko središte Slavonije. Ujedinivši tri do tada samostalne administrativne cjeline: Gornji grad, Donji grad i Tvrđu, 2. prosinca 1789. godine, car Franjo Josip II. nije promijenio status “trojedne varoši”, koja je i dalje bila feudalni podanik Ugarske kraljevske komore.

Kralj Franjo Josip izdao je 24. ožujka 1809. godine svečanu povelju kojom se Osijek proglašava slobodnim i kraljevskim gradom (libera regiaque civitas). Relativno kasno, 1848. godine, Osijek je dobio lokalno glasilo. U ozračju stasanja nove građanske kulture pojavio se Pučki govornik, koji je potrajao tek nekoliko mjeseci i čvrsto zagovarao mađarsku orijentaciju. Prve osječke novine Der Volksredner für Vaterland Freiheit und Gesetz iz 1848. g. tiskane su u Tiskari Dragutina Divalda

Radi unapređivanja gospodarskog života u Osijeku je 1853. godine osnovana Trgovačko-obrtnička komora za Slavoniju.

Grad Osijek koji u to vrijeme dobiva izgled modernog europskog grada postaje sjedište Virovitičke županije te, prema popisu s kraja 1857. godine broji 14.344 stanovnika.

Grad je to koji umnogome diše poput ostalih srednjoeuropskih centara

OSIJEK JE 1864. GODINE DOBIO PRVE LOKALE NOVINE „ESSEKER LOKALBLATT UND LANDBOTE“

I dok je Zagreb iščitavao svoj Agramer Deutsche Zeitung, Osijek je 1864. godine dobio prve lokale novine Esseker Lokalblatt und Landbote. Osječki lokalni list i zemaljski vjesnik izlazio je gotovo pet godina. U podnaslovu čitamo: Beletristische Wochenschrift für Kunst, Industrie, Handel, Gewerbe und Landwirtschaft. Cilj ovog osječkog lista je, kako se navodi u uvodniku, podizanje obrazovnog nivoa u narodu, u pobuđivanju smisla za lijepo i uzvišeno.

Esseker Lokalblatt und Landbote tiskan je u tiskari Dragutina Lehmanna, knjižara i knjigoveže, koju je kupio od Dragutina Divalda, te je smjestio u Tvrđi, Hauptgasse. Novine su imale dopisnike iz Beča i Peste.

Osnovnu podlogu gospodarskim i demografskim kretanjima u Osijeku davao je razvitak tvorničke industrije i obrtništva, te trgovinsko-prometni značaj.

Velik utjecaj na razvoj gospodarstva multietničkoga Osijeka u to vrijeme imali su Židovi., trgovci, obrtnici, industrijalci, ugostitelji i bankari. Upravo su najpoznatije trgovačke i ugostiteljske radnje osječkoga Gornjeg grada bile u vlasništvu židovskih obitelji: Miškolc, Adler, Bruckner, Fišer, Friedmann, Grünwald…Rayal. Tragovi uglednih obitelji utkani su u povijesnu priču grada, a sjećanja traju u povijesnim mijenama i ne gasnu, baš popu traga negdašnje sinagoge u Županijskoj ulici,kazala je Dr. sc. Marina Vinaj iz Muzeja Slavonije u Osijeku.

Osječka tvornička industrija, banke i štedionice, te ostale gospodarske ustanove dobivaju sve veći značaj unutar nacionalne ekonomike, što je dovelo do izdvajanja Osijeka kao najvećeg i gospodarski najrazvijenijeg grada iza Zagreba na prijelazu stoljeća.

U političkom, gospodarskom i javnom životu osjeća se pojačana mađarizacija, kao posljedica Hrvatsko-ugarske nagodbe i režima bana Khuena Héderváryja. U gradu je snažna Unionistička stranka (zalaže se za uniju s Ugarskom). Od ostalih političkih stranaka u Osijeku u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije djeluju: Hrvatska stranka prava, Hrvatska pučka seljačka stranka i Hrvatsko-srpska koalicija. Premda je službeni jezik u svim državnim i gradskim uredima hrvatski, u javnom životu koristi se njemački jezik.

I DANAS PETKOM U 11 SATI ZVONE OSJEČKA ZVONA -TADA SU TURCI NAPUSTILI OSIJEK

Kulturna događanja pratila su privredni razvoj grada. Godine 1712. otvorena je prva osnovna škola u Tvrđi, a od 1729, odnosno 1765. otpočela je s radom i prva klasična gimnazija. 1735. Otvorena je i prva visoka škola – generalni studij s teološkim fakultetom.

Realna gimnazija otpočela je s radom 1870. godine, a 1893. Učiteljska škola i Trgovačka akademija.

U ovo vrijeme u Osijeku djeluju brojna kulturno – umjetnička društva, kao i brojna sportska.

1877. utemeljen je Gradski muzej, a Hrvatsko narodno kazalište 1907. godine. U gradu su od 1912. godine radila i tri stalna kinematografa: Uranija i Rayal u Gornjem gradu, te Slavija u Donjem gradu.

Osijek je među prvim gradovima u Europi dobio konjski tramvaj 1884, električni je započeo s vožnjom 1926. i vozi i danas.

U OSIJEKU ZABILJEŽENO JE 27 NASLOVA NA NJEMAČKOM JEZIKU U RAZDOBLJU OD 1848. DO 1945.

U povijesti novinstva u Osijeku zabilježeno je 27 naslova na njemačkom jeziku u razdoblju od 1848. do 1945. godine. Iz Lehmanove tiskare izišle su, nakon Osječkog lokalnog lista i zemaljskog vjesnika, još jedne novine, politički list Die Drau. List su pokrenuli grof Ladislav Pejačević i Julije pl. Jelačić, a pokrenut je pred početak saborske rasprave o Nagodbi, da je podupre kao glasilo slavonske aristokracije.

Tijekom 1885. godine kao prilog “Die Drau” izašlo je nekoliko brojeva Osječkoga lista: pučkog organa za narodno-gospodarstvenu politiku, pouku i zabavu. Ono što je Die Drau donosio svojim čitateljima na njemačkom jeziku, to je trebao ovaj list i širem puku donijeti na narodnom jeziku.

Naslovnica je redovito donosila vijesti iz državne politike, napose izvješća Sabora, dok su feljtoni donosili ponajviše novosti s kulturne scene: Lokalne vijesti (Lokalnachrichten); Regionalna kronika (Provinzchronik), Tjedni pregled (Aus der Woche), Nedjeljna ćaskanja (Sonntags Plaudereien), Osijek u brojkama (Essekin Zifren), Komunalni poslovi (Kommunales), Karnevalska kronika (Faschingschronik).

SLAVONSKI TISAK

Osječanin Carl Laubner, nakon stručnog usavršavanja u Njemačkoj i Austriji te rada u zagrebačkim tiskarama, otvara u Osijeku tiskaru u Kapucinskoj ulici te 1. listopada 1885. godine izdaje Slavonische Presse–novine koje su izlazile gotovo četiri desetljeća.

Preživjevši Hrvatsko-ugarsku nagodbu, aneksiju Bosne, vladavinu Khuena Héderváryja, te stvaranje Kraljevine SHS, Slavonische Presse na svojim stranicama zabilježio je značajno razdoblje prošlosti Osijeka. Iako pisan na njemačkom jeziku, brojni su članci u kojima se osjeća izrazito hrvatski karakter, posebno kod opisa pojedinih kulturnih događanja, te u čestim prijevodima hrvatskih pjesama.

Slavonski tisak deklarirao se kao politički dnevnik, ističući svoju odanost Habsburgovcima, dok je Drava naglašavala svoju promađarsku orijentaciju. Njezin glavni urednik i vlasnik bio je Julije Pfeiffer. Iako u podnaslovu Drave čitamo – organ za politiku i gospodarstvo – važno je istaknuti da je list iznimno veliku pažnju posvećivao rubrici Kazalište, umjetnost, književnost. Upravo su ovdje oslikana glazbena, likovna, književno-umjetnička događanja koja nam Osijek predstavljaju kao grad bogate umjetničke tradicije,kazala je Dr. sc. Marina Vinaj iz Muzeja Slavonije u Osijeku.

U rubrici Osobne vijesti Slavonskoga tiska saznajemo o zarukama, vjenčanima djece uglednika, nagrađivanim časnim članovima zajednice, jubilejima i neumitnim odlascima uz dubokosućutne nekrologe. Osječani se uključuju u brojne udruge – interesne skupine – te njihovu aktivnost redovito pratimo u tisku: gornjogradski Casino, Damski klub, dobrotvorna udruženja, vatrogasna, streljačka društva, brojna glazbena i pjevačka društva, udruženje hrvatskih književnika.

Godine 1869. u tiskari Carla Lehmanna počinju izlaziti prve ilustrirane novine Esseker allgemeine illustrierte Zeitung. Ovaj list, po uzoru na slične njemačke, unosi nešto novo u tadašnju tiskarsku produkciju: brojne su vijesti iz kulturnog života Osijeka, izlaze romani u nastavcima, etnografski i književni prilozi.

20. stoljeće, pojava prvih hrvatskih novina, rađanje novih tiskara te jačanje političke oporbe, vrijeme je kada se novine počinju profilirati pa se pojavljuju politički, stranački listovi. Ovaj tzv. obavijesno-politički pristup novinama nastupio je upravo početkom 20. stoljeća. Novine se moderniziraju i u tehničkom smislu, a bitno se mijenja i njihova koncepcija, naglašava  Dr. sc. Marina Vinaj iz Muzeja Slavonije u Osijeku.

Mali broj istinskih hrvatskih rodoljuba, koji su u ono vrijeme kao oporba tadašnjem Khuenovom režimu, radili u Osijeku na buđenju hrvatske svijesti, nisu imali svoje glasilo, pa su svoj rad morali ograničiti na sastanke i dogovore, ponajviše u tada već postojećim hrvatskim čitaonicama, zatim na zabavama hrvatskih pjevačkih i drugih društava, te na izborničkim sastancima u izborno doba.

Uvidjevši da je za narodnu borbu jedan hrvatski list bezuvjetno potreban, odluče izdavati dnevnik. No kako bi takav bez vlastite tiskare vrlo teško mogao duže vrijeme postojati, odlučiše osnovati tiskaru. Prva hrvatska dionička tiskara osnovana je 1902. Strojevi su nabavljeni iz Beča i Münchena, a za tiskaru je iznajmljen jedan stan na uglu Žitnog (danas Gajevog) trga i Kolodvorske (Radićeve) ulice.

Tamo je već 16. studenog tiskan prvi broj Narodne obrane u pet tisuća primjeraka. U povijesti tiskarstva ovo je jedinstven slučaj da se jedna tiskara osniva kao dioničko društvo i da se osniva s određenom namjerom da posluži kao sredstvo za ostvarenje određenog političkog programa. Narodna obrana i njezino čelništvo imala je velikog utjecaja pri okupljanju i ujedinjavanju hrvatske oporbe.

Dana 14. rujna u Narodnoj obrani čitamo: Našli smo se potaknuti promijeniti naslov našeg lista, koji će se mjesto Narodna obrana od sada zvati Hrvatska obrana. Duh i pravac lista ostaje naravski nepromijenjen,kazala je Dr. sc. Marina Vinaj iz Muzeja Slavonije u Osijeku.

PRVA HRVATSKA DIONIČARSKA TISKARA – GLASILO NOVI LIST

Građansku tiskaru osnovali su osječki Hrvati kao svojedobno i Prvu hrvatsku dioničku tiskaru, da bi mogli nesmetano i neovisno o vlasniku tiskare tiskati novo glasilo Hrvatski list. Svrha mu je bila, da agitacijom i organizacijom među osječkim Hrvatima zastupa hrvatsku politiku, a da to po mogućnosti promiče i pokrajinama.

Izdavač lista je Društvo za izdavanje Hrvatskoga lista, Osječki uglednici, među kojima svakako treba istaknuti dr. Vjekoslava Hengla, dugogodišnjeg osječkog gradonačelnika, kraljevskog javnog bilježnika, inicijatora i začetnika gospodarski snažnog Osijeka za čijega je mandata grad dobio električnu centralu i električni tramvaj, vjerujući snažno u slobodu tiska, te širenje hrvatske nacionalne svijesti s ciljem istinske slobode, ravnopravnosti samoodređenja Hrvata u novoj državi.

Osječani su dobili glasilo suvremene koncepcije, kvalitetnih tekstova te izrazito nacionalnog izričaja koji je posebno istaknut u prvim godinama izlaženja. No, vremenom, sve se više okreće čitateljima, njihovim interesima i željama i postaje, prije svega glasilo grada, u svim njegovim segmentima življenja. Sve to utjecalo je i na kontinuirano povećanje naklade te široku rasprostranjenost čitatelja, koji su ga s pravom odredili kao jedno od najkvalitetnijih dnevnih glasila međuraća. Izlaženje je započeo na četiri list, redovito povećavajući broj stranica na osam i deset, a u blagdanskim izdanjima, uz posebne priloge, imao je i do četrdeset stranica. Krajem prve godine izlaženja Hrvatski list imao je 1.700 pretplatnika; pred kraj 1923.gotovo 6.000

HARAMBAŠA ČARUGA I NJEGOVA DRUŽBA

Hrvatski list rezultat je potpuno nove uređivačke politike informativnih glasila u Hrvatskoj, pa tako i u Osijeku.

Povećanju naklade Hrvatskoga lista ovih godina doprinijelo je svakako uhićenje i suđenje Jovi Stanisavljeviću Čarugi i njegovim jatacima. Već je prva vijest o njegovu uhićenju objavljena 5. siječnja 1924. izazvala silnu senzaciju, a uredništvo Hrvatskoga lista prepoznalo je priliku…Novinari su mjesecima pratili sudski proces donoseći ekskluzivne vijesti iz sudnice, poprane fotografijama i crtežima osuđenika. Život Čaruge, pretvoren u najživopisniji roman, pratili su Osječani u seriji članaka Harambaša Čaruga i njegova družba.

Što je šuma bez lista, to je kuća bez hrvatskog lista. Širite Hrvatski list. Mudro smišljen slogan, često otiskivan na stranicama Hrvatskog lista, ali i na brojnim drugim izdanjima Građanske tiskare, shvatio je da među svoje čitatelje može uvrstiti i žene te djecu. Prilozi o modi, rubrika Za naše žene i kćeri, Dom i vrt, polumjesečnik prilog „Hrvatskome listu“ te Dječje izdanje hrvatskoga lista, zasigurno su od ozbiljnih dnevnih novina, učinili zanimljivo i rado čitano štivo svih generacija.

HRVATSKI LIST JE BIO RAZGRABLJEN I U BEOGRADU

U podlistku Hrvatskoga lista izlazili su romani u nastavcima, a od 1936. godine počinje izlaziti Biblioteka Hrvatskoga lista. Objavljeno je preko pedeset svezaka. Uz to, Hrvatski je list je u posebnim prigodama izdavao posebno izdanje (redovito za Božić i Uskrs).

Upravo ovi prigodni, blagdanski dodaci Hrvatskoga lista, pojavom fotografije tridesetih godina, postaju svojevrsni tjednici koji su Osječani čitali i nakon izlaska samoga broja. Obilovali su pričama, prigodom blagdana, povijesnim temama, podsjećali sugrađane na tradicionalne vrijednosti, uz obilje zanimljivih priloga.

Bogate i brojne reklame, kao i ostali oglasi, ukazuju na mudru politiku oglašavanja, ali i dosjetljivost, tada neprepoznatih, marketinških stručnjaka. Posebno valja istaknuti proizvode osječke tvornice Schicht (današnja Saponija) Vim, Radion koji pere sam, Elida proizvode za njegu i ljepotu žene. Brojni osječki trgovci, ugostitelji i obrtnici redovito oglašavaju u Hrvatskome listu… Braća Hahn, Horn i drug, Vilim Vogel, Jacob Fuchs, Radanović i Butković…provjereni, valjani, na usluzi, uz povoljne cijene, za dame i gospodu…

Kako se živjelo u Osijeku u njegovu međuraću? Kakve su bile političke prilike, koje su predstave bile omiljene u kazalištu i zašto su žustre bile polemike tadašnjih kazališnih kritičara, koje su filmske predstave igrale u tadašnjim osječkim kinima, kako su prolazile silvestarske zabave, koji su poznati umjetnici, pohodili Osijek, što je mučilo Osječane i zašto je rubrika Pisma čitatelja tako bezvremenska. Pojasnila je u nastavku Dr. sc. Marina Vinaj iz Muzeja Slavonije u Osijeku.

Osijek je bio grad koji  pulsira svoju svakodnevicu, kroz olovni slog Hrvatskoga lista, progovara o političkoj korektnosti naspram državnoga vrha, svjetskim događajima koji se čine dalekima, no ponajviše o svoji ulicama, kako onim neosvijetljenim, zaboravljenim u gradskoj zavjetrini, tako i o onim u secesijskom nizu, oko glavnih trgova Gornjega i Donjega grada, njihovim stanovnicima, njihovim brigama, zabavama, tugama i nadama…
Oslik grada u dva i pol desetljeća bremenitih godina, istina i priča Osijeka, grada zanimljive i bogate prošlosti, našega grada.

HRVATSKI LIST JE UGAŠEN ULASKOM PARTIZANA U OSIJEK 1945.

Osnutkom Nezavisne Države Hrvatske prestaju izlaziti svi stranački i informativni listovi koji su tiskani u bivšoj državi. U Osijeku i dalje izlazi Hrvatski list, kao jedino dnevno glasilo, no sada po diktatu novonastale političke situacije unutar NDH uz isključivanje građanskih i ljudskih sloboda i ograničenje javnoga govora i tiska. Građanska tiskara, u kojoj se tiskao Hrvatski list, bila je izravno pogođena za vrijeme bombardiranja Osijeka 1944. godine. Izgorjelo je tada potpuno skladište papira.
Posljednji broj Hrvatskoga lista izišao je na dan ulaska partizana u Osijek 14. travnja 1945. godine.

1945 GODINE IZ TISKA IZLAZI PRVI BROJ „GLASA SLAVONIJE“

Glas Slavonije pokrenut je i tiskan na Papuku kao ratno glasilo Narodne fronte Slavonije 24. lipnja 1943. godine. List izlazi tjedno u Osijeku od oslobođenja 14. travnja 1945, a od 16. kolovoza dnevno (osim ponedjeljkom). Glas Slavonije tiska se na strojevima predratne Građanske tiskare u kojoj je otisnut i posljednji broj Hrvatskoga lista.

Naklade lista kretale su se početkom 1965. 7900 primjeraka, 1967. 11 800 primjeraka, 1979. 8 800. Uz lokalni list Glas Slavonije, na području Slavonije i Baranje čitaju se i listovi izdavačkih kuća Zagreba i Beograda: Vjesnik, Večernji list, Večernje novosti i Politika. No, unatoč sve većem broju dnevnih i tjednih listova koji dolaze iz državnih centara,Glas Slavonije, baš poput svoga prethodnika Hrvatskoga lista, gradi i njeguje lokalnu, gradsku priču.

GLAS SLAVOIJE JE BIO I OSTAO JEDINO OSJEČKO SLAVONSKO GLASILO

Od 1986. do 1991. dolazi do modernizacije lista na osnovi novinskog višebojnog offseta, kompjuterizacije rada u uredništvu i poslovanju). Naklada lista iznosila je 15 000, a ponekad i 50 000 primjeraka. Najznačajnije su to osječke, ali i slavonske novine, kazala je Dr. sc. Marina Vinaj iz Muzeja Slavonije u Osijeku.

Tijekom Domovinskoga rata Glas Slavonije uređivao se, tiskao i distribuirao dok je na Osijek padalo tisuće bombi koje su nanijele velika oštećenja na upravnoj zgradi, uredništvu, tiskari i potpuno uništile vozni park. Pedesetak djelatnika, novinara, grafičara i pripadnika pratećih i tehničkih službi u podzemlju, stvarali su ratni Glas Slavonije i dostavljali ga po gradskim skloništima i prvoj crti bojišnice. Zauvijek izgubljeni životi na novinarskom zadatku, trajne rane svjedoče o velikoj žrtvi ovih ratnih heroja.

DOK JE JUTROM GLAS SLAVONIJE STIZAO U RUKE UMORNIH I, ČESTO, ZABORAVLJENIH OSJEČANA, POSTOJALA JE NADA.

I u poraću, u našoj Hrvatskoj, Glas je ostao vjerni pratitelj osječke i slavonske svakodnevice, marni kroničar društvenih , kulturnih, političkih i sportskih događanja, ali i sakupljač običnih, stvarnih priča Osječana i stoga su, uistinu, jutra započinjala kavom i Glasom…Kroz rubrike Novosti, Crna kronika, Svijet, Osijek, OS Vodič, Regija, Oglasi, Ekonomija, Oglasi, Zvjezdarnica, Kultura, Sport, Oglasi, Osmrtnice, TV program,….postao je i ostao jedini živući dnevni list na slavonsko-baranjskom prostoru.

Brojna dnevna i tjedna izdanja Osijeka pronalazila su svoje čitatelje, tako da je svatko čitajući određeni list na neki način i otkrivao svoju političku pripadnost. Život se ovog osječkog međuraća i poraća doista okretao oko olovnog sloga, žestoko polemizirajući, braneći ideje svojih urednika koji su vrlo često postajali nacionalni heroji. Možda nostalgično, ali vjerovalo se onome što novine kažu.

A grad, grad spokojno drijema u plodnoj žitnici uz Dravu… Pripovijeda svoju bogatu povijesnu priču. Dio priče zabilježen je u dnevnim glasilima grada. I listajući ih postajemo dijelom spomenara grada, moga grada, grada parkova, muzeja, barokne Tvrđe, grada uz rijeku, grada plemenitih, hrabrih ljudi široke i tople slavonske duše. Valja ga posjetiti, uistinu.

Kazala je na kraju predavanja Dr. sc. Marina Vinaj iz Muzeja Slavonije u Osijeku, zamjenica predsjednice Upravnog vijeća Muzeja Slavonije

te zaradila velike pohvale nazočnih uzvanika, koji su još dugo nakon predavanja razgovarali s zanimljivom gošćom iz Osijeka, koja je priredila jednu vrhunsku večer u Berlinu, te predavanjem uz prezentaciju na temu „Povijest Osijeka kroz povijest osječkih novina“ ispričala zanimljivu i dinamičnu osječku povijest, kroz perspektivu tiskanih medija, te naglasila značaj slavonskih glasila kroz povijest do današenjeg dana i Glasa Slavonije.

Svaki susret sa Slavonijom oplemenjuje, pa se nadamo da će nas Slavonci uskoro opet posjetiti u Veleposlanstvu, kazao je Domagoj Marić savjetnik u veleposlanstvu RH u Berlinu.

Dr. sc. Marina Vinaj iz Muzeja Slavonije u Osijeku (MSO) ima impresivnu biografiju. Rođena je Osječanka, zagrebačka studentici i doktorandici, ali i dobitnici prestižne Kukuljevićeve povelje, koja se od 1968. godine dodjeljuje knjižničnim djelatnicima za dugogodišnji rad i znatne rezultate u unaprjeđivanju knjižničarske djelatnosti, a smatra se svojevrsnom nagradom za životno djelo u toj struci.

Objavila je više desetaka radova u stručnim i znanstvenim publikacijama. Niz godina glavna je urednica Osječkog zbornika, aktivna u strukovnim udrugama, dugogodišnja članica Komisije za muzejske i galerijske knjižnice pri Hrvatskom knjižničarskom društvu, članica Muzejske udruge istočne Hrvatske, predsjednica Povjerenstva za dodjelu zvanja u knjižničarskoj struci pri Ministarstvu kulture RH te članica Kulturnoga vijeća Gradskog poglavarstva Osijeka.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti Berlinski magazin i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

Podijelite vijest:

spot_img

Najčitanije

Povezane vijesti
Povezano

1,14 milijuna tražitelja azila u Europi.Trećina svih migranata koji dolaze u EU odlazi u Njemačku.

Broj tražitelja azila u Europi prošle je godine znatno...

Moguće granične kontrole tijekom Europskom nogometnom prvenstvu u Njemačkoj

U najmnogoljudnijoj njemačkoj saveznoj državi (Nordrhein-Westfalen NRW) Sjeverna Rajna-Vestfalija...

Novi broj – Berlinski magazin BM 247

Novi broj Berlinski magazin BM 247 Prosinac /Dezember 2023 Sadržaj Berlinski...